Pozdrav svima!
Molim Vas za pomoć.
Pišem pitanje na obveznom pravu jer je predmet tužbe raskid ugovora.
Situacija je takva, da se uslijed parnice otkrilo da tužitelj boluje od ozbiljne psihičke bolesti, sumanutog poremećaja. Bolovao je i prije, ali se to tajilo, tako da niti ja niti sud nismo imali saznanja o dijagnozi.
Cijela tužba se temelji na sumanutim mislima koje se odnose na tuženicu, što je potvrdio i vještak neuropsihijatar.
Zanima me kako je moguće da sud ne reagira na tu činjenicu, bez obzira na nalaze, već se tužitelj i dalje smatra zdravim?
Na koji način se bilo koji građanin može pravno zaštititi od progona psihičkog bolesnika i kako je moguće da tužitelj daje izjave u takvom stanju koje je ne izlječivo?
Tužitelj ima i demenciju, ne zna niti koja je godina niti koji je datum, ne sjeća se uopće da vodi sudski postupak.
To je bolest kod koje postoje vidne i slušne halucinacije, paranoje, smanjena kognitivna sposobnost i mnoštvo drugih simptoma koji utječu na rasuđivanje osobe. Vještak piše u nalazu da osoba nije sposobna donositi odluke.
Nisam nigdje našla primjere ovakvih slučajeva.
Ako imate savjet što mi je činiti, molim Vas pišite.
