Poštovani,
Prijavila sam se na natječaj za posao gdje je opis posla rad s djecom. Razgovor sam obavila s psihologom koja mi je dala niz testova,od testova osobnosti, inteligencije i ostalih testova u kojima sam mogla zaključiti da su usko vezani za taj posao,prim.kako bih reagirala u određenoj situaciji s djetetom. Naime,dobila sam poziv od poslodavca te odgovor da sam primljena na posao. Nakon što sam osobno platila sanitarnu iskaznicu i pribavila ostale dokumente otišla sam na mjesto rada ,gdje sam se suočila s velikom neugodnosti. Za zaposlenje je trebala potvrda od liječnika,a moje dijagnoze su F41,te neke vezane za polyartrits i cetvikobrahijalni sindrom. Pijem helex 0,5 mg po potrebi iako je dr psihijatar pisao helex0,0,1. Pred sedam godina sam imala panični napad ,te se javila lom i na svoj zahtjev bila upućena psihijatru. Osim toga pri jednom pregledu pred deset godina, kardiolog mi je prepisao isti taj helex zbog sinus tahikardije. Liječnički pregled za vozačku dozvolu sam odradila pred godinu dana i bila pozvana na razgovor kod njihova psihijatra ( med rada) te koja je utvrdila da ukoliko nemam potrebe za više od jednog helexa ponekad da nema zapreke za izdavanje liječničkog uvjerenja.
Objašnjenje mojih poslodavaca je sljedeće,citiram "vaša liječnička potvrda ni mogla biti diskutabilna te vas ne možemo primiti".
Molim vas ,je li to diskreciono pravo ravnatelja ,stručnog tima ili praksa da se osobe s f41 ( epizodni panični poremećaj) ne primaju u radni odnos u ustanovama koje skrbe o djeci? Je li s pravnog aspekta prihvatljivo ukoliko osoba kao npr ja prođe testiranje ne bude primljena iako ne koristim antidepresive?
Lp i zahvaljujem na odgovoru
