Mojeimejeluna

Neupitno je da su roditelji na prvom mjestu i da su odgovarajuće zbrinuti. Naravno da dijelimo odgovornost u svakom smislu, no Vaša konstatacija na odgovara na moj upit.

Molim pojasnite. Znači li to da se trebam dogovorit s roditeljima?

Hvala. Prvenstveno me zanimaju moje zakonsku obaveze prema roditeljima, ali i prava, primjerice oko donošenja odluka. Ponavljam, roditelji raspolažu sa dostatnim novčanim sredstvima. Zbog toga ne vidim razloga da on ni ja aktualno koristimo vlastita sredstva, no brat ih zabranjuje koristiti za sada. On nije njihov formalni skrbnik, ali se tako odnosi namečući svoje odluke bez prethodnog dogovora. Ne želi participirati u plaćanju jer smatra svoj angažman na licu mjesta dovoljnim. On upravlja roditeljskim sredstvima a ja u to nemam uvid kao ni kontrolu nad njima. Zbog toga je moj stav crpiti prvenstveno roditeljski novac a po potrebi dodatne troškove međusobno podijeliti. Fizički ne mogu aktivno dijeliti teret skrbi osim organizacijski i koordiniranjem. Moram li to financijski? Može li me zakonski prisiliti ili mi na drugi način nauditi? Dali se on mora dogovarati sa mnom?

Molim za savjet. Smatram se ucjenjenim zahtjevima brata vezano za skrb o našim starim roditeljima. Zanimaju me konkretna prava i obaveze i kako nadalje postupati. Kako se mogu pravno zaštititi i zaštititi roditelje o samovolje brata? Roditelji i bratova obitelj žive u RH u blizini u zasebnim stanovima. Međusobno su se brinuli jedni o drugima. U međuvremenu su roditelji u poznim godinama. Od Covida su postali ovisniji o bratu i njegovoj supruzi. Posljednjih godinu dana onemoćali su i potrebna im je intezivnija pomoć. Lucidni su i mogu brinuti o osnovnim potrebama. Upravljanje njihovim financijama, kupovinu, plaćanja, pripremanju jela, nabavku ljekova i sl. preuzo je brat. Roditelji raspolažu mirovinama i ušteđevinom koje potpuno mogu pokrivati njihove osobne troškove i dodatne potrebe. Osobno živim već niz godina u inozemstvu tako da ih ne mogu aktivno pomagati. Posjećujem ih jednom godišnje. Telefoniramo tjedno. Stojim im na raspolaganju i nudim pomoći, no oni je ne smatraju potrebnom. Kada sam kod njih brinem se o njima. Do ljeta su imali organiziranu pomoć osobnog asistenta nekoliko sati tjedno. Od prije pola godine brat mi prigovara da sam brigu o roditeljima prepustio isključivo njima. Na upit i želju kako mu mogu konkretno pomoći ne nudi mi konkretan odgovor. U planiranje i donošenje odluka ne involvira me ni na moj izričiti zahtjev. Želju da mu nekako konkretno pomognem, pa i financijski, odbija. Situacija je u međuvremenu kulminirala. Dodatno je preopterećen vlastitim obavezama te zdravstvenim brigama. Zahtjeva moj dodatni doprinos jer navodi da su roditelji zajednički. Traži da se pobrinem pronaći osobu koja bi se adekvatno brinula o roditeljima i rasteretila ih te senzibiliziram roditelje da je prihvate. Prihvatam obavezu unatoč činjenici da su moje mogućnosti ograničene obzirom da tu ne živim. Naknadno zahtjeva od mene da osobno preuzmem troškove plaćanja dotične osobe. To odbijam jer smatram da roditelji raspolažu dostatnim vlastitim sredstvima, no prihvatam sve ostale obaveze. Troškove koji bi nadilazili roditeljske mogućnosti nudim podijeliti s njim. Ukoliko želi nudim da se i njegov angažman nadoknadi prvenstveno iz roditeljskih a tek potom mojih vlastitih sredstava. Međutim, moje odbijanje preuzimanja osobnog financiranja on smatra nemoralnim i ne fer prema njemu. Pošto je stariji od mene smatra da je njegovo isljučivi pravo donositi odluke bez mog znananja i uplitanja te mi ih maknadno obznaniti. Tvrdi da je stvarna situacija s roditeljima sasvim suprotna mojim saznanjima iz razgovora s roditeljima i različitih drugih vjerodostojnih izvora koje sam kontaktirao te smatra da unatoč tome trebam njemu vjerovati na riječ. Za vrijeme mog posjeta ljetos potrudio sam se dodatno upotpuniti sliku i ispuniti njihov zahtjev. Uspostavio sam potrebne kontakte, ustanovio mogućnosti ali nisam uspio u potpunosti kapitalizirati konačno rješenje. Nadalje mu nudim moju konkretnu podršku u okviru vlastitih mogućnosti ali zahtjevam na prethodnom bratskom dogovoru i dijalogu, što ga ne zanima već od mene zahtjeva ispunjenje njegovih zahtjeva isljučivo njegovom mišljenju i odluci, uz moju obavezu preuzimanja financiranja, što obijam jer u ovom trenutku ocijenjujem nepotrebnim. Od povratka u mjesto prebivališta nadalje se aktivno angažiram. Osobu koju sam u međuvremenu kontaktirao, a brinula bi se o roditeljima kroz naredni mjesec dok ne iznađem trajnije riješenje, on odbija smatrajući ne odgovarajućim. Moj angažman ocjenjuje ništetnim dok moje zahtjeve prema njemu smatra maksimalnim, smatrajući to obezvrijeđivanjem njegovog angažmana. Spominje upitnim već među nama pravno podjeljene i uvedene nekretnine i preostala roditeljska imovinska sredstva. Roditelji su mi se povjerili da strahuju za sebe. Ukoliko se budu uplitali misle da bi mogli ostati bez ikakve daljnje bratove i nevjestine pomoći. Ukratko, moj brat od mene traži novac kako bi njime platio nekog drugog kojeg će on angažirati a kako bi prebacio vlastitu brigu. Roditeljska sredstva želi uštedjeti za još " crnije dane". Donošenje odluka smata isključivo vlastitim pravom, jer je stariji od mene. Ja i moje mogućnosti ga ne zanimaju ali zahtjeva moju poslušnost jer inače... E, to "inače" meni je još nepoznanica.

Dakle, smatrate da je zaštita vlastitog interesa, u ovom slučaju, nedostatna? Imate li konkretnu preporuku kako se preventivno pravno dodatno osigurati o mogućeg neželjenog ishoda? S ovim bi zaključio i zahvalio se još jednom na Vašeg mišljenju.

Ne, praktično nismo ušli u posijed, kako je on tada ugovorima definiran. Stanovi su preraspodijeljeni, no svatko je nastavio živjeti u istom stanu kao I prije. Tek nakon smrti roditelja, koji u jednom od njih imaju pravo doživotnog uživanja, oni bi trebali biti i praktično zamijenjeni među nama sinovima. Upravo ta činjenica i jest povod mog upita, u smislu prevencije, dok su roditelji još prisutni. Nije mi namjera tužiti se s odvjetnikom već želim znati dali je on svoj dio napravio "aljkavo" ili ne. Zahvaljujem.

Zahvaljujem na odgovoru. Sasvim sigurno nije mi u interesu komplicirati. Moj upit temelji se na konstataciji jednog drugog odvjetnika kojeg sam konzultirao te činjenici da postoji utemeljena pretpostavka da bi jedna od strana naknadno htjela osporavati ondašnje ugovore. U tom slučaju, dakle u slučaju mogućeg spora, on se poziva na Članak 482 Zakona o obaveznim odnosima koji u drugom stavku navodi: "Ugovor o darivanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerene (solemnizirane) isprave.". Po njemu su ti ugovori nevažeći te u skladu s tim mogu biti osporeni. Navodi da je to i dio aktualne sudske prakse. Što se tiče kvalitete odvjetničke usluge: ne bi trebalo biti upitno dali "kupac" određene usluge polaže pravo na kvalitetnu, odnosno maksimalno moguću zakonsku zaštitu. Pogotovo zbog činjenice da je naš zahtjev tada naš bio jasno postavljen. Dakle, ukoliko bi se radilo o usluzi s "greškom" koja je nastala "omaškom" dotičnog odvjetnika, ne prepoznajem logiku koja bi ga eskulpirala od odgovornosti niti bih moga razumjeti njegovo pravo na polaganje dodatne naknade za njen ispravak.

Prije ca. 10 godina smo napravili zamjenu stanova unutar uže obitelji. Po svijetu odvjetnika/javnog bilježnika načinjeni su ugovori o darivanju svih sudionika (bez bračnih drugova) koje smo vlastoručno potpisali a odvjetnik ih ovjerio te upisao vlasništva u katastar i gruntovnicu. Nedavno sam saznao da takvi ugovori nemaju zakonskog uporišta obzirom da se ne radi o javno-bilježničkim ispravama, odnosno solemniziranim ugovorima već je odvjetnik "tek" ovjerio naše potpise (ali ne i sadržaj, odnosno pristanak nas kao stranaka), iako su naši zahtjevi i namjere tada bili jasno komunicirani? Dali od odvjetnika mogu naknadno zatražiti ispravak tj. izdavanje novih solemniziranih ugovora, odnosno javnobilježničkih isprava? Dali je odvjetnik obavezan to napraviti i bez nadoknade obzirom da je osobno prouzročio štetu, odnosno izdao nevažeće dokumente za koje mu je isplaćena nadoknada. Što mogu poduzeti ukoliko odvjetnik odbije ispraviti načinjenu pogrešku, odnosno zatraži dodatnu nadoknadu? Hvala!

Odvjetniku sam uputio dokumentaciju koja je sadržavala: darovne ugovore, razmjenu pošte s notarom u kojoj su zabilježena sva pitanja na koji bi želio odgovore te nekoliko izravnih pitanja. Uslijedila je odvjetnikova ponuda u visini 2500 kn. Na pitanje, na što se odnosi dotična ponuda nisam dobio precizan odgivor. Prilikom telefonskog savjetovanja odgovorio je da je proučio tek jedan od ugovora te dio dodatne dokumentacije. Odgovorio je i na jedno dodatno pitanje a odgovore na pitanja u smislu "što bi bilo kada bi bilo" ocijenio je prešpekulativnima.Svejedno, moj upit je sadržavao još nekoliko direktnih pitanja te opću ocjenu šansi na uspjeh u slučaju spora. Rastali smo se uz dogovor da će on proučiti ostatak dokumentacije te ćemo nastaviti razgovor. S namjerom da pojasnim fokuse mog upita proslijedio sam mu još jednu detaljnu obavjest. Zamolio sam ga da mi odgovore dostavi na svom memorandumu u pisanom i elektroničkom formaru. Sutradan sam od njega dobio ponudu u visini 8500 kn uz obrazloženje da sve zajedno zahtjeva više vremena. Molim vas da mi odgovorite, dali je odvjetnik dužan proslijediti raščlanjenu ponudu u pisanom obliku koja nije isključivo tekst e-pošte? Treba li odgovoriti na moja pitanja bez iznimke? Dali je moj upit za općim savjetima koji bi mi pomogli u slučaju sudskog spora i omogućilo mi plastičniji uvid u nastalu situaciju legitiman? Dali je korespondencija između stranke i odvjetnika uobičajena ili se obračunava dodatno. Vaše opće mišljenje o ovom? Zahvaljujem na odgovorima i pozdravljam.