Dada28

Molim vas, može li me netko savjetovati? Jel bih se trebala obratiti poreznoj inspekciji?

E da nisam napomenula da taj poslodavac i dalje radi normalno i nije u blokadi.

Poštovani, Prijavu za povrat poreza predala sam na početku 2013. godine za 2012. godinu, međutim povrat mi nije isplačen. Radila sam kod dva poslodavca, jedan poslodavac je uredno rješavao svoje obaveze, a drugi mi već tri tjedna obečava da će to riješiti ali nikako da se riješi. Porezna referentica koja radi na mom slučaju mi ne može riješiti slučaj i ne mogu dobiti novce dok taj poslodavac ne riješi svoj dio. E pa sad mene zanima kakva su mi prava, što mogu napraviti da na neki način prisilim tog poslodavca da mi to plati. Kome da se obratim? Trebala bih dobiti 3500 kn a to nije za baciti. Hvala unaprijed na savjetima

Poštovanje svima koji sudjeluju na forumima i lijep pozdrav! Muž i ja imamo dvoje male djece. Ali nas dvoje se ne slažemo, svađe su na svakodnevnoj bazi, vikanja isto tako. Problemi su počeli još odavno. Do sada sam bila nezaposlena pa nisam pokušavala ništa napraviti, ali sada radim pa bih voljela to sve skupa prekinuti. Ništa nije crno-bijelo. Vjerojatno oboje snosimo dio odgovornosti za sve te svađe i vikanja, ali važno je da ne želim da djeca to slušaju, ne želim se osuditi na tako nekvalitetan život idućih ne znam koliko godina. Očito je da tu više nema prave ljubavi. Željela bih za početak odseliti, pa me zanima mogu li djecu povesti sa sobom, imam li na to pravo. Ili bih morala djecu ostaviti s ocem u stanu? Kako i što napraviti? Voljela bih da djeca ostanu u kontaktu s ocem jer je on prema njima jako dobar i trudi se svim snagama da bude dobar otac. Isto tako on vjeruje da mi možemo ovaj problem riješiti ali problem je 4 godine već tu i ne rješava se. Pokušali smo i kod psihologa i ostalo ali ništa od svega toga. Što je najvažnije ja ne želim više ništa spašavati jer nemam snage za svađe koje se redaju prilično često i iscrpljuju nas oboje. Iako gledamo da to djeca ne primjete, da ne osjete ipak se na njih to reflektira. Mogu li recimo iznajmiti stan, spakirati kufere, djecu za ručice i odseliti u drugi stan? Ili moram prvo pokrenuti brakorazvodnu parnicu, čekati da se sve sudski riješi i onda tek odseliti? stan je od muževe mame i ne pada mi na pamet tu ostajati niti išta od njega tražiti. samo želim otići i živjeti svoj život sa djecom u miru bez vikanja. Svi savjeti su dobrodošli. Unaprijed hvala

Znači postoji mogučnost da ja od njega skupa s djecom odselim i da me financiraju roditelji. Međutim bili bismo od njega daleko 300km. Voljela bih više od svega da im ostane tata i da ih viđa i da se druže, ali nisam u mogučnosti ostati u istom gradu jer moji tu nemaju stan. Kako bi onda išlo to njihovo druženje? Jel mi može netko odgovoriti jeli moje pravo da s njim ne vodim ljubav? Smije li on na mene vikati zbog toga i vrijeđati me? I može li me on tužiti sudu ako odvedem djecu u drugi grad?

Evo već je par dana prošlo odkada napisah zadnji post, no situacija je i dalje slična. Trebalo vi mi još malo informacija, jer nakon dvije godine života s čovjekom koji me vrijeđa i ponižava, koji me je prije znao tući, čini mi se da sam postala pretoleranta prema svemu tome. Imam li on pravo vikati na mene ako ne želim s njim spavati? Ima li pravo prijetiti mi, buditi našu djecu vikanjem zbog moje odluke.Ako ga neželim, zar nije moje pravo da ne spavam s njim Imam li pravo odlučiti da ne želim snjim razgovarati više o vezi, jer već dvije godine razgovaramo bezuspješno i uvijek se iste stvari ponavljaju. Željela bi mir sebi i svojoj djeci, a on stalno napada i viče. Što da radim? Sigurna kuća, jel to moj izbor? Roditelji imaju neki stan u koji bih ja vjerojatno mogla preseliti. Taj stan nije u gradu u kojem mi sad živimo. Smijem li ja s djecom otići tamo živjeti? Može li me on tužiti da sam mu otela djecu? Ako bi me roditelji financirali nekih godinu dana dok se ne snađem, može li on svejedno na sudu dobiti djecu? Ja samo želim otići od njega, jer ne mogu više to trpiti. Ja mu služim samo kao seksualni objekt na kojem će se zadovoljiti, viče na mene ako ja ne želim, a nakon toga na skoro svako moje pitanje on viče ili vrijeđa ili me napada. Jako sam nesretna, moja djevojčica plače kad se svađamo, a u zadnje vrijeme nakon što sam slušala godinu dana njegovo vikanje i samo plakala počela sam i ja na njega vikati. Ja mogu prestati vikati, ali on onda ne prestaje. A imam jako malu djecu koja su na to osjetljiva i željela bi ih zaštititi. Zar se zbilja ništa ne može učiniti? Što bi moji roditelji mogli napraviti? Molim vas, očajna sam, trebam pomoć

Jeli mi ikakva pomoć što je on kažnjen jednom prije desetak godina jer je skrivio prometnu nesreću i dvoje ljudi ozlijedio. Nisam sigurna da je imao alkohola u krvi tada. Željela bih se izvući iz ove bračne zajednice a ne znam kako. Moj muž ima strašno velike dugove, nekih 30 tisuća kuna razno raznim ljudima i oko 200 000 kuna jer nije plačao mirovinsko i zdravstveno osiguranje dok je imao obrt, kojeg još uvijek ima i dalje ne plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nije ni sam zdravstveno osiguran. Sve što mi donosi su vječni troškovi, nanovna zaduživanja jer obrtom ne zarađuje dovoljno. No bahato to ne priznaje i okrivljuje mene što ne radim. Vjerujte mi da sam znala u što ulazim ne bih nikada zatrudnila prije nego što nađem stalni posao. No sda je kasno. Još uvijek sam na porođajnom i imam toliko posla s dvoje male djece da ne stignem u miru sjesti a kamoli se zaposliti. A kako da se zaposlim kad mi djecu ne primaju u vrtić. Sve me to jako frustrira, naravno ne bih uopće brinula da on na mene ne viče i da se vječito ne otresa na mene. Novce koje mi roditelji pošalju za hranu i račune neki put dio tih novaca moram izdvojiti za njegov materijal i benzin jer sam nije u mogučnosti to zaraditi. Što da radim? Postala sam nesretna i ne želim svojoj djeci biti loš primjer kako je to ljubav, kako je mama bila žrtva i kako nije imala hrabrosti izaći iz svega toga. Moja djeca jako pate, djevojčica ima nočne more zbog naših svađa.

samo dva pitanja. Mogu li djeca pripasti njemu ako sam nezaposlena i nemam imovine? No ni on nema dosta novaca za uzdržavanje djece. Mogu li o svemu tome pričati s nekim odvjetnikom kojega bih platila? Ima li izlaza ikakvog za mene, jer nisam sigurna da ću naći posao. Odgojiteljice se ovdje baš i ne traže, ima ih puno. Osim toga ne mogu tražiti posao dok mi djecu ne prime u vrtić, a neće ih primiti jer ja ne radim.

Mislim da u centru za socijalnu skrb nebi bili baš toliko angažirani da rješavaju naš problem u potankosti. Ako netko ima drukčijih iskustava ? Osim toga, taj centar za obitelj nalazi se u našoj zgradi a moj muž ne želi da itko zna kako mi imamo probleme. Istina i meni bi bilo neugodno doći i reći im, obitelj nam se raspada, a svaki dan nas gledaju blažene kako šećemo i glumimo da je sve u redu. Svjesna sam da nitko ne posjeduje djecu, i voljela bi da ih muž nakon razvoda nastavi viđati svakodnevno jer je prema njima zlatan. Ja sam ta prema kojoj je grub i otresit uvijek i mene vrijeđa i viče pred djecom. U zadnje vrijeme sam i ja počela vikati jer je to jedini način da se obranim. Nitko mi ne želi pomoći. Roditelji su protiv razvoda, staromodni su i mikada me nebi primili s djecom natrag. Oni bi bili nestretni, sve rade da spase brak ali on i dalje ne može kontrolirati svoju ljutnju i bijes. Ne bi podržali u razvodu, možda čak u toj mjeri da mi više nebi financijski pomagali.

Pozdrav svim forumašima. Imam par pitanja , bila bih vrlo zahvalna na odgovorima. Muž i ja smo u braku otprilike dvije godine, malo dulje od toga se poznajemo. Imamo dvoje male djece, jedno ima dvije godine, jedno devet mjeseci. Nismo se poznavali i upali smo u nešto jako pogrešno. Više ne pije, što je prije bio problem,svaka mu čast, ali viče i dalje. Kaže da se uvijek osječa napadnuto, ali zbilja moja pitanja koja on shvaća kao napad nisu zapravo napad. Viče svakodnevno i vrijeđa me da ne znam razmišljati svojom glavom, da mu moram apsolutno sve vjerovati, a ne odžava obečanja gotovo nikada, da ne trebam raditi, a nemamo novaca ni za režije i hranu. Moji roditelji nas večinom financiraju. U zadnje vrijeme ne osječam tjelesnu želju za njim, ali ako ga odbijem, on toliko viče i vrijeđa, da na kraju pristanem voditi ljubav s njim kako nebi nastao još veći pakao. Policiju ne mogu zvati, oni dolaze ako je riječ o alkoholu i fizičkom zlostavljanju. U svakom slučaju, ja bih s eveć odvano rastala, ali muči me činjenica što sam nezaposlena. Bojim se da bih izgubila djecu, tako da pripadnu njemu, ili još gore da ih ne prihvati neka socijalna služba. Ja ne radim, a muž ima dugove kojih se neće moći tako brzo riješiti. Pitanja: 1. Ima li ikakve šanse da sud njemu dodijeli djecu pošto sam nezaposlena i nemam nikakvu imovinu? Nisam sigurna ni da ću uspjeti naći posao na jesen kad mali navrši godinu dana.Čak i ako nađem posao za tri tisuće kuna to mi neće biti dovoljno da plačam stanarinu, režije hranu i vrtić ako nas prime. 2. Mogu li potražiti besplatnu pravnu pomoć? 3. Mogu li angažirati nekog odvjetnika i s njim porazgovarati o svojim pravima. Koliko to otprilike košta? 4. Ima li netko nekakvu ideju što raditi? Da, krenuli smo skupa kod psihologa na razgovore što financiraju isto moji roditelji, ali zadnji put, prije tri tjedna sam te novce morala potrošiti na hranu (400kn) jer dragi u tri tjedna dobio nekih 600 kunića i to troši na benzin i kartice. Vrlo je tvrdoglav, ne želi priznati da nas ne može financijski uzdržavati, no i to bih prihvatila kada nebi bio toliko neugodan prema meni. Osječam da gubim sebe, svoj identitet i ono što sam željela u životu napraviti. Svi zbog toga trpimo.

Može li mi netko odgovoriti na prvi post. I zanima ukoliko dođe do rastave braka imam li ja pravo na 50% vrijednosti stana iako je stan na njegovo ime i nismo ga stekli u toku našeg braka već je stan otprije njegovo vlasništvo?

Zanima me isto tako u kojem slučaju se može zvati policija? Samo za fizičko maltretiranje ili i za verbalno? Mogu li zvati policiju ako je jako pijan i želi uzeti bebu u ruke. Mogu li zvati policiju ako je jako pijan i viče i psuje?

Poštovani! Nisam sigurna što mi je raditi s obzirom da sam u nesrtnom braku a imamo malu bebu od tri mjeseca. Muž i ja smo se vjenčali u petom mjesecu ove godine a ja sam rodila u šestom mjesecu malu curicu. Željela bih izaći iz bračne zajednice jednog dana ali ne pod cijenu da izgubim malenu. Živimo u njegovom stanu, ja nemam stan niti ikakvu imovinu po tom pitanju. Nezaposlena sam od 31.08. ove godine ali dobijam porodiljni koji će trajati 12 mjeseci od poroda, dakle valjda do 21.06. iduće godine. Razlog zbog kojeg želim izaći iz braka je što mi ne odgovara život sa mojim mužem, ne voli me dovoljno iako on tvrdi da me voli. Znam da voli našu bebicu, u to sam sigurna, no isto tako znam i da mene ne voli. Kad se napije viče, razbija čega se dohvati, psuje i vrijeđa me. Onda ja plačem a on još više poludi jer ne može čuti da ja plačem. Isto tako primječujem da voli šarmirati druge žene i to me smeta. Ta pijanstva nisu jako česta, jedanput mjesečno, ali smetaju me. Najviše me boli što me ne voli jednakim intenzitetom kao ja njega. To se pokazuje na sitnim stvarima o kojima neću ovdje govoriti. On mi ne želi dati sporazumni razvod braka a ja ga ne mogu tražiti jer se bojim da ću ostati na cesti bez malene. Imam plan završiti fakultet do kraja i diplomirati ove godine, a nisam sigurna hoću li i kako ću naći posao s obzirom da sam učiteljica razredne nastave. Diplomirala sam i predškolski odgoj ali posla u vrtićima u Puli baš i nema. Čak ako i nađem posao trebala bih osigurati da netko čuva malenu onog dana kad počnem raditi. Zanima me ukoliko bi mi se posrećilo da nađem posao mogu li onda pokrenuti razvod braka i jesam li sigurna da će curica moći biti samnom pošto onda neću imati riješeno stambeno pitanje. Mogla bih iznajmiti stan ali računa li se iznajmljeni stan kao nedostatni uvjet da bi mala pripala meni. Isto tako ukoliko bih odlučila dalje živjeti s mužem bez spolnih odnosa, ima li on pravo mene izbaciti iz stana i uzeti mi malu. Ili ima li pravo on pokrenuti razvod braka i na taj način ju dobiti. Recimo da ga pokrene i da ja nisam sporazumna tome, koliko traj epostupak dok mu se odobri da se razvod proglasi važećim i što će biti nakon toga po pitanju male ako ja nemam posao ni stan. On je u velikim dugovima, oko 120 000 kn, međutim stan vrijedi više i on ih prodajom stana može podmiriti. Očekuje da će se zaposliti kroz kojih mjesec dana tako da će imati i zaposlenje. Što mi je činiti i što mi se najgore može dogoditi? Puno hvala na svim odgovorima unaprijed.

Možete li mi samo reći kojoj službi se moram obratiti za sve informacije u vezi razvoda braka. Hvala

Poštovani! Trebala bih pravni savjet. Već neko vrijeme se ne slažem sa svojim mužem, pretpostavljam da je riječ o prevelikoj razlici u karakterima i s njegove strane ne poštivanje dogovora u sitnim stvarima. Mogu li se rastati jednostavno zato što ga više ne volim ili ne želim živjeti s njim? Imamo jednomjesečnu bebu. Ja sam na porodiljnom još 11 mjeseci i primam plaču 4250kn. Kako nisam primljena na neodređeno, vjerujem da nakon što prođe porodiljni neću dobijati plaću više. Muž ima privatni obrt i zaradi ovisno o situaciji i ponudama. Može li sud dodijeliti dijete njemu u tom slučaju? Tj. u kojim sve slučajevima sud dodjeljuje dijete ocu? Činjenica je isto tako da se on ne slaže s idejom razvoda braka jer ne želi ostati bez malene. Kojoj službi bih se mogla obratiti za detaljni razgovor i savjetovanje te pomoć ukoliko postoji? Puno hvala unaprijed.