Marin12_76

"Svejedno ne smije ulazite u prostore gdje je zabranjeno unositi oružje, bez obzira što nosi oružje odvojeno od streljiva." Pa to i kažem, može svuda nosat prazno oružje osim u takve prostore (nevezano tko kakav oružni list ima). Ali onaj tko nije lovac niti strijelac nema tu mogućnost. Također nema niti mogućnost nasljeđivanja jer ne ispunjava opravdan razlog. Dakle na više načina se ljude stavlja u neravnopravan položaj te se krši pravo vlasništva. Svima je jasno i logično da kriminalci ne mogu imat pravo na oružje, da psihički bolesnik ne može imat pravo na oružje, da osoba koja nije prošla nikakvu obuku rukovanja ne može imat oružje, ali zašto "opravdan razlog", šta se time postiže ? A opet, i to se lako zaobilazi kako sam naveo. Mogućnosti koje ja vidim su: 1) Čekat izmjenu zakona pa tražit tu promjenu na javnoj raspravi. (Šta ako samo odbiju zbog nekog glupog argumenta ?) 2) Tužit MUP za kršenje ustavnog prava vlasništva. (Tu opet ustavni sud može izokrenut tumačenje kako MUPu ide u prilog)

Na šta se misli pod "korištenje" ? Mislim da imamo sljedeće mogućnosti: 1) Korištenje u streljani u svrhu vježbi. Ovo pravo imaju svi, kakav god oružni list bio. 2) Korištenje u samom činu samoobrane, dakle kada je osoba napadnuta. Ovo pravo već imaju svi na temelju kaznenog zakona o krajnjoj nuždi i samoobrani. Ostaju samo 2 problema: Osoba koja nije lovac/strijelac ne može nabavit oružje. Osoba koja ima oružje ne može hodat ulicom sa napunjenim oružjem, osim ako je baš registrirano za osobnu sigurnost (držanje i nošenje) što je skoro nemoguće dobit.

Također bi dodao da ovakav zakon privilegira određene skupine ljudi. Npr lovac ili strijelac može bez ikakvih problema tutnut prazan pištolj u torbicu, napunjen spremnik u drugi pretinac i po zakonu to nije nošenje već prenošenje, jer je oružje prazno i odvojeno od streljiva. Može s time svugdje osim ulazit u prostore koji imaju zabranu unosa oružja. A na upit policije uvijek može reć: kasnije ću do streljane na vježbe gađanja pa zato imam oružje. Onaj tko nije lovac niti sportaš ovo nikako ne može izvest. Ovo za vjeroispovjest i pravo na život, mislim da to nema šanse u ovom kontekstu, daleko je to od svega. Po meni, ustavno pravo vlasništva je najbliža točka za ovaj problem.

"A što ako je kažnjavan za kaznena djela / prekršaje s elementima nasilja? Krše li se onda i njegovo ustavno pravo na vlasništvo?" Na neki način da ali opravdano, opčenito u slobodnim društvima se podrazumjeva da pojedinac ima prava dok ne krši tuđa. Npr imaš pravo na slobodu kretanja, ali ako nekog pokradeš onda više nemaš. Također to za kažnjavanje je jednoznačno i jasno određeno: ili jesi kažnjavan ili nisi, nema procjene tipa: ovom ćemo dat/odobrit, ovome nećemo jer nam se ne sviđa. A članak 12. traži od MUP-a upravo to, da oni procjene pa svojom odlukom donesu sud tko će imat odužje a tko ne. To samo po sebi baš i ne izgleda pravedno niti ravnopravno za sve građane. "ali isto tako smatram da se ne može napadati iz ovog kuta" Da, moguće, ne znam koje druge opcije postoje u svrhu ispravljanja zakona koji se čini nepravedan.

"Ustav je iznad zakona, ali su zakoni u skladu s Ustavom" Nisu svi, neki krše ustavna prava. "On propisuje opća prava i načela, koja dalje reguliraju zakoni." Tako je, i zbog sigurnosti društva postoje uvijeti pod kojima se može imati oružje, sigurnosni uvijeti su: da osoba nije kažnjavana, da je zdravstveno sposobna za oružje i da je osposobljena za rukovanje. Ali mi ovdje imamo situaciju da će grupa birokrata svojim odlukama određivat tko će smijet imat oružje, a tko neće. Evo navest ću još jedan problem koji proizlazi iz toga: problem nasljeđivanja, dakle lovac smije nasljedit oružje, strijelac smije, a onaj koji nije niti lovac niti sportaš ne smije i prisiljen je odreći se vlasništva: ili prisilno prodat oružje, ili prisilno ga dat uništit o svom trošku, ili prisilno predat MUPu u korist države, a sve zato što "nema opravdan razlog da to posjeduje". Zato smatram da članak 12. zakona o oružju krši ustavni članak 48. Pojednostavljeno rečeno: nedamo ti da posjeduješ stvar X zato što mi smatramo da tebi to ne treba.

Kako nema kad se doslovno osobi zabranjuje da nešto posjeduje što inače nije zabranjeno (za razliku od droge) već samo traži određene uvijete: opravdani razlog kojeg onda netko po svojoj procjeni može odbit ili odobrit. "svako pravo iz Ustava se može dodatno regulirati i ograničiti zakonom": Koji je onda smisao ustava, potpuno je suvišan ako zakon sve određuje i može suspendirat ustavne članke. Svrha ustava bi trebala biti upravo da zabranjuje donošenje zakona koji krši ustavne odredbe, zato se i kaže da je ustav iznad zakona.

Pitanje vezano za dobivanje nabavne dozvole za držanje i nošenje oružja u svrhu osobne sigurnosti. Članak 12. zakona o oružju kaže da osoba mora dokazati svoju ugroženst da bi mogla dobiti odobrenje za nabavu oružja. U praksi će to u većini slučajeva završit odbijanjem, što znači da MUP baš i ne dozvoljava posjedovanje oružja ljudima koji nisu lovci niti aktivni sportaši (strijelci). Također ustav članak 48. kaže: Jamči se pravo vlasništva. Dakle jednostavno i jasno, osoba ima pravo nešto posjedovati i sad tu dolazimo do kršenja ustavnog prava: Dakle ako osoba odluči da želi posjedvati oružje, a ispunjava sve sigurnosne uvijete (nije kažnjavana, zdravstveno sposobna, osposobljena za rukovanje), a MUP drugim riječima kaže: ne možeš posjedovati oružje jer mi smatramo da tebi to ne treba (jer nisi dokazao ugroženost). Zar nije to kršenje ustavnog prava na vlasništvo ? Kakvi su izgledi za tužbu protiv MUP-a za kršenje ustavno prava iz članka 48, nakon odbijanja izdavanja nabavne dozvole ? Unarijed hvala.