MiraNe

Nisam ju mislila prisiliti. Ona još nije odlučila da će stan prepisati bratu. Željela bih da treća, neutralna, stručna osoba napravi "analizu". Pouzdam se da ima bar zrno razuma i da bi tada mogla objektivnije sagledati situaciju. Da želim, stvarno ne mogu ništa? Iako je jasno ko dan da ona sa svojim primanjima nije mogla kupiti stan. A to je vidljivo po izvadcima o plaći. Drugim riječima porijeklo imovine uz njezinu plaću je pravo upitno.

Molim pomoć da me uputite kome se obratiti. Postoji li financijski stručnjak koji bi mogao na osnovu činjenica pomoći da me brat (i mama) ne prevesla oko nasljedstva. Dok smo bili u osnovnoj školi (mama,) brat i ja smo ostali bez oca. Za vrijeme školovanja primali smo očevu mirovinu (otac je imao dobar posao pa je i mirovina bila znatna - veća od prosječne plaće). Brat je ranije završio školu, nije htio studirati, zaposlio se. Ja sam studirala samim time i duplo duze primala mirovinu. Mirovinama je raspolagala mama. Brat se ženio i mama je kupila stan da brat ima gdje živjeti (stan glasi na mamu, ali brat u njemu živi preko 20g.). Mama je imala prosječnu plaću i stan je uglavnom isfinanciran mirovinom koje je stizala na mene jer sam ja studirala. Brat tako cijeli život imao osigurano stambeno pitanje. Kako sam studirala i bila mlađa, kasnije sam se udala. Moj muž i ja smo 5 godina živjeli kao podstanari. Onda smo digli kredit da si kupimo stan. Jer je mama novce potrošila na stan u kojem je brat i njegova obitelj i garsonjeru koji je sebi kupila. Prošlo je 20 godina. Majka stari. Tko se brine o njoj? Ja. (da, glupača - ali to je druga tema). Brat je u međuvremenu digao kredit i kupio dodatni stan koji iznajmljuje. I počeo je obrađivati mamu da mu prepiše stan u kojem živi, a da meni ostavi garsonjeru. Tužna sam, ljuta i povrijeđena. Ne nalazim se ni na nebu, ni na zemlji. Ne znam što, gdje, kako? Pokušala sam lijepo objasniti da to nije u redu, ni pošteno. Ali kako on u stanu živi preko 20g i djelomično ga je renovirao, smatra da mu u cijelosti pripada. Neke činjenice: Našla sam tablicu (neke izvatke i potvrde o mirovinama, izliste stanja računa i sl.) Ugrubo u periodu od kad je tata umro pa do kraja mog školovanja na moje ime je isplaćeno (+ 1/3 zajednička štednje koju je tata ostavio) = 200 000e Ugrubo u periodu od kad je tata umro pa do kraja bratovog školovanja na njegovo ime isplaćeno je (+ 1/3 zajednička štednje koju je tata ostavio) = 55 000e Ugrubo plaća moje majke u periodu od tatine smrti pa do kraja mog školovanja (+ 1/3 zajednička štednje koju je tata ostavio) = 65 000e Iz ovih činjenica je vidljivo na koji način je financirana kupnja stana i garsonjere. Naravno dio je otišao na rezije, hranu, odjeću...druge troškove. Ali recimo da smo imali podjednake troškove dok smo se školovali. Poslije sam ja imala trošak podstanarstva 5g. i sad imam ratu kredita, a mama i brat niti su imali trošak podstanarstva, niti ratu kredita i sad nakon svih tih godina što nije imao kredit ni podstanarstvo nad glavom hoće potajno nagovoriti mamu da mu prepiše stan. Imam djecu za koju se moram i želim boriti. Ne moraju i oni biti zakinuti kao ja. (5 g. plaćanja podstanarstva, dan danas plaćamo ratu kredita). Cijeli život spajamo kraj s krajem da bi moj brat i mama mogli živjeti na visokoj nozi. Sad je DOSTA, trebam POMOĆ! Hvala svima koji pročitali ovu sapunicu do kraja! A još veće hvala ako tko ima kakav savjet. Željela bih da neutralna osoba, financijski, pravni stručnjak, procjenitelj, na osnovi činjenica (primanja koja su postojala) predloži raspodjelu imovine. Znam da je ovo je stvarno jadno, ali mom bratu je u glavi samo da je stan njegov. Nema trunke razumijevanja, niti vidi koliko mu je mama olakšala život i to velikim djelom preko mojih leđa. Ne da nije zahvalan već je još drzak i bezobrazan.