švabo_

Ma nisam ja privatno tražio pretrage za ptsp , to sam dobio nakon pregleda kod službene psihijatrice iz bolnice kao i od psihologa ,a ja sam sam samo molio boga da je neka organska bolest koja će se dati zaliječiti, te sam sam platio magnetsku rezonancu kao i emng no svi nalazi su pokazali da nemam organsku bolest već da se radi o ptsp sa izraženom somatizacijom odnosno da se psihička bolest odražava na užasne bolove u nogama i popračenom depresijom. Što se tiče čišćenja auta ili bilo čega , nije mi ništa teško , a kad sam vidio da ne mogu više izdržati bolove bio sam spreman odreći se i radnog mjesta sa visokom i višom školom samo da ne trpim bolove te sam tražio premještaj. Uistinu mi je žao što mi ni vi kao pretpostavljam kolege ne vjerujete , pa stoga nemam nade ni da će mi na raznim komisijama vjerovati pa sam sve više sklon tome da dam otkaz u policiji i zaposlim se u građevini gdje od fizičkog rada neću imati kada razmišljati o bolesti, kako se ne bi više morao nikome opravdavati jer više stvarno nemam živaca i užasno mi je žao što sam se javio na ovaj forum u nadi da će mi netko pomoći ,no čini mi se da sam u pogrešno vrijeme obolio.

Kao prvo bi se htio zahvaliti svima koj su pokušali pomoći savjetom. Isto tako pročitao sam komentar od commanda, te ne mogu doći sebi još i sada, jer je ispalo kao da ja želim sa svojim postom nešto kalkulirati. Pogotovo me užasnula ona riječ razdor,jer ni na kraj pameti mi nije bilo uvoditi nikakav razdor nego sam samo tražio pomoć. Kako sam na brzinu pisao post moguće da nisam najsretnije objasnio svoj položaj , te stoga ću sve pojasniti. Kad sam naveo da me strah da mi buduće komisije ne usvoje ratni put koji je uzgred rečeno osrednji po mojoj vlastitoj ocjeni , kao jedan od uzroka moje bolesti mislio sam da poradi protoka vremena od skoro 17 godina (jer nisam prije posjećivao psihijatra iz objektivnih razloga)postoji mogućnost da netko od birokrata na budućim komisijama zaključi da moja bolest nije prozrokovana zbog DR , te da završim u mirovini sa oko 500 kn.Ja osobno nisam ni mislio da imam PTSp-a no kada sam obolio da nisam mogao više podnositi bolove ispričao sam sve doktorima koji su zaključili da imam PTSP uzrokovan i DR-om . Moj jedini cilj u životu je da ozdravim , i sve živo ulažem u svoje zdravlje , te da po mogućnosti se vratim na posao i odradim preostalo do mirovine. Ja bi uistinu volio da radim jer mislim da je zdravi rad najbolja rehabilitacija , no ako se ne uspijem izliječiti morat ću prihvatiti i tu činjenicu da ću ići u mirovinu i da možda ako bude opća nesposobnost neću moći nikada radititi . Glede provjere kod doktora i oduzimanja oružja od mojih nadređenih to je posebna priča,a u svakom slučaju mogu neskromno reći da sam jedan od najuzornijih PS i drago mi je što sam na bolovanjiu a da se ne vodi nikakav disciplinski postupak protiv mene dapače ocjenjen sam najvišim ocjenama , jer bi se u protivnom protumačilo da izbjegavam disciplinsku odgovornost ili nešto slično.Još jednom molim da me krivo ne shvatite , jer moj položaj i zdravstveno stanje suvišne su kompleksni da bi se moglo objasniti u par rečenica , te od budućeg života hoću samo mir, i da stručne zdravstvene osobe odrade svoj posao po pravilima struke ,a ne po predrasudama i svoijim osobnim stavovima , a na kraju imaju dvije mogućnosti da me izliječe što bih najviše želio ,a ako ne da mi daju objektivnu dijagnozu kako bih mogao ostvariti svoja prava. Znam da će netko sad reći da sam naivni idealist što to očekujem od liječnika , no ja ću vjerovati u to dok se ne uvjerim u suprotno te ću uložiti sve da se zakonski izborim za svoja prava.

pol. službenik sam u mup-u,od 1990 imam ukupno sa beneficijama 26,5 godina radn. staža., fali mi još oko 2,5 godine do prijevremene miroviine, imam zvanje samostalnog inspektora VSS, od 11. mjeseca 2007. godine počeli su mi užasni bolovi u nogama da bi se nakon svih pregleda i vlastitog potrošenog novca na pretrage utvrdile se dijagnoze m70.9 , te f33.2 i f43.1. nikada prije nisam tražio pomoć psihijatra jer sam mislio da ću izdržati do mirovine. u velikom sam strahu za svoju egzistenciju zbog čega mi je zdravlje dodatno narušeno . Na bolovanju sam tek 2,5 mjeseca te su mi moji nadređeni oduzeli pištolj i išli kod moga liječnika provjeravati me za dijagnozu iako sam im sam bio rekao iz razloga da me puste na miru da se liječim. Iako sam od početka do kraja DR bio pripadnik MUP-a , strah me je da li će se kao uzrok bolesti povezati rat ,a opet s druge strane ako mi u dogledno vrijeme bude eventualno bolje neznam nakon ovakve dijagnoze da li se mogu vratiti raditi s time da više sigurno nebi mogao raditi na stresnim poslovima kao do sada . doktori na komisijama za produženje bolovanja ponašaju se izraziti bezobrazno te kad im malo "ozbiljnije objasnim" pravdaju se da moraju po novom tako ponašati zbog nečijih naputaka. Ne želim da se zbog drugih lažnih invalida na meni istresaju niti ću im to dopustiti . Katastrofa je to da više kao oboljeli od PTSP-a ne mogu biti HRVI što je čisto kršenje ustavnih prava , te ću se boriti na sve načine da se ukine ta odredba , jer nisam ja bio doktor da sam mogao znati da sam cijelo vrijeme nakon rata bio bolestan, već sam kao i većina branitelja zdravo-seljački razmišljao da treba biti jak,boriti se i ne obazirati se na tegobe .Molim nekog od forumaša da mi pojasni što me sve može čekati,koja su moja prava te da li se mogu sa ovom dijagnozom ( ako mi bude bolje)vratiti odraditi još ove 2,5 godine ,te iskustva iz šarengradske .Kolika mi mi mirovina bila u najgorim slučajevima bilo profesionalna ili opća.Hvala