chuppa

Pozdrav! Zanima me samo jedno proceduralno pitanje, a to je: Da li Sud sam automatizmom nakon presude u parničnom postupku predmet vraća u ostavinski postupak ili treba osobno podnijeti neki zahtjev?

Ostavitelj iza kojeg se vodi postupak je moja baka. U zemljišnim knjigama se kao vlasnik stana vodim ja od 1992 godine. Baka je umrla 2008. godine i živjela je u tom stanu samnom do smrti. Dakle, baka je bila nositelj stanarskog prava i svojoj kćerki, a mojoj majci je ponudila da ona otkupi stan. Kao prodavatelj i kupac se navode HEP i baka, međutim uplata o kupoprodaji je napravljena preko deviznog računa moje majke. Istovremeno je pravna služba HEP-a sačinila i darovni ugovor kojim baka stan prenosi na mene uz doživotno korištenja istog. Znam da je baka napravila grešku što stan prvo nije prepisala na kćer, što je sada zakompliciralo cijelu stvar, s obzirom da je moja majka umrla 16 godina prije bake i samo dvije godine nakon kupnje stana. Ja smatram da po članku 5 Zakona o nasljeđivanju predmetni stan ne može biti predmet ostavine, jer nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili se stekne na posebnom pravnom temelju. Sestrična je od prvog ročišta na ostavini bila upoznata s dokumentacijom koju sam priložio, u kojoj se vidi da je stan u 100% iznosu platila moja majka, no u tužbi je te sve dokaze izostavila i navela da je spor nastao oko toga što je darovnim ugovorom baka stan darovala meni, a ona po tom osnovu traži 1/4. Na ostavini ja nisam osporavao pravo na njezin nužni dio, osim da stan ne može biti predmet ostavine. S obzirom da sestrična na ostavini nije ponudila nikakvu odgovarajuću dokumentaciju i sama sutkinja joj je objasnila da će izgubiti ako je pošalje u parnicu. Ja sad neznam hoće li se u parnici dokazivati udio moje majke u kupljenom stanu ili bi trebao ponovo pokrenuti ostavinski postupak u kojem bi se o stanu raspravljalo kao o naknadno pronađenoj imovini moje majke.

Trenutno me očekuje glavna rasprava u parničnom postupku u kojem moja sestrična traži povrat dara radi namirenja nužnog dijela. Radi se o stanu kojeg je za života meni darovala baka koja je bila samo nositelj stanarskog prava. Pišem to jer sam u ostavinskom postupku dokazao da je stan u 100% iznosu platila moja majka. Razlog darovanja je i bio taj da moja majka otkupi stan a baka će ga zauzvrat prepisati na mene, pošto ona nije imala sredstva kojim bi ga otkupila. Sutkinja na ostavini, je sestričnu poslala u parnični postupak, predloživši joj da pokuša osporavati kupoprodajni ili darovni ugovor. Naslov tužbe je ispao sasvim nešto treće: Vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela, što ni jednom nije bilo tema na ostavini. Problem je što je po tom osnovu po čl. 84 Zakona o nasljeđivanju nastupila zastara, a tužiteljica je zahtjev predala s 231 dan zakašnjenja. Objašnjenje sutkinje u pripremnom ročištu je bilo, da takav zahtjev tužiteljica nije ni trebala dati u službenom obliku, pa mi je malo nejasno zbog čega se onda zove "Zahtjev" i zašto je "tužba" za koju smatram da je u zastari, jedino mjesto gdje je tužiteljica to artikulirano tražila. Moja primjedba je unesena u zapisnik, ali u pozivu na ročiše, tužba ima isti razlog. Tužiteljica je u tužbi našvrljala stranicu teksta o svojim moralnim vrednotama i o tome kako ima pravo na nužni dio, međutim nije predočila ni jedan dokaz koji bi imao veze sa predmetnim stanom. Kako smo ušli u 6 godinu suđenja i parničenja sve sam više uvjeren da postupkom više upravlja njezin odvjetnik, nego sud koji odugovlači riješenje.