2008 sam podignuo stambeni kredit u iznosu 170000 eura za izgradnju kuće svog oca. Otac je sudužnik u tom kreditu i također vlasnik 1/1 zemljišta na kojem se gradi kuća, koje je pod hipotekom (detalji stoje u teretovnici). Otac je forsirao da kredit bude podignut na 20 godina, jer mi je prodao priču kako će godinu dana nakon početka gradnje prodati svoj stan u Zagrebu (cca 60m2), dio novca vratiti banci, a dio uložiti u kuću. Usmeni dogovor je također bio da ja plaćam polovicu svake mjesečne rate, a roditelji će pokriti drugu polovicu. Prolazi prva godina, otac ni ne pokušava prodati stan, prolazi druga, prolazi treća. Otac traži moju ušteđevinu od cca 100000 kuna za gradnju i obećava da će mi vratiti novac nakon prodaje stana, pristajem i na to. Neko vrijeme nakon toga financijski više ne mogu pokrivati visoke mjesečne rate (svoju polovicu) jer ostajem bez posla. Otac svoj stan nikada nije stavio u oglas, niti prodao, kao što je obećao. Tada otac traži da se trajanje otplate kredita produži na 30 godina, ja pristajem na to i prebacujem trajni nalog na njega. Otac neko vrijeme podmiruje mjesečne rate, ali zatim i on prestaje s plaćenjem. Dolazi do ovrhe, ali ni nakon dvije javne dražbe zemljište (sada sa roh-bau) kućom nije prodano. Banka to stavlja u neko nedefinirao stanje mirovanja. Danas je 2022, stanje se ne mijenja, ja sam blokiran i ne mogu apsolutno ništa. Istovremeno nisam vlasnik ničega vezano uz zemljište, kuću, apsolutno ništa, osim što sam ja korisnik kredita. Također ne posjedujem nikakvu nekretninu, ni pokretninu, apsolutno ništa.
Otac ima 70 godina i ima u posjedu spomenuto zemljište (cca 2500 m2), stan u Zagrebu (cca 60m2) i ima kuću na moru (jednokatnica, tlocrtne površine oko 50m2).
Ako postoji mogućnost prebacivanja kredita na oca, molim pravnika da me kontaktira.
