glupačaneka

znam, podijelila sam s par svojih bliskih prijatelja i prijateljica, no znam da nisam spremna liječiti se i da bih se samo vratila u anoreksiju. ovo je bilo skoro najbliže što sam došla do forsiranog liječenja, prije mi je mama prijetila vinogradskom i rekla je mom psihijatru da ne jedem dovoljno. no sada se još više bojim, jer se doslovno ne mogu natjerati da jedem išta drugo osim ovog što sam prije krala, fizički i psihički ne mogu. izgubljena sam, ne znam kaj da radim, imam osjećaj da nema izlaza

samo ovi iz trgovine 16, i iskreno ne želim nikome reći za to još jer se previše bojim što bi bilo ako kažem

'dan! znaci, ja sam danas uhvaćena u krađi u dm-u, iznos je bio 94,60kn. u pitanju su bile proteinske pločice (jer mi ih mama ne da da kupujem, a anoreksična sam i to mi je jedina "sigurna hrana" a.k.a. ne bojim ih se jesti). moj otac je bio prisutan pošto me čekao ispred dućana te su njegove podatke zapisali. kasnije mi je rekao i da me gospođa prodavačica slikala, tako da bi me odmah uhvatili ako probam opet. osjećam se poraženo, preplašeno i glupo. no brine me nešto - hoće li ta krađa ostati zapisana zauvijek ili se briše nakon nekog vremena? mogu li opet maznuti nešto? bojim se, ne znam što raditi, proteinske pločice su skupe, moja mama ima primanje ~5000kn mjesečno, a nitko ne zna za moj poremećaj hranjenja. savjet, pliz!