Bivši muž, otac naše kćeri teško se razbolio, te se ne može više brinuti o sebi, pa bi ga treba ga smjestiti u dom. Njegova mirovina ne pokriva sve troškove društvenog doma, pa prijatelji i ja (bivša žena) tražimo način kako da ga zbrinemo. Naša kćerka, koja živi samnom psihički je bolesna i ja je izdržavam. Zbog zaštite njenog digniteta nisam pokretala procjenu radne sposobnosti niti oduzimanje poslovne sposobnosti, nema nikakvih prihoda i realno ona nije u stanju brinuti o ocu. Bivši muž posjeduje nekretninu (stan), pa se ne smatra socijalnim slučajem, te da bi ga smjestili u dom on bi trebao prepisati nekretninu na dom. Time bi moja kćerka izgubila mogućnost da nasljedi nekretninu koja bi joj dala bolju financijsku sigurnost kad mene više ne bude. Zbog kćerkine budućnosti, ja bih preuzela obvezu plaćanja razlike koja nedostaje od njegovemirovine do pune cijene društvenog doma, te režijske troškove stana.
Što bi trebalo u ovom slučaju napraviti? Da li da bivši muž darovnicom prenese stan na kćerku, a da ja sklopim ugovor (s kime? s njim ili s domom) o financijskoj pomoći u određenom iznosu do njegove smrti. Možda nešto drugo? Ako se radi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da li to ugovara moja kćerka ili ja? Ne bih željela preuzimati veću obvezu od realno potrebne - podmirenje razlike rashoda od prihoda. Bivši muž dobija osim mirovine povremeno honorare preko žiro računa, no za dom je potebna jasna obveza što tko snosi. Na koji način se ja mogu osigurati ukoliko se napravi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da sve svoje troškove ne prebaci na mene, bez obzira što ima prihode?