Renci3

Hvala na odgovorima. Otići ću do CZSS-a pa vam javim njihov odgovor.Pozdrav

Poštovani, imam pitanje. Da li CZSS daje suglasnost za promjenu prezimena maloljetnom djetetu? I koji su dovoljno dobri razlozi? Naime nakon rastave dijete živi sa mnom, te sam htjela uz sadašnje prezime dodati i moje,ali otac mi ne da suglasnost. Zanima me kakva imate iskustva u tim situacijama. Hvala na odgovoru

Probali smo u Obiteljskom centru,ali ništa od toga. Teško je jer se radi o vrloj konfliktnoj i agresivnoj osobi.Ne postoji situacija,javno mjesto da ne izazove scenu.Nažalost i njegovi su takvi.Jedini savjet od psihologice u centru bio je, a on je takav i to prihvatite.Zato se ne upuštam u rasprave s njima jer to ne završi dobro.Shvaćate,njima dijete nije interes,samo svađa i scene.Oni tako međusobno žive cijeli život, a i sa svojom okolinom.Nažalost ja sam uletila slučajno da bi se domogli materijalne koristi,rezultat njihove međusobne parnice.Čovjek bi mislio ok,pustite me da živim,ali ne,sad imaju novu žrtvu,i u tome uživaju.Pitanje, ako sam ja morala prolaziti psiho testiranja po nalogu sutkinje da li isto mogu i ja tražiti za njih? I konačno,da li bi išta značio podnesak sutkinji da se isti ne pridržavaju privremene mjere o susretima?Hvala na odgovoru.

Sada ima 20 mjeseci.Bilo je razdoblja kad ni 6 mjeseci nije pitao za dijete,a nakon razgovora u CZSS-u to je jednaput tjedno,ali ni tada nema prevelikog interesa i želje za boljim upoznavanjem.

Viđa jedanput tjedno, a tada dolazi i djed.Njega to ne zanima,to vam je čudna obitelj,otac je cijeli život izbivao, zabranio svojoj majci da viđa unuka( sadašnjeg oca našeg djeteta), vidjela ga je jedanput u životu.Toliko mržnje prema vlastitoj baki nisam nikad vidjela.Od razgovora nema koristi,jer uživaju u tome da nanose bol.To su mi i rekli u lice, mrzimo tebe i tvoje,i unuštit ćemo vas.Vrlo ljubazno.

Mene,moju užu i širu obitelj, pismima,pozivima, sms-ovima, čak je i sam jedno pismo priložio na sud zbog čega je sutkinja i htjela uskratiti susrete.O sadržaju, uvredama,poniženjima ne želim govoriti.Mene zanima što učiniti kad netko ne poštuje sudsku odluku,samo to.

Poštovani, što učiniti kada djed ne poštuje privremenu odluku suda o susretima s unukom? Dolazi svaki tjedan iako ima 2 puta mjesečno, a ni to nije trebao dobiti dok se ne završi brakorazvodna parnica. I sutkinja mi je napomenula da treba čekati pravomoćnu presudu b. parnice ali misleći da će prestati psihička maltretiranja pristala sam na susrete. Prestalo je na par mjeseci ali se nastavilo. Tražila sam pomoć u CZSS-u, oni su rekli da nije to njihova nadlženost,iako vode ovaj slučaj.

Nije mi ni namjera.

U Zagrebu.

potpuno se slažem i s vama i s newbie. To je i bila moja zamisao ali nitko je nije s oduševljenjem prihvatio,već ja ispadam vještica. U cijeloj priči ima još puno zla što nam je otac nanio kao i njegova obitelj ali pregrizla sam jezik pa i njima dopustila viđanje malene iako im je druga sutkinja( i s njima imam drugu tužbu) to htjela zabraniti. Ali nakon svega otac želi da se odreknem alimentacije koju je smanjio na svoju ruku, ne želi da djetetu pružim najbolju zdravstvenu njegu(ima AD), već smatra da je to moj hir uz svu liječničku dokumentaciju, ne želi joj ništa kao otac pružiti, pa ni ljubav, to me rastužuje i ljuti. Samo se inatiti sa mnom. Za njega je dijete pin-pong loptica. Zato želim da mu barem netko proba objasniti što dijete zaslužuje i treba kad mene ne sluša. Gdje mogu takvu pomoć i tražiti?

Naravno da se ne ljutim na postavljena pitanja. Susreti nisu u mom stanu jer živimo s mojim roditeljima. U početku je došao dva puta u stan, nekoliko puta u šetnji vani ali onda je počeo da je to njemu predaleko (drugi kraj grada),da se ne osjeća dobrodošlim, da mrzi moju obitelj itd. Tako je to i prestalo.A czss je to predložio jer su smatrali da je to normalnija i zdravija okolina za njihovo zbližavanje. Što se tiče snimanja smeta me zato što se šetnje svode na to da je ja pazim a on snima, bez njegovog kontakta ni pokušaja da se s njom zbliži.Zar mora baš 2 sata tako provesti? Gledam druge očeve pa se tako ne ponašaju. Što se tiče ne spavanja nismo išli pedijatru.

Nema razloga za ispriku, pitanja su u potpunosti u redu. Znam da i otac ima prava ali ne želim djetetu priređivati dodatne šokove i traume. Mislim da je ovo preuranjeno, i prebrzo. Šokantnom mi je kad sutkinja kaže sad dijete neće ostajati na spavanju jer je to prenaporno za oca? A šta je s djetetom? Tko je tu važniji, on od 40 godina, ili dijete od 16 mjeseci?

Dijete ima 16 mjeseci. Od 3 do 9 mjeseca života nije ju vidio niti se trudio išta učiniti po tom pitanju, nakon intervencije czss počeli su susreti jednom tjedno u igraonicama ali najčešće u parkovima među drugom djecom, ali otac nije pokazao želju za zbližavanjem osim želju za slikanjem fotoaparatom a sada i snimanje kamerom. To traje dva sata koliko traju i susreti. Nekoliko puta ju je uzeo na ruke ali ona uvijek plače, ili je vrlo nasrtljiv, čega se isto boji, nema nježnosti ni ljubavi. Malena poslije svakog susreta po noći plače i ne može spavati,a jednom prilikom se i izderavao na mene i na nju zašto jede, jer djetetu je dosta 3 obroka dnevno, nije gladna i zašto joj išta nudim. Tada nije spavala dva tjedna. Sada na sudu traži 4 sata sam u njegovom stanu,na što sam i iznijela prigovor i tražila mišljenje nadležnog czss. Moram naglasiti da bi ti susreti bili uz prisustvo njegovih roditelja na koje malena još i gore reagira. Iako sud inzistira na susretima samo s njime ali uvijek su tu upleteni i roditelji.Tražim još vremena da ga malena nekako prihvatia a tek onda susreta na samo.Iako vidim da sutkinja nema namjeru tako dosuditi.

Poštovani, koja bi bila najranija dob djeteta da viđa roditelja samo, bez prisustva majke, u nepoznatom stanu, s time da se nikad nije s dotičnim zbližilo,a čak ga se i ponekad boji? Hvala na odgovoru

Poštovani, da li se bračnom stečevinom smatra i novac dobiven u svatovima. Isti je potrošen u adaptaciju suprugovog stana. Kako se isto može i dokazati (npr. izvod tekućeg računa)? Zahvaljujem na odgovoru.