Dana 28.02.2003. god. poduzeće X je sklopilo sa Privrednom bankom d.d. Zagreb (Prodavatelj) Ugovor o prodaji dospjele tražbine koju je banka imala prema poduzeću Y i time je Y postao dužnik poduzeću X. Nakon provedene ovrhe prema dužniku Y i njezine pravomoćnosti, Trgovački sud u Bjelovaru je donio presudu , po kojoj X ima pravo na naplatu potraživanja sa zateznim kamatama do roka naplate, na temelju koje je X računao zakonsku zateznu kamatu od 15%.
U postupku inspekcijskog nadzora Porezne uprave, zatezne kamate koje je X računao dužniku inspektor je protumačio kao cijenu usluge kreditiranja dužnika tj. društva Y. Slijedom toga, prema njegovom rješenju, X je dužan platiti PDV na obračunate kamate tj. iznos sa današnjim danom, uključujući i kamate koji dostiže gotovo 300.000,00 kuna.
Žalba X nije usvojena ni kod prvostupanjskog, ni kod drugostupanjskog poreznog tijela. Naime, oni u svom odgovoru na žalbu navode da X mora platiti PDV jer je angažirao vlastita sredstva za dugovanje društva Y prema PBZ i time Y-nu učinio uslugu (????), a usluga se oporezuje.
Naime, inspektor je protumačio otkup potraživanja kao čin kojim X plaća tuđi dug, a u isto vrijeme prijašnji dužnik je kreditiran od strane X-a ( tj. X je učinio uslugu Y-nu, a svaka usluga je podležna obračunu PDV-a), što je potpuno pogrešno tumačenje pojma „otkup potraživanja, odnosno prodaja potraživanja“. Napominjemo, da između X i Y nije postojao nikakav dokument o kreditiranju. Visoki trgovački sud u Bjelovaru je potvrdio presudom, da je potraživanje dospjelo i da Y mora platiti zatezne kamate, a X je, da bi se naplatio po presudi suda morao pokrenuti ovrhu. Ovakva konstatacija nema nikakve veze sa odredbama Zakona o PDV-u, jer angažiranje vlastitih sredstava radi otkupa potraživanja ne predstavlja isporuku dobara ili usluga, već je to samo čin plaćanja (novčani tijek) koji ne podliježe plaćanju poreza na dodanu vrijednost, pošto rizik naplate snosi kupac potraživanja, tj. X, (članak 68 Pravilnika o PDV). Da je rizik naplata postojao govore i činjenice kao što su:
1) dug je bio dospio
2) radi naplate duga X je morao pokrenuti ovrhu
3) ugovorom o otkupu potraživanja X je prihvatio sve rizike naplate
Osim toga, da se radi o nekoj usluzi onda bi trošak usluge X zaračunao prodavatelju, Privrednoj banci Zagreb, a ne dužniku; i to samo u slučaju da je X faktoring društvo, tj. društvo koje se bavi naplatom tuđih potraživanja za proviziju, što, opet naglašavamo, u ovom slučaju uopće nije činjenica. Činjenica je samo to da je X novi vjerovnik, a Y dužnik, što je potvrdio i Visoki trgovački sud u svojoj presudi.
X je uputio tužbu na Visoki upravni sud (još 2005 godine) , međutim prijeti mu blokada računa (ovrha porezne uprave), a možda i stečaj, jer je iznos koji X mora platiti za njega visok, i u ovom trenutku ne postoji mogućnost da ga plati.
Molim komentar i savjet.
