Berto

Poštovani, zanima me krajnji rok za podnošenje zahtjeva o podjeli bračne stečevine. I da li se on računa od prekida bračne zajednice ili od datuma pravomoćnosti presude o brakorazvodnoj parnici. na netu sam našao negdje 3 a negdje 5 godina.

Da kredit je bio namjenski, stambeni i postoje dokazi uloženih sredstva u tu nekretninu, računi i slučanjno fotogrfirano kako su se izvodili radovi. Za alimetaciju, sve mi je jasno. Ona je nezamjenjiva. Život bivše me se više ne tiče ukolio ne utječe na djetetov razvoj, takdoa je priča u prvom postu anvedena štura i nesveobuhvatna. Povratak uloženih sredstva, u datim okolnostima, znači ja mogu potraživati da mi se ona vrate, uz napomenuda ja stan uopće ne koristim? još jednom unaprijed hvala na datom odgovoru!

Zbog neseređenih odnosa sa bivšom, a uzgled njenog karaktera i spriječavanja viđanja djeteta, molim savijet, kakav postupak bi trebao pokrenuti da se viđanje djeteta poveća i postoji li takav postupak. HVALA!!!

Poštovani... Nakon rastave braka, koji naravno nije bio bezbolan, bivša i ja nikako ne možemo uspostaviti normalne odnose. Razlog je i taj da sam ja kao bivši suprug prevaren, najprije moralno, emotivno, a onda i materijalno. Bivša i ja dok smo bili u braku imali smo narušene odnose njenim konstantnim pokazivanjem psihičkih smetnji, anksioznosti i strahova koji su često bili i neutemeljeni. Naime, nakon mog odlaska iz stana njenog ujaka, koji smo kompletno preuredili, ona uvodi u stan novog muškarca, naravno, potpuno zdrava. Da stvar bude bolja, ona "ozdravljuje" u roku tih 8 mjeseci, napušta terapije i shvaća da nikad nije bila ni bolesna. Možda me ovdije ne bi bilo, da u cijelu priču nije uvedeno i malodobno dijete (5 godina). E, tom djetetu je "serviran" novi muškarac nakon nepunih mjesec dana njihove veze. Od onda je prošla cca oko godinu i pol i taj muškarac sad više boravi kod njih nego u svom stanu. Da ne bude zabune, ljubomori nema mjesta, koliko povrede mene kao muškarca i nerazuma majke nametanjem druge osobe djetetu. Materijalno, ja sam opterećen kreditom za uređenje stana koji apsolutno ne koristim, a nije u njenom vlasništvu, nego u vlasništvu njenog ujaka. U sporazumnom dogovoru raskida braka, dogovorili smo se o alimentaciji koja će biti kompenzirana tom alimetacijom. Međutim taj sporazum pada u vodu na samom sudu, jer to njoj nije bilo dovoljno. Ona je zaposlena. Kako ona sad prijeti i ktomu naplatom alimetacije, pitam se koja su moja prava sad. Naime, ja želim da se sad zajedničko stečena imovina podjeli, kao i podignuti kredit za uređenje stana. E, ovaj drugi dio me zanima kao riješenje u dva smijera: 1. da li je kredit "bračna obaveza" koja se isto tako djeli na pola i stime dužnost pripada na nju da ga nastavi otplaćivati; 2. da li kredt kojim smo uredili stan, a time i povećali vrijednost stana, mogu od njengo ujaka tražiti povrat uloženih sredstava (a to su onda problemi koji će onda oni rješiti unutar svoje obitelji). Koje od ovih riješenja je ishodnije, a da ja nastavim plaćati alimetaciju uredno i po zakonu, neopterećen. NAPOMINJEM, moji odnosi sa djetetom su redovni i ja pokušavam biti sa njom čim više, u čemu sam isto spriječen i deskriditieran, a stvar je naših jošuvijek nesređenih odnosa. Ovim putem, možda sam malo "predužio", molio bih savijet kako riješiti materijalnu situaciju, da se na kraju ipak ispoštuje odluka suda spram alimetacije. HVALA!!!

Hvala na odgovrou. Svakako sam i sumnjao da se u biti ako je sporazumni raskid mogućnost da strake u sporu mogu svoj dogovor nametnut sudu, a da taj kao takav prihvati. Iz prakse sam čuo takve slučajeve. A da je riječ u zraku puno slabija od one na papiru, pogotovo pred zakonom, definitivno. Ispada da sam u sve upuće, ali u datim momentima, čovijek ne vjeruje ni samom sebi. Još jednom hvala, bilo je kratko i jsano.

Moj problem je slijedeći. Naravno da sam u procesu rastave i sad nakon svega dolazi onaj po meni vrlo mučan dio. A pitam se kome nije. Naime, bivša i ja pokušavamo sporazumno riješiti problem, oko alimentacije i stambenog kredita koji je ostao na meni. Da napomenem, stambeni kredit je utrošen na uređenje stana na koji ja ne polažem nikakva prava niti pretenzije da se dijeli. Ali sve ono šta smo unjeli u stan i kako smo ga opremili, stoji meni na teret plaći, kreditom. Pa smo se onda bivša i ja "lijepo" dogovorili da taj iznos koji ja otplaćujem u korist stana u kojem više ne boravim, bude iskompenziran u korsit alimentacije. Napominjem da je to naš dogovor. E i sad nastupa problem koji je mene doveo ovdije po savijet. Ako smo se bivša i ja lijepo dogovorili oko toga i želimo na sporazumni raskid braka, pretpostavljam da na papiru, za sud lijepo sve mora biti crno na bijelo. Bilo bi glupo uopće pitati da li da idem na "lijepu" riječ vjerovti bivšoj o nekakvom dogovoru koji stoji između nje i mene. Za sud vjerujem da vrijedi jedino ono šta smo se ona i ja dogovorili i to stavili na papir. Da li da inzistiram na tome da se sve to skupa i ispoštuje sa njene strane i šta je bitno za sud? I da, moja odgovrnost prema diejteu tu ne prestaje, jer dijete ionako vidim i po par puta na tijedan i brinem o njoj, skoro isto kao i majka, pa utoliko mislim da sam i obeštećen, jer alimentacija ide u korist dijeteta, ali moja briga ne završava samo time da ja otplatim svoju ratu. Itekako mi je bitno da dijete bude zbrinuto i sretno.