Tata1966

Izrečene mjere se tiču osobe, a ne dokumenta, pa ako imaš mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom bilo koje kategorije, nema veze koji dokument pojazuješ, zabrana vrijedi, jer si zabranu dobio TI. Oni mogu preko schengenskog sustava provjeriti vrijedi li taj dokument (kao i sve ostale službene dokumente izdane od državnih tijela u nekoj od država članica EU, osobito schengenskog informacijskog sustava), i ne izdaje se zabrana na dokument, već osobu, stoga je svejedno imaš li stari ili novi dokument, zabrana vrijedi. Pa kako kaže Sivko, kada te zaustave i oglobe, javi jesu li tvoja pravna pametovanja prošla... sustav i služi tome da ne bi svatko kome se svidi manipulirao dokumentima kako se njemu sviđa...

Ispričavam se što nisam otprve shvatio o čemu se radi, no volio bih kada bi i odgovori štovanih članova, modova itd. bili određeniji i precizniji, jer davanje odgovora koji mogu biti dvosmisleni, neodređeni itd. nisu baš poželjni. Ukratko, poanta ove teme i postova je, koliko smo uspjeli shvatiti, slijedeće: Ako tvrtka ima manji broj zaposlenika od propisanog cenzusa za obvezno imanje Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti (trenutno je negdje cca 15-20, no to često mijenjaju sa svakim novim Zakonom o radu), svejedno mora napraviti i imati takav Pravilnik ukoliko im se pokaže potreba za imanjem istoga i pokretanja disciplinskog postupka koji ima za poantu discipliniranje radnika, a ne samo suhoparno davanje otkaza. Drugim riječima, poželjno je da takav Pravilnik ima svaka tvrtka, bez obzira na broj zaposlenika, da ga ne moraju stvarati i izmišljati tek kada im se ukaže potreba. Pravilnik je obavezan za sve tvrtke koje imaju više od propisanog cenzusa broja zaposlenika po trenutnom Zakonu o radu, bez obzira treba li im ili ne. Hvala Borbena7, tema može lock.

Ne, očito je tu neki problem onda sa zakonom, jer je izvjesno da disciplinskih problema može imati svaka firma, zašto onda postoji u zakonu da ne moram imati Pravilnik ako imam zaposleno manje od 15 zaposlenika? Ili se to odnosi da firme koje imaju više od 15 zaposlenika moraju imati Pravilnik, trebao im ili ne...? OK, hvala

To je jasno, zato i pitam. No valjda netko od toliko stručnjaka ovdje zna reći one detalje što i kako se radi u tom slučaju u tvrtkama koje nemaju Pravilnik, nije to valjda neka zakonska rupa ili pravni vakuum...

Internim Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti u tvrtci? Obzirom da tvrtke koje imaju manje zaposlenika od 15 ili 20 (ne znam točan broj), ne moraju imati takav Pravilnik (a mi imamo samo 4 zaposlena), kako onda one to rješavaju, ili ispada da one ne mogu kažnjavati radnike jer ne postoji takav Pravilnik? Ili, ako imaju potrebu za kažnjavanjem radnika disciplinskim mjerama, moraju donijet takav Pravilnik, bez obzira na Zakon?

Poštovani, riječ je o privatnoj mikro-poduzetničkoj tvrtci sa ukupno 4 zaposlenika. Jedan od mladih zaposlenika, zaposlen na neodređeno, ne pridržava se radne discipline, osobito u smislu poštovanja obveznih mjera zaštite na radu (ali i kašnjenja na posao, zloupotrebe činjenice da je sam na terenu bet kontrole poslodavca itd). Višekratno je upozoravan usmeno da je dužan, zbog opasnosti na poslu (rad na visini, na krovu, klizavom, ljestvama) nositi propisanu odjeću i obuću, koju mu je tvrtka kupila i omogućila, no on se na to često oglušuje, kako navodi, npr. "jer su mu zaštitne cipele teške za nositi i jer su mu nezgrapne", a ne koristi ni ostala zaštitna sredstva tipa majica, hlača, prsluka i jakne od tvrtke, zaštitne maske za prašinu, čađu, komade čestica koje lete i frcaju u lice i mogu ozbiljno ozlijediti, te da je to i problem u očima i inspekcije zaštite na radu... do sada je već par puta bio i ozlijeđen padom sa ljestvi i od čestica, za što je i koristio bolovanje i dobio naknadu, do čega ne bi došlo da je koristio omogućena zaštitna sredstva. Unatoč razgovoru, u kojemu je upozoren i na štetne posljedice i za njega i za tvrtku zbog njegove odsutnosti na radu (nije nikada cilj otkaz, već samo discipliniranje da shvati ozbiljnost svojih obaveza), kao i obećanja konkretnijih mjera protiv njega (želimo da sve bude lege artis), on to olako shvaća, pa nas zanima slijedeće: 1. trebamo li imati nekakav Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti, iako smo firma koja - obzirom na broj zaposlenika - to ne mora imati, koliko razumijemo Zakon o radu (ako krivo shvaćamo, molimo uputu). 2. na koji način se radnik može disciplinski kažnjavati oduzimanjem od (netto) plaće, temeljem čega i koji preduvjeti moraju biti zakonski ispunjeni (kad Porezna vidi da mu nije isplaćena puna plaća po Ugovoru o radu na neodređeno)? 3. da li za svaki takav prekršaj radne discipline treba postojati nekakav pisani trag, i nakon koliko tih upozorenja ga se može kazniti, u rasponima propisanima u Zakonu (do 1/3 netto primanja po važećem Zakonu o radu, koji ništa od ovoga ne definira, na netu ima primjeraka za takovo kažnjavanje, no ne znamo za preduvjete za to)? Na koji način se takav disciplinski postupak protiv njega pravda pred nadležnim tijelima koja mogu pitati za opravdanost uskrate na plaći?

Molim za savjet kako to izvesti i pravdati jer me računovotkinja uvjerava da on mora dobiti punu plaću (brutto i netto) iz Ugovora i na listi plaće mora biti prikazana puna satnica, inače smo u "prekršaju". Da li bi to značilo da se ugovorno treba odrediti kolika je vrijednost satnice i onda množenjem sa odrađenim satima dobiti plaću, a da se tako ne krši ugovor o radu u kojemu je navedena fiksna brutto plaća? Mogu li napisati Ugovor o radu na neodređeno gdje je plaća specificirana kao brutto po satu? Inače, riječ je o privatnoj tvrtci, d.o.o., ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Da li se u Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme mora navoditi brutto plaća u fiksnom iznosu za cijelu minimalnu satnicu u mjesecu ili se može navoditi i brutto plaća po jednom satu (jer ovako je jednako plaćen bez obzira koliko radio i ispada da svaki mjesec njegova satnica ima drugačiju vrijednost po satu)? Obzirom djelatnik često koristi, na svoj zahtjev, slobodne sate i dane (odobravamo mu ih u ime dobrih odnosa), zanima me na koji način mu se može umanjiti plaća za sate koje je koristio kao slobodne sate i dane, a nije ih naknadno odradio (npr. uzme slobodan dan, na nogometu slomi nogu i do kraja mjeseca je na bolovanju, bez mogućnosti da odradi sate koje je bio slobodan unutar radnog vremena)? Računovotkinja me uvjerava da - što meni nema logike da mu plaćam sate koje nije radio - ja njemu moram platiti punu plaću i punu satnicu bez obzira radio on ili ne u tom slučaju, kao i da ako radnik ima manjak sati na obračunu, to je krivica poslodavca, a ne radnika (iako je taj manjak zbog njegovih slobodnih sati, ne zato jer nije bilo posla ili poslodavac nije znao organizirati posao da je ispunjeno radno vrijeme). Da li je davanje slobodnih dana isključiva krivica i odgovornost poslodavca za slučaj da radnik ne bude odradio te izostale sate na nekoj drugoj prilici unutar istog mjeseca, znači koje mu moram platiti iako nije odradio te sate ili dane? Puno Vam hvala na trudu i odgovoru!

Stvarno je moguće da na ovaj niz pitanja, interesantan skoro svima osobito glede promjena cijena i konverzije u Euro, ne zanima nikoga??

Imam u privatnoj d.o.o. tvrtci koja glasi na suprugu koja je tamo vlasnik i direktor zaposlenog čovjeka na neodređeno. U Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme piše da mu je brutto plaća cca 7500 kuna (ili u praksi netto cca 5200 kuna), i nema spomena u ugovoru o količini radnih sati mjesečno. Zanima me da li se ta plaća smije umanjivati ukoliko radnik nema odrađen puni fond radnih sati (dečko često treba slobodne dane za nešto. dobiva ih na svoj zahtjev), koje mu u ime dobrih odnosa u malom kolektivu dajemo (iste on ponekad odradi u subotu, jer radi ponedjeljak - petak po 8 sati, subote, nedjelje i praznike je slobodan), no ponekad ide i ranije sa posla jer mu treba otići sa posla sat, dva ili i ponekad 4 sata (npr. ide na sprovod ili vozi mamu doktoru i veli da mu treba, a te sate ne odradi naknadno). Npr. ako odradi desetak sati manje od nekakve mjesečne satnice koja je normalna, iz bilo kojih razloga, najčešće ranijeg odlaska sa posla jer to traži i dobije (velim to jer u Ugovoru o radu ne piše koliko sati treba odraditi mjesečno - ima li gdje propisano koliko se mora odraditi mjesečno ovisno o mjesecu?), da li i kako se smije njemu obračunati i manja plaća za sate koje je otišao ranije sa posla, a ne da bez obzira koliko radio dobije istu plaću? Treba li u ugovoru biti propisana mjesečna satnica? Treba li onda u Ugovoru biti propisano i koliko je plaćen brutto po satu, pa onda tako zbrajati satnicu, a ne da bez obzira kakav bio mjesec i koliko on radio dobije istu plaću (čiji je brutto napisan u Ugovoru o radu)?? Navodno računovotkinja tvrtke (privatna firma) veli da mi nemamo pravo njemu smanjivati plaću ako on nije odradio puni fond radnih sati, iako se nakupi desetak sati mjesečno koje je on tražio da ode ranije zbog svojih potreba i to nije odradio - trebamo li mi plaćati te sate i ako ne, kako to i po kojem zakonu odraditi u obračunu plaće?? Treba li napraviti i novi Ugovor o radu glede uvođenja eura u kojemu će u prijelaznom radoblju iskazivanja cijena i u kunama i u eurima biti potrebno imati i takav Ugovor o radu, a od Nove Godine 2023. da bude Ugovor samo sa eurima?

Hvala, tu sam ja poslodavac (dosta široke ruke), no postaje situacija da radnik ne cijeni određene stvari pa me zanima za slučaj da radnik ide postavljati stvari kao da je odobriti slobodan dan (izvan zakonskih uvjeta) u biti samo dobra volja poslodavca. U članku 86 se slobodan dan u "mojoj" verziji (radnik traži za bilo što bilo kada mu treba i onda odradi taj dan) slobodan dan i odobri se na njegov zahtjev, no svodi se na to da je davanje takovog slobodnog dana u biti čista dobra volja poslodavca i da ne postoji obveza davanja ijednog.

Pročitah članak 85 ZOR-a i tu se govori isključivo o godišnjem odmoru. Mene zanimaju slobodni dani, oni koje radnik traži i evtl. odradi naknadno, i koji se ne piše kao godišnji odmor, zanima me ima li poslodavac obavezu i u kojoj mjeri odobriti zahtjev radnika za slobodnim danom (kojeg odradi naknadno), i koliko godišnje, ili je sve samo stvar dobre volje poslodavca i nema nekog ograničenja?

Pozdrav, zanima me koliko puta mjesečno/godišnje, kao i pod kojim uvjetima, radnik može (mora) dobiti slobodan dan na vlastiti zahtjev, sa ili bez pravdanja, kao i na koji način se to može nadoknađivati i obračunavati (osim odrađivanja tog dana u neki drugi dan kada bi bio slobodan)?