BOLAN

Jeeeeeli nitko ne zna odgovor? Molim vas

molim vas da mi odgovorite da li je majka (78) zaštićena obiteljskim zakonom. Odnosno njen sin je do nedavno živio s obitelji u stanu čiju je trećinu nasljedio nakon smrti oca (preko 20 godina je s obitelji bio u tom stanu).U stanu živi i njegova majka. Sin se s obitelji iselio i traži isplatu svog dijela od majke i sestre. One to nisu u mogućnosti izvršiti. Što dalje slijedi? Da li ima ikakvih mogućnosti osim prodaje stana jer naravno majka bi htjela ostati u svom stanu doživotno.Hvala

Molim vas da mi netko odgovori. Majka, kćer i sin su nakon tatine smrti nasljedili svako po trecinu stana. Sin s obitelji i majka su do sada živjeli u tom stanu. Kćerka nije nikad koristila svoj dio nasljedstva. Neki dan se sin s obitelji poslije preko 20 godina korištenja stana iselio u svoju kuću i ostavio dio namještaja u toj sobi u kojoj su obitavali. Ta soba je majci pogodnija i želila bi prebaciti svoj namještaj u nju a sinov u sobu koju je ona do sada koristila. Majka se boji to učiniti jer se boji da je sin ne bi tužio. Molim vas da mi odgovorite koja su prava majke koja je sad jedina ostala u tom stanu i ne želi se seliti iz njega (ona ima 77 godina)?

Ja ne znam da je bila ostavinska rasprava poslije smrti majke. Mislim da nije.Ja nisam bila pozvana na nikakvu ostavinsku a u to vrijeme nisam ni bila svjesna da bi eventualno trebala biti.Otac je vjerovatno darovnicom imovinu dao bratu bez mog znanja. Ja sam imala u to vrijeme obiteljskih problema a i nisam vjerovala da bi to otac napravio. Nakon očeve smrti je bila ostavinska na kojoj se spominjala samo grobnica. Kuća i stan koji je posjedovao moj otac i majka nisu bili na popisu. Tek neki dan kad sam bila na ostavinskoj pok. ujaka i ujne shvatila sam da ostavinska moje mame nije ni bila. Interesira me da li se je ostavinska 1992. godine morala provesti i da li je sada kasno za sve. Svih ovih godina se osjećam zakinuto i često proživljavam noćne more, hvala Jadranka

Nakon smrti majke nije bila ostavinska rasprava. Ona je umrla 1992. godine. Sva zajednička imovina majke i oca je glasila na tatino ime. Otac je ubrzo nakon majčine smrti darovnicom svu tu zajedničku imovinu darovao sinu, odnosno mom bratu. Otac je umro 2003. godine. Nakon njegove smrti bila je ostavinska rasprava koja me šokirala i tada nisam reagirala. Da li bi sada mogla nešto učiniti u odnosu na mamin dio.