mada

Hvala za brze odgovore, no na istom ovom forumu sam vidio da darovni ugovor podliježe zastari ako nije konzumiran, tj ako se na temelju njega sestra nije upisala u gruntovnicu. Također, na jednom od odgovora sam našao da ako je u međuvremenu napisana oporuka koja uključuje i spornu zemlju, ta oporuka je kao zadnji dokument važeći, pogotovo ako znate da je ta ista sestra potpisala da se slaže sa oporukom kad je došla na ostavinsku raspravu nakon očeve smrti, a koja majci daje za pravo da se upiše kao vlasnik te zemlje. To je i učinjeno, te je majka nedavno tu istu zemlju prodala. Sada ne znam što raditi u vezi ugovora o doživotnom uzdržavanju. Također ne bi volio sa sestrama ići po sudu, pogotovo kad znate da je to i majčina želja. Molim za savjete.

Pozdrav svima Imam dva pitanja, pa budem nastojao biti što je moguće kraći 1) Otac je za života 1992.god napisao darovni ugovor sestri za zemljište koje je ona obrađivala. Ugovor je tata sastavio samo iz razloga da njemu ne propadne zaštitni dodatak na mirovinu zbog vlasništva nekretnine. Iz tog razloga sestra nikad nije dobila primjerak ugovora, te se stoga nikad nije upisala kao vlasnik zemljišta. Nakon tatine smrti,ta je zemlja ušla u ostavinsku masu, a po oporuci koja je ostala iza tate, s kojom su se složile obje sestre i ja, sve je naslijedila majka, pa tako i tu zemlju. Tako se mama na temelju rješenja s ostavinske rasprave 2001.god. upisala kao vlasnik tog zemljišta. Pitanje je da li bi sestra, kad bi došla do primjerka darovnog ugovora iz 1992. mogla polagati pravo na to zemljište? 2) Pošto ni jedna od sestara nije uopće pitala za mamu od tatine smrti, a ni vodila brigu o njoj , 2005 god.,na mamin zahtjev, sastavili smo ugovor o doživotnom uzdržavanju kod javnog bilježnika, u kojem su navedene sve nekrtnine i pokretnine. U međuvremenu mama je nekretnine prodala, te dio novca dala meni. Novcem je kupljen stan u kojem mama živi, no na mamim je zahtjev stan uknjižen na moje ime. Pitanje je da li u tim promjenjenim okolnostima moramo mijenjati sadržaj ugovora, s obzirom da na mamu više ništa nije uknjiženo kao njeno vlasništvo, te da li sestre po bilo kojoj osnovi mogu, nakon mamine smrti, bilo što potraživati?

Branitelj sam od 91. U civilnoj mirovini sam od 2004. godine koja je ispod prosjeka i od najniže civilne mirovine. Ne moram ni spominjati da mi je teško s tim živjeti,pa se pokušavam informirati,obzirom da sam napunio 65. godina mogu li dobiti najnižu braniteljsku mirovinu koja bi mi puno značila. Ne znam imam li prava na to i ako imam kako to ostvaririti? Unaprijed zahvalan svima koji bi mi mogli dati bilokakv tračak nade?