Ivac

Hvala i na vašim mišljenjima. Naravno da nema smisla pjeniti se i naravno da je individualna procjena, ali svejedno smatram da ako je sud ustanova koja se mora poštivati onda mora biti i dostojna moga poštovanja i poštovanja svih građana. A ne da pravosudni policajac na ulazu procjenjuje tko je kako obučen i da se dovodi u pitanje njegova profesionalnost s i da oni koji su tamo svaki dan imaju neke privilegije, ako zakon vrijedi za sve onda nitko ne može doći mimo pravila obučen. Također mi je prejadno bilo kada sam čitala presudu od mog dečka koja je bila puna pravopisnih i gramatičkih grešaka, s tim da je na drugoj stranici presude tekst bio isprintan na memorandum okrenut naopačke... Kako da ja onda poštujem takav sud kada oni u prvom redu ne poštuju sami sebe a kamoli onoga tko čita tu presudu. Mislim da im se takvi propusti ne bi smijeli događati. Ok mogu naći tisuću i jedan razglog i opravdanje što su dostavili takvu presudu (tipa puno posla, blabla) ali onda neka se ne preseravaju sa poštovanjem i kućnim redom kada oni nemaju poštovanja prema građanima kojima bi trebali služiti.

Zanima me da li novinar ima pravo bez dopuštenja osobe o kojoj piše staviti njezino puno ime i prezime u tekst? Ovako radi se o mom dečku koji je anonimac i nije javna osoba niti radi u javnoj ustanovi. Nakon što je priveden pred istražnog suca u novimama je novinar napisao njegovo puno ime, prezime i nadimak, a "oštećeni" (stavljam pod navodnike jer je to još pod velikim upitnikom) je ostao anoniman. Osobno mislim da to nije u redu, jer njemu se još nije dokazala krivnja za određeno djelo, a u slučaju da ga proglase nevinim sumnjam da će taj isti novinar ponovno napisati njegovo puno ime, prezime i nadimak i objaviti javnosti da je neki anonimac nevin, jer ljudima to nije interesantno više. Čisto me zanima što zakon kaže, pa eto ako netko zna bila bih zahvalna.

Da li mi netko može objasniti razliku između stranke i vanjskog suradnika suda. Naime, danas me nisu pustili u Općinski kazneni sud u Zagrebu jer sam imala majicu bez rukava. Nisam imala dekolte niti mi se vidio pupak i jedino su mi ramena bila otkrivena. Ok ako je takvo pravilo ja ću ga poštivati, međutim u trenutku kada sam mislila otići u sud ulazi gospodična također sa majicom bez rukava. Nitko ju ništa ne pita i ona ide svojim putem. Kada sam pitala policijsku službenicu kako to da ona može u takvoj majici ući, a meni je zabranjeno ova mi odgovara kako je to odvjetnica i ona može. Što je to neka diskriminacija, nije mi jasna razlika između mene i nje. Njezina ramena ne vrijeđaju sud, a moja da? Kada sam to pitanje postavila dobila sam odgovor da je takvo pravilo, koje stoji na vratima suda i u pravilniku, ali to vrijedi samo za stranke ne i za vanjske suradnike. Smješno, jadno i sramotno. Slažem se da trebaju postojati pravila ponašanja i odjevanja u javnim ustanovama, ali smatram, da kad već postoje takva pravila, trebaju vrijediti za sve. Između ostalog pročitala sam i kućni red na web stranici suda u kome ne piše da to pravilo vrijedi samo za stranke. Idući put kad ću ići tamo biti ću zamotana od glave do pete, a onim policajcima na porti zakeljit ću taj kućni red na nos pa neka ga čitaju i neka rade svoj posao kako treba.