Suprug i ja ne živimo skupa točno godinu dana. Imamo dijete od 4,5 godine. U dobrim smo odnosima, dijete je i kod mene i kod njega, ovisno o tome tko kako radi taj dan.
Namjerno sam ostala u blizini suprugovog stana, jer nismo željeli da dijete više nego je potrebno mijenja svoju rutinu, ide u isti vrtić, jednako vremena provodi i sa mnom i sa suprugom kao i dok smo živjeli skupa, jedina je razlika u tome što ne spavamo pod istim krovom.
Unatoč tome što kao par nismo funkcionirali u izrazito smo prijateljskim odnosima, pomažemo jedno drugom, razgovaramo, čak nam se odnos i poboljšao nakon što smo se razdvojili. Praznike i djetetove rođendane provodimo uglavnom skupa, a ako ne - dogovaramo onako kako je najbolje (prvenstveno za dijete).
Stan u kojem smo živjeli je suprugov, nemam nikakva potraživanja od njega, nemamo nikakve zajedničke imovine...
Na koji način najbrže i najjednostavnije sporazumno se rastati, je li moguće dobiti zajedničko skrbništvo nad djetetom ili se mora izričito odrediti kod koga će biti dijete, mene čak niti ne zanima alimentacija budući da smo sve rješavali skupa, a tako namjeravamo raditi i dalje?
Što nam je činiti?
