ivica11

Evo baš gledam facebook stranicu udruge. Ok šaljem tu jednu rečenicu na adresu udruge, ali daj Gringo malo pojasni. Hoćete doslovno dopis samo sa time i vlastoručni potpis na dnu, ili sa "zaglavljem" sa adresom, kontakt telefonom i dr... čisto da ne bude nesporazuma. Kako vam najbolje odgovara?

Gringo, mislim da si krivo shvatio moju zadnju poruku. To što sam napisao su moja iskustva sa (većinom) institucija. I to iskustva koja traju evo već 7 godina. I iskreno mišljenje u vezi toga. Međutim, daleko od toga da se ja tako i ponašam. I policije i privođenja i prijava za nasilje i razgovora i dopisa sa SZSS itd, sam imao i previše. OK, zadnje vrijeme zbog određenih stvari ne idem dopisima prema ministarstvima ili CZSS i sl., međutim nekakvih drugih dopisa, papira, kontakata i svakodnevnog „rada“ za dobrobit sina vjeruj mi ne manjka. Predugo bi trajalo da sada sve opisujem. Svaki slučaj je priča za sebe. Trenutno me razmišljanja i okolnosti vode jednim drugim smjerom. Istina vrlo sličnom tvom, ali ipak malo drugačijim. Ali opet kažem, to bi smo ipak lakše „u živo“ popričali nego ovako. Dapače, vrlo rado! Stoga, ako je tvoja prethodna poruka poziv da svratim do tebe (vas) vrlo rado. Rado bih pogledao arhivu oca kojeg spominješ. Nisam iz ZG, ali poslom često svratim, tako da bih ti se rado javio. Trenutno ne znam kada će to točno idući put biti (zimi sam rijetko u ZG), ali kada saznam mogu ti se javiti.

Pozdrav svima! Slažem se da je pasivnost najgora... nitko ti neće riješiti problem, ako nećeš sam. Međutim, pisao sam ja svojevremeno dopise na više adresa. Pisao sam tada Mili Jelavić, čekao da me prime na razgovor... zapisao se za termin... razgovarao.. dostavljao pismenim putem... i iskreno nikakve koristi od toga. Ne želim sada zvučati pesimistički ali to su moja iskustva. Ali dobro slažem se i sa vašim prijedlogom.... jedan dopis više ili manje nije problem. Promisliti ću malo oko toga i mogao bih zbilja nesto sastaviti i poslati.. ali ponavljam... iskreno mislim da od toga nema nista... Sorry ali tako me prošlih mučnih 7 godina ući....

Zahvaljujem na odgovoru! Sve mi je to jasno no na žalost, kao što svi znamo, malo toga se kod nas na sudovima i CZSS primjenjuje. Tako da sam i dalje u velikoj nedoumici. Čekati "novi" obiteljski zakon i nadati se da će se barem nešto "promjeniti na bolje" i tih sinovih 10 godina, ili krenuti ranije. Nekako mi se čini da bi mi se lako moglo dogoditi da čekam još te 3 godine, pa da sud opet ne uzme u obzir dijetetovo mišljenje, a novi obiteljski zakon bude samo "facelift" sadašnjeg zakona.

Poštovani, pratim ovaj forum već odavno i molio bih malu pomoć. Naime, sin je 2008 godine u postupku razvoda braka dodijeljen na odgoj i čuvanje majci. Pokušao sam se tada na sudu izboriti za skrbništvo nad sinom, no ta problematika očeva i skrbništva ovdje je već nadaleko poznata pa u detalje neću ulaziti. Pokušao – šikaniran od svih relevantnih institucija – sin dodijeljen majci a meni viđanja 2 puta tjedno i svaki drugi vikend. I tako to traje i danas. Sin sada ima 7 godina (krenuli smo u školu) izrazito je privržen meni a majku jedva podnosi (ovo ćete mi morati vjerovati na riječ da sada ne idem u detalje). Napominjem da su kod mene kao i kod većine očeva i dalje prisutni (mučni) problemi kod komunikacije sa bivšom suprugom, predaje djeteta, i svega ostalog sa čime se većina očeva susreće. A i sin je izrazito nezadovoljan majkom i životom kod nje. Stalna mu je želja "živjeti kod tate." Osobno sam nakon presude 2008 godine i planirao pokrenuti ponovni postupak o dodjeli sina na odgoj i čuvanje (namjerno sada navodim ovo da izbjegnem pitanja, jer znam da je skrbništvo formalno zajedničko i da ne bude nesporazuma - i da tema ne ode u krivom smijeru), a to je odavno i sinova želja. Ovih par godina sam u biti potrošio za dobro se informirati, povezati sa određenim ljudima i učvrstiti ionako odličan odnos sa sinom. No međutim što dalje? Kada i kako? Naime u dilemi sam kada sve to skupa započeti? Malo sam se konzultirao i nekako ispada da sam u nekakvom vakuumu trenutno. Kao postupak je već prošao dijete je kod majke, a za ponovno pokretanje možda bi bilo pametnije sačekati ovaj novi obiteljski zakon pa onda ići po njemu, a i da sin malo naraste (za cca 2 godine će imati 10 godina pa bi sud mogao u obzir uzeti i njegovo mišljenje). To mi ima nekakvu logiku, no međutim već čekam previše. A i sinu djetinjstvo praktički tako prolazi u nezadovoljstvu. (Da se razumijemo, spreman sam na sve što slijedi od socijalne skrbi, suda, vještačenja i nadvještačenja….) Zanima me Vaše mišljenje o ovome, na temelju vaših iskustava i prakse. Hvala svima! Lijepi pozdrav!

Zahvaljujem na odgovoru. I pretpostavio sam da je to glupost. Međutim ako može malo pojašnjenje (Bovu) bio bih zahvalan. Zbog njihovog postupanja i svega ostalog u čemu sam prevaren moram reagirati pismeno pa me zanima ako netko zna je li taj tazbinski odnos negdje opisan. Spominju li se u kojem zakonu (ako da u kojem?) do kada taj odnos traje? Ili o tome nema nigdje rječi? Ja sam pokušao pronaći nešto o tome konkretno crno na bijelo ali ne mogu. Kažem, uporno su mi na više mjesta (policija i sudac kasnije) objašnjavali svoju priču. Jedni da traje 2 god od rastave, a sudac da to više uopće nije na snazi između punice i zeta. I sam smatram to teškim glupostima, pogotovo kad se tako izjašnjavaju oni koji bi to trebali znati. Pošto sam zbog ovog u postupku poprilično oštečen jako mi je bitno nači informacije o ovome crno na bijelo. Hvala

Pozdrav svima! dakle zanima me ako mi netko može pojasniti slijedeće: znam što "srodnici po tazbini" podrazumjeva, međutim ako je brak pravomoćno razvrgnut do kada vrijedi odnos npr punica-zet i sl. Da pojasnim, Doživio sam fizički napad od strane moje bivše punice nakon čega je intervenitala policija. Kako oni kažu po obiteljskom zakonu, jer naš "zet-punica" odnos vrijedi 2 godine od rastave (u taj period ja sada upadam). Na kraju je sve promjenjeno (da ne kažem zataškano)u remećenje javnog reda i mira! I svi dokazi o fizičkom napadu na mene su odbačeni uz napomenu da jedino mogu dignuti privatnu tužbu. I prekršajni sudac mi je na ročištu rekao da po novom taj odnos zet-punica više nije na snazi?! Molim ako mi netko može pomoću u vezi toga, jer koliko sam vidio ni kazneni zakon, niti obiteljski zakon, ni zakon o nasilju u obitelji nigdje nemaju definirano da tako kažem "vrijeme trajanja srodnika po tazbini". Gdje (u kojem zakonu) mogu naći te relacije\vremena? Hvala!

Pozdrav svima! Dakle ovako.... Odlučio sam napisati podnesak kako ste me savjetovali. I to najvjerovatnije odmah idući tjedan. Ročište je tek iza "godišnjeg odmora" suda, tako da do njega imam vremena. Ostaviti ću ipak sebi par dana prije nego počnem pisati, čisto da malo "razbistrim" glavu, malo promislim o vašim savjetima i to sve to skupa nekako pametno stavim na papir. Nažalost već sam tijekom prethodne 2 godine u vezi svega ovoga pisao podneske, tako da mi je procedura poznata. Nije mi prvi, a bojim se ni zadnji put (prošao sam već cijelu "proceduru" kod CZSS i sl. tako da sam se silom prilika obučio). Uglavnom, kada ste se već svi potrudili i lijepo sve napisali (na čemu iskreno zahvaljujem!) evo još par stvari (a ujedno i pitanja!) koja će još malo objasniti situaciju. Da puno ne dužim, evo malo "nabacano" jer jutros imam gužvu na poslu, ali mislim da će te shvatiti.... 1. što se tiće plaćanja uzdržavanja do sada (canisova napomena mislim) još na prvom ročištu imamo "naš" dogovor da ču ja do konačne odluke suda uplačivati 500kn mjesečno. To redovito od tada i radim, imam potvrde itd. E sad, je li moguće da supruga traži retroaktivno sada kad se rješava alimentacija, bez obzira na taj dogovor (kojeg se ja pridržavam) više novca? Npr. davao si 500kn, alimentacija je sada 1000kn. Dakle mjesečna razlika je 500kn pomnoženo sa prethodna 24 mjeseca duguješ 12000kn? Takvo nešto je zadnji put čini mi se njena odvjetnica natuknula! Eh da, i što se tiče onog (opet canis) da alimentaciju ostavim sudu jer nije sve u 100-200kn to se slažem i tako ću napraviti. Informativno ste mi taj dio sasvim razjasnili. Ovo što sljedi mi je ipak bitnije... 2. Ovaj problem sa susretima... (cjelokupnu "definiciju" su tada tamo obe odvjetnice tako reći zajedno napisale. Točnije 1. zajednički a 2. točku je ubacila njena odvjetnica) ja sam se ovdje orjentirao samo na praznike - u kojima vidim (a i vi) problem. Na tom istom ročištu našim dogovorom definirano je ovako: ...svaki prvi vikend u mjesecu od petka do nedjelje je u mene, idući u majke iza toga (treći) kod mene itd. Isto tako određeni su dani u tjednu (2 puta kroz popodne kada je kod mene) kada se vidimo. Određeni su jednoznačno svi blagdani (dani i sati). Zaboravih umalo napomenuti i svi sati cijelog ovog "rasporeda" definirani su točno od tada - do tada, ali da ne dužim previše. Uglavnom taj raspored je OK. Tu mislim da nema problema sve je jednoznačno napisano, Osim onog nesretnog praznikovanja. Da to nekako sumiram...iskreno taj raspored sa djetetove strane a i sa moje je ok. Praktički se viđamo skoro pa svaki drugi dan. To smo se kao nekako uspjeli tada dogovoriti. Barem na papiru. Iz tog razloga ne bih (u potpunosti) odbacivao taj dogovor na sudu. Kako sad razmišljam to bih ostavio kako je, a odbacio samo one praznike. Drugim riječima, ova klasična viđanja neka stoje kako jesu, "onu" drugu rečenicu ne prihvačam, tj tražim u podnesku da se "ukloni", i OBAVEZNO neka sudac (ili mi dogovorom sada na sudu svejedno) definira te praznike na način npr. od 15.7-31.7 je kod oca, a od 1.8-15.8.kod majke, a dogodine se mjenjamo. A ne kako je to sudac "lijepo" rješio i zapisao: - to se morate sami dogovoriti 15 dana unaprijed. Nikakav tu dogovor ne igra, jer ga inače neću vidjeti. Pa onda neka svako planira i organizira sebi godišnji u skladu sa tim. Tek kod tako postavljenih stvari bi naš nekakav eventualni dogovor kasnije u određenom trenutku zbilja i mogao i proći. Onako kako je to sada napisano ona se u biti nema što samnom dogovarati, a sve na djetetovu štetu što nju ionako nije puno briga. No to smo i onako već prije definirali. Nešto u tom stilu/smislu ću napisati taj podnesak. Što mislite? Ovaj detalj sud©a - "dogovorite se kada" za praznike - sam isto uočio zahvaljujuči vama! Hoću sve praznike točno datumom i vremenski kada od - do. Da tako "grubo" kažem, nije me briga kada tko od nas ima/može uzeti godišnji. Prilagodimo se mi djetetu a ne ono nama. Tek tada bih nekakav eventualni dogovor mogao proći. Kakva je praksa po tom pitanju? Hoće li takav zahtjev proći kod sudca? Napominjem da su viđanja koja su sada na snazi dogovorena na prvom ročištu. I u glavnom ih se drži(mo). Naravno, bilo kakva molba za pomicanjem termina radi npr mojih poslovnih obaveza taj dan naravno ne dolazi u obzir. Pokušao sam više puta, ali nema šanse! Razloge zašto to ne može neću citirati da ne vrijeđam vašu a ni moju inteligenciju! 3. Odvjetnicu ću za sada zanemariti. Prvo ovo riješim/napišem a onda se bavim sa njom. Ako je malo nabacano i neuredno ispričavam se. Pisao sam na brzinu "iz glave".

Zahvaljujem svima na odgovoru! Vidim po vašim reakcijama da sam ipak bio u pravu. Naravno da ću (pogotovo sada) reagirati na takvu "definiciju" viđanja. Ali kao što i sami znate nije lako, pogotovo nama kojma to nije struka, reagirati odmah tijekom ročišta na sve što se upisuje u zapisnik, bez obzira bilo to "dogovorom" ili po odluci suda. Iskreno ni prva rečenica meni nije odgovarala upravo zbog tako grube definicije viđanja dijeteta. Ja to primarno pokušavam sagledati iz djetetovog kuta. Kao što ste i sami primjetili kada bi se sve i provodilo kako treba djetetu bih 15 dana bilo onemogućeno vidjeti drugog roditelja. (govorim o prvoj rečenici!) No međutim, zbog cijelokupne situacije (da sad previše ne ulazim u detalje, a opet naravno prvo nastojim gledati dijete) koja traje već 2 godine, a najviše šteti djetetu, spreman sam i pristati na takav dogovor o viđanjima (i nadati se da će funkcionirati u praksi?). Pretpostavjam da ćete mi sada reći da sam naivan? Mislim da ste već, bez obzira što to nigdje prije nisam napomenuo, shvatili da sa viđanjima otpočetka imam problema, jer majka da bi meni napakostila, redovito svojim ponašanjem i istupima bez obzira što tako najviše šteti djetetu to redovito radi. Naravno sva vaša razmišljanja i prijedlozi u vezi ovog problema su i dalje dobrodošli! Što se tiče druge rečenice to OBAVEZNO! idući put na sudu tražim da se jednostavno izbriše. Jer mislim da se svi slažemo da je prva rečenica dovoljna. O alimentaciji niste govorili ali tu se osobno slažem sa onim što je canis napisao i na tih 1000kn bih pristao. Jedino neznam mora li to ići na postotak ili može npr 1000kn "u glavu"? Ne mislim kao dogovor nego kao presuda sud©a? Odvjetnika sam već 1.put mjenjao i sada mi se čini ako to ponovo uradim da ću ja automatski na sudu ispasti "problematičan" (...kao osoba koja ih mijenja kao cipele.... ma znate već što mislim) Pozdrav svima!

Trenutno na sudu vodim brakorazvodni postupak u kojemu ja kao otac tražim skrbništvo nad 2-godišnjim dijetetom. Kako stvari stoje jasno mi je da će dijte pripasti majci. S tim sam se pomirio ali muči me slijedeće... Na prethodnom ročištu razvoda braka u sudskom zapisniku u vezi kontakta tijekom praznika napisano je ovako: 1.Stranke su suglasne da će dijete provoditi s ocem 15 dana ljetnih i 7 dana zimskih praznika, time da se kontakt s drugim roditeljem neće ostvarivati ukoliko otac ili majka otputuju s djetetom radi korištenja godišnjeg odmora u vrijeme ljetnih i zimskih praznika. 2.Stranke su suglasne da otac neće održavati kontakte sa zajedničkim mal. djetetom u vremenu zimskih i ljetnih praznika i godišnjeg odmora u slučaju da majka u tom razdoblju otputuje s djetetom na korištenje godišnjeg odmora. Ono što mene brine jest druga rečenica. Naime, meni se čini da ova rečenica isključuje prvu, na način da ako majka odluči otputovati tijekom ljetnih i zimskih praznika ja automatski ne mogu ostvariti prava o viđanju iz prve rečenice? Ni ja, a ni moja odvjetnica tada nismo na to reagirali. Napominjem da se zbog alimentacije ročište odgodilo tako da ja mogu idući put reagirati u vezi ovog, ali me zanima stručno mišljenje. Odvjetnica smatra da ovakva definicja ne predstavlja problem, ali ja što više razmišljam o tome to mi se više čini da bih upravo zbog takve (trik?) rečenice ja mogao izgubiti ljetne i zimske praznike. Što mislite? Nadalje u vezi alimentacije, Moja primanja iznose 4500 sa putnom kartom, tj cca 4250 bez nje. Dakle ja sam ispod državnog prosijeka. Njena su oko 7300. Ona je tražija 30% moje plaće na što ja nisam pristao. Poslije je spustila na 25% dok sam ja nudio 20% (znaci nekih cca 900-950kn za dijete od 2 godine). Na kraju je sudac zatražio platne podatke od moje i njene firme. Sada me zanima vaše mišljenje s obzirom na naša primanja što mislite koliki iznos alimentacije mogu očekivati? Da se razumjemo, osobno mi nije problem dati novac koji bi se trošio na dijete no supruga je već na sudu počela objašnjavati sudcu da ona hoće kupiti stan itd... Parnica je pokrenuta 2006 godine. Spada li to uoće po "novom" ili "starom" zakonu?