LF999MI

Može li poslodavac zahtijevati rad na slobodan dan (subota) bez da pita radnika može li raditi na slobodan dan i to bez ikakve naknade ili kompenzacije? Može li radnik zbog privatnih razloga odbiti rad na slobodan dan i je li poslodavac dužan to poštivati?

U firmi radim 10 godina. Želim dati otkaz zbog preseljenja u inozemstvo. Zanima me, ako ja kao radnik dajem otkaz s malo više od 10 godina rada u firmi, kači li me odredba redovnog otkaza i moram li onda odraditi 2 mjeseca i 2 tjedna ili za mene u tom slučaju vrijedi otkazni rok ne dulje od mjesec dana? Naime, u firmi pravnici tvrde da moram odraditi i ako ja dajem otkaz, 2 mjeseca i 2 tjedna. Usprkos tome što idem iz Hrvatske što za mene jest veoma važan razlog. Hvala.

Koliko traje otkazni rok koji radnik mora odraditi kada radnik daje otkaz? Mjesec dana ili ipak rok prema godinama staža kao kod redovnog otkaza? Hvala.

Je li igdje propisano koliko radnik mora odraditi na poslu sati da bi mogao koristiti stanku? Naime radnik koji dolazi na posao u 8 sati, stanku koristi već nakon samo 3 odrađena sata. Uz to, realno počne raditi u pola 9, tako da ispada da već nakon 2 i pol sata rada, on je na pauzi. Postoji li uopće takvo pravilo u pravilnicima (u pravilniku o radu moje firme, takvo nešto ne postoji), zakonu, propisima koji uređuju ovo pitanje?

Hvala Vam puno na odgovoru.

Živim u stambenoj zgradi u centru mjesta koja ima i pripadajuće dvorište. Kako se zgrada nalazi u neposrednoj blizini zdravstvene ustanove s ljekarnom, knjižnice i dućana, ljudi koji dolaze obavljati poslove u navedenim djelatnostima, parkiraju se na dvorištu koje je privatno vlasništvo svih suvlasnika zgrade. Često puta se dogodi da uslijed parkiranja ostalih ljudi, vlasnici nemaju nesmetani pristup parkiranja u svom dvorištu, niti nesmetani pristup samoj zgradi. Moram napomenuti da privatni posjed zgrade nije označen. Što, s pravne strane suvlasnici mogu napraviti kako bi zabranili stihijsko parkiranje u njihovom dvorištu? Kako se možemo zaštititi od ovakvog ponašanja nesuvlasnika?

Hvala Vam na odgovoru.

Naknadu troškova ima s mjesta prebivališta koje je u Hrvatskoj. Jer tu i trenutačno živi. Na adresi prebivališta.

Član obitelji ima prebivalište u Hrvatskoj i trenutačno radni odnos ima u Hrvatskoj, ali ima i prijavljeno boravište u drugoj državi članici EU. Dal' ova činjenica povlači ikakvo pitanje uz nadoknadu putnih troškova za dolazak i odlazak s posla?

Može li radnik zbog osjećaja straha, narušenog dostojanstva te bojazni za svoje zdravlje zahtijevati od poslodavca da mu omogući rad na daljinu prema Zakonu o radu, članak 17. i 17.a stavak 2.?

Hvala Vam na pojašnjenju.

Može li poslodavac zbog takve komunikacije izdati opomenu radnicima, bez da je prije toga uzimao u obzir moje zamolbe da mi se omogući premještaj u drugi ured ili moje upozoravanje da osjećam strah prema tom radniku? I za cijelu tu situaciju više puta rekao da su to gluposti.

Upravo ću na tome i inzistirati. Puno ste mi pomogli. Hvala Vam.

Da, sjetila sam se da je prije možda mjesec dana imenovan povjerenik u organizaciji. Hvala na savjetu.

Ne, nisam ni znala da to mogu i da postoji taj institut.

Budući da s jednim radnikom imam ozbiljno narušeni odnos (omalovažavanje, neosnovane optužbe pred nadređenima, tračanje drugim zaposlenicima kako bi me se ocrnilo) i komunikaciju koja prema tvrdnjama poslodavca šteti obavljanju posla, imam li ja pravo tražiti od poslodavca da me ne stavlja u nikakve kombinacije s njim u obavljanju zadataka, da tražim da ga maknu od mene? (Tražila sam već da me premjeste u drugi ured, ali nadređeni ne pristaju na taj prijedlog). Organizacija smo srednje veličine gdje posao ne ovisi samo o meni ili samo o njemu. Smijem li ja nadređenima reći da ne mogu i neću s njim raditi?

Od pola 7 do 3. Meni. Drugi imaju pravo doći do najkasnije 8. Ja ovom odlukom nemam to pravo. Oduzeli su mi pravo na fleksibilno radno vrijeme.

Treba odraditi 8 i pol sati, petkom 6 sati. To je jedini uvjet. Ja radim od 5.30 do 14.30. Petkom od 5.30 do 13. Znači odradim i više i ne tražim ništa za to poslodavca. Moram vlakom koji polazi u 5.50 na posao i s posla vlakom koji polazi u 15.50

U organizaciji u kojoj radim uvedeno je fleksibilno radno vrijeme i poslodavac je odredio da se na posao mora doći od 6.30 do najkasnije 8 sati. Odluke napismeno nema, to je usmena odluka ravnatelja. Prema Pravilniku o radu određeno je radno vrijeme od 7.30 do 16 od ponedjeljka do četvrtka i u petak od 7.30 do 13.30 sati. Kako za odlazak na posao koristim javni prijevoz, živim u ruralnom dijelu Hrvatske te od svih zaposlenika u organizaciji živim najdalje od mjesta rada i jedina koristim javni prijevoz, već više od godinu dana dolazim na posao otprilike sat vremena ranije, u 5.30, odradim i više od 8 i pol sati i idem pola sata ranije od ostalih kako bih stigla uhvatiti javni prijevoz u 14.55. Počela sam tako hodati na posao zbog obima posla koji sam trebala odraditi s jedne strane koji se nije smanjio ni do danas te zbog COVID situacije. S tim su bili upoznati svi oni koji su morali znati, voditeljica prije svega koja je rekla svojevremeno da joj je to ok i zamjenica ravnatelja i ravnatelj. Danas je najedanput ovo problem i danas mi je poslodavac odredio kada moram ići na posao i kada i kojim prijevozom moram ići s posla. Znači da po ovome za mene fleksibilnih radnog vremena nema. Ovakvom odlukom iako sam rekla svoje razloge i probala objasniti, naglašavajući da se ovime pogoršava moj privatni život, da odradim 8 i pol sati, čak i više, odradim sve zadatke, nikad nisam tražila isplatu prekovremenih, nikada ne kasnim na posao, ispalo je da ih za sve to uopće nije briga. Ono što me posebno razočaralo jest činjenica što sam u ovih 10 godina poslodavcu pokazala da uvijek može računati na mene, kada sam počinjala raditi u ovoj organizaciji ostajala sam duže i nikada mi nije bio problem. Radnicima koji žive puno bliže kada su tražili da im se omogući raniji dolazak na posao su to i dobili, a za mene kao jedinog radnika putnika koji jedini od svih zaposlenika organizacije koristi javni prijevoz i živim najdalje (40 minuta vožnje) ta pogodnost sada nije dostupna. Ono što sam dobila bilo je jednostavno "Nije nas briga" i "Nismo mi krivi što živiš gdje živiš". Prije otprilike mjesec dana ukazala sam na činjenicu da poslodavac krši Zakon o radu i Ugovore o radu u dijelu koji se tiče prekovremenog rada i to ne zbog sebe, već zbog kolegice. Možda i nije povezano, ali jedina logika mi govori da mi ovime žele poručiti gdje mi je mjesto i jezik za zube. Koje su moje migućnosti u rješavanju ovog problema i situacije? Hvala.

Hvala Vam na odgovoru. Postupit ću tako.

Hvala na odgovoru. Evo, baš gledam Pravilnik o radu i nigdje nema regulirano sudjelovanje na teambuildingu. Koje su moje pravne mogućnosti u slučaju ako budu inzistirali ili čak prijetili?

Poslodavac organizira teambuilding i za svakog zaposlenika plaća troškove te je dogovoreni datum radni dan. Ipak, poslodavac je bez mogućnosti izjašnjavanja zaposlenika žele li sudjelovati ili ne, odlučio da je teambuilding obavezan za sve. To je ad hoc odluka koja nije nigdje u internim dokumentima (Pravilnik o radu) nije navedena kao obveza zaposlenika. Ja ne želim sudjelovati i osjećam se prisiljena sudjelovati. Nije mi dana mogućnost da odlučim sama za sebe. Napominjem, nigdje u dokumentima poduzeća nije navedeno obveza sudjelovanja. Može li se poslodavac po pitanju teambuildinga ovamo ponijeti prema zaposlenicima?