Pozdrav , nalazim se u vrlo losoj situaciji,zahvaljujem na svakom savjetu i pomoci
,zivim s majkom kao podstanar ,na istoj adresi vec 10g prije tog na drugoj smo bili podstanari na drugoj,nemamo svoju nekretninu u Hrvatskoj,otac je je isto zivio snama cjelo vrjeme al je preminuo prije dvije godine, invalid iz domovinskog rata.
Sadasnje gazde stana u kuci gdje zivimo vec preko 10godina odlucile su renovirat kucu do ljeta da mogu izdavat turistima,i dale su nam pisani rok da iselimo u roku 3 mjeseca, oni su se tu ogradili renovacijom da ce nestajat struje vode,kao sto i vec nestaje,,uporno vec mjesec dana trazimo stan sukladan nasim mogucnostima misija je jednostavno nemoguca posto je grad DUBROVNIK,
Poanta je u tome da jednostavno neznam sta da radimo, u BIH imamo staru zapustenu kucu na selu(koja je od pokojnog bake i djede) ako dotoga dodje tamo cemo zivit,
Sad je problem u tome sto gubitkom adrese gubimo i zdravstvenu zastitu majka je kronicni bolesnik ,ja sam isto bolestan dobio sam trombozu noge prije 4-5 mjeseci trenutno nemogu radit i od zivciranja i sekirancije ,jednostavno sam zapostavio se i neidem doktoru dok nerjesim sto cemo,nismo isli nikakvim centrima za socijalnu skrb ,probali smo trazit Gradski stan ali od toga nema nista,
Pokojni otac je isao bio je na listi na stan , on je umro lista se ponistila i Grad nema vise socijalnih gradskih stanova,,
Imam djevojku koja zivi sa roditeljima kod koje bih se mogao prijavit ,ali je stan mal da svi zivimo tu,,napominjem imam staru kucu od pokojnog djeda i bake U BIH, ali opet to nije to JA SAM HRVAT,Pokojni OTAC MI JE RANJEN U RATU,nemogu se pomirit sa cinjenicom,da ostajem beskucnik da cu morat ic zivit 70 km od Grada u kojem sam odrastao,jos ako izgubimo zdravstvenu zastitu,NEZNAM,NA RUBU SAM SLOMA..
Molim vas ako dotoga dodje da nenadjemo stan, kao sto ce doc,da mi objasnite kako i koja je procedura da se prijavim kod djevojke da neizgubimo ZDRAVSTVENO,il kojoj ustanovi da se obratimo
MOLIM VAS DA me nekako uputite jel nekad od ponosne obitelji dosli smo da ostajemo beskucnici...
HVALA UNAPRJED