BlueZG

Još jednom hvala na odgovoru. Da odem i korak dalje, radi se o Državnom odvjetništvu koje je odbacilo kaznenu prijavu za krivotvorenje potpisa. U svom rješenju, koje je neinteligentno, ne-pravno i upravo skandalozno pisano, uopće nigdje ne spominju krivotvorenje potpisa kao neki faktor u kaznenom djelu krivotvorenje isprave. Umjesto toga, tvrde da su osobe koje su krivotvorile potpis imale usmeno ovlaštenje umrlog za predavanje zahtjeva u njegovo ime (što spore bliski rođaci umrlog, koji također nisu imali pojma o predanim zahtjevima). A dokaze nalaze u činjenici da je devet mjeseci nakon prvog krivotvorenog potpisa doista sklopljen ugovor gdje su te dozvole potrebne za gradnju. Zato sam pokušao sebi rasvijetliti situaciju kad se drži da je dogovor postignut, postoji li kontinuitet, veza dogovora i ugovora, koja bi opravdala ranije traženje lokacijskih dozvola. Još jedna zanimljivost: umrli, koji je dogovarao gradnju, nije bio vlasnik zemljišta, tako da je ugovor sklopljen s njegovom majkom. Stoga su krivotvoritelji u dvostrukom faulu - em su krivotvorili potpise čovjeka s kojim su dogovarali posao, em su te zahtjeve predavali na njegovo ime umjesto na ime njegove majke u čijem je vlasništvu zemljište. Sve u svemu, borim se s vjetrenjačama. DO neće promijeniti svoje suludo rješenje koje implicira da se krivotvoreni potpis na dokumentu ne smatra relevantnim za vjerodostojnost dokumenta. Jednostavno sustav štiti samog sebe, odnosno inicijalnu pogrešku neke niže rangirane djelatnice/djelatnika koja je površno rješavala predmet da njena šefica uhvati godišnju kvotu. Ako kažem da rješenje nosi datum 31.12., dovoljno sam rekao... Meni samo ostaje upornost traženja objašnjenja, na što i po Ustavu imam pravo, a pritom odbijam njihova objašnjenja koja nisu utemeljena u pravu. I idem instancu po instancu, do kraja. Još jedna stvar me zanima. Je li DO odnosno Sud dužno prosuđivati slučaj po okolnostima koje su trenutno postojale, ili može ovako post-festum interpretirati neke radnje u svjetlu onog što se dogodilo? Odnosno, prosuđuje li se krivotvoritelje prema situzaciji kad je potpis krivotvoren, ili se zaista može reći da je to bio dio jednog posla koji se kasnije materijalizirao ugovorom i u kojem nema ništa sporno?

Odlično, puno hvala na zaista detaljnom odgovoru, nakon kojeg mi je puno toga jasnije. Dodao bih još jedan element u slučaj. Radi se o tome da je nekakvih devet mjeseci prije sklapanja ugovora krivotvoren potpis na zahtjevima za izdavanju lokacijskih dozvola za gradnju. Krivotvorila ga je građevinska firma, čovjek čiji je potpis krivotvoren je u međuvremenu umro pa ne može svjedočiti. Građevinci su priznali da su potpisivali tog čovjeka, ali navode da je to bilo "uz njegovo znanje i ovlaštenje". Pozivaju se upravo na sklopljeni ugovor kako bi to dokazali. Može li se smatrati da su oni radili protivno načelima savjesnosti i poštenja zato što su krivotvorili potpise, s argumentacijom da je postojalo ovlaštenje ne bi bilo potrebe za krivotvorenjem? Ili oni mogu argumentirati da su radili sukladno načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da je sklopljen ugovor i da je traženje lokacijskih dozvola u potpunosti u okvirima tog ugovora (potrebne su, ionako bi se tražile, mi smo dogovorno kratili proceduru). Koja argumentacija je pravno uvjerljivija?

Situacija je sljedeća. Moja familija je razgovarala s više firmi o sklapanju ortačkog ugovora za izgradnju stambene građevine na našem zemljištu, nakon čega bi se stanovi podijelili između nas i investitora. S jednom firmom su razgovori bili najozbiljniji i otišli najdalje, pa je s njom sklopljen i ortački ugovor. Nakon toga došlo je do problema, kaznene prijave, tužbi, protu-tužbi i slično, da ne gnjavim. U svemu tome, pojavio se jedan problem, gdje je ključno pitanje može li se smatrati da je dogovor o zajedničkom poslu postojao i prije potpisivanja ugovora (točnije, osam mjeseci prije sklapanja ugovora), dok su o tome samo vođeni razgovori. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u Članku 115. propisuje: „Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku“. Članak 251. Zakona o obveznim odnosima kaže da „pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju”. Sukladno tom tumačenju, sama činjenica da je ugovor sklopljen ne znači da je osam mjeseci prije njegovog sklapanja postojao dogovor između dvije strane. Pogotovo s obzirom da je prvi nacrt ugovora razmijenjen tek par tjedana prije njegovog sklapanja. Jesam li u pravu?

Može li se napraviti izjava o ustupanju naslijeđenog dijela od nekog kasnijeg trenutka? Konkretno mogu li na ostavinsku raspravu doći sa solemniziranom izjavom u kojoj stoji: "Ja XY ustupam svoj udio u nekretnini Z svojim nećacima GH i PH nakon što se izgradi novi prilaz nekretnini Z sa zapadne strane objekta." Točnije, radi se o ustupanju svog udjela u nekretnini koji bi se učinio tek pošto nasljednik, kojem se udio ustupa, izgradi prilaz do te svoje novo-naslijeđene nekretnine. Hvala puno

Po rješenju Porezne uprave dužan sam platiti porez na novostečenu nekretninu, na kvadrate koji prelaze neoporezivu površinu. Stan je veličine 70 kvadrata, od toga 65 kvadrata stana i 5 kvadrata loggie. Računa li se loggia pod stambeni prostor?

Postoji ortački ugovor o zajedničkoj izgradnji. Nešto je pošlo krivo i prvi ortak želi raskinuti ugovor ubrzo nakon njegovog sklapanja (u međuvremenu, po ugovoru nije ništa rađeno). Drugi ortak to odbija i u konačnici tuži za naknadu štete (troškova) i izmakle dobiti. S parnicom u tijeku, prvi ortak (koji je tražio raskid ugovora) umre. Njegov nasljednik ne želi nastaviti ugovor (sukladno ZOO, ortački ugovor se ne prenosi na nasljednika), stoga mora podmiriti troškove ortaštva. Može li drugi ortak tužiti nasljednika prvog ortaka za izmaklu dobit? Ili je ta tužba isključivo personalne naravi, odnosno vezana za originalnog prvog ortaka s kojim je sklopio ugovor.

A što je s komunalnim dugom za nekretninu (konkretno, garažu) za koju nikad nije izdano rješenje o plaćanju komunalne naknade? Naime, naslijedio sam garažu koja zemljišnoknjižno spada u famozno Staro Vrapče, tako da se na nju ne može upisati vlasništvo. Dakle, ona je bila u vanknjižnom vlasništvu i promijenila dva vlasnika prije nego je došla do mene. Papiri uredni, originali ugovora na broju. Za garažu se, koliko sam upoznat, nikad nije plaćala komunalna naknada, ili se barem nije jako dugo plaćala, s obzirom na vanknjižno stjecanje garaže i na to da nije vezana za stan u istoj zgradi (pa nema svog poštanskog sandučića). Prema propisima, dužan sam prijaviti nekretninu Gradu i komunalnom u roku od 15 dana od stjecanja vlasništva, kako bi se na temelju toga izdalo rješenje za plaćanje komunalne naknade. S obzirom da to nisam učinio, na temelju čega bi se potraživao dug? Na temelju toga da se utvrdi od kad sam vlasnik nekretnine pa da mi se dug retroaktivno izračuna?

U tom smjeru idu i moja razmišljanja. Međutim, što je s obavezom da prijavim svoje vlasništvo, na temelju čega se onda izdaje rješenje? Na primjer, stigne mi obavijest da sam dužan komunalnom za zadnjih pet godina. Ja otpišem da nisam dužan jer nikad nisam primio rješenje. Oni otpišu da rješenje nisam primio zato što nisam prijavio vlasništvo, što sam bio dužan učiniti, te mi je stoga komunalna naknada obračunata sukladno važećim parametrima za tu garažu.

Dakle, ako se oni za mjesec dana "sjete" da bi naplatili dug, mogu pokrenuti naplatu samo za zadnjih 5 godina? Po kojem je to zakonu/propisu?

Dakle, ja sam u faulu prema Gradu od datuma stjecanja garaže, kako se čini. Također, čini mi se vjerojatnim da me se kao nasljednika može teretiti za dugovanja ostavitelja, unatrag 10 godina od danas, kad nastupa zastara. Kako se izvući od toga?

Na webu Grada stoji: POČETAK PLAĆANJA Obveza plaćanja nastaje prvog dana sljedećeg mjeseca od stjecanja vlasništva, odnosno mogućnosti korištenja prostora ili zemljišta. PROMJENA VLASNIKA ILI KORISNIKA O svim promjenama koje se odnose na obvezu plaćanja komunalne naknade obveznik je dužan obavijestiti Gradski ured za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, Odjel za komunalne poslove i uređenje Grada, Trg Stjepana Radića 1, u roku od 15 dana od nastanka promjene, te dostaviti sve podatke i omogućiti uvid u njih. Ako se obveznik prestane koristiti prostorom, a ne obavijesti o tome, smatra se i dalje obveznim plaćati komunalnu naknadu sve dok ne dostavi isprave na temelju kojih bi se moglo donijeti novo rješenje. OVRHA KOMUNALNE NAKNADE Ako obveznik na vrijeme nije podmirivao obvezu, donosi se rješenje o ovrsi dospjelog duga za komunalnu naknadu. Rješenje, po službenoj dužnosti, donosi Gradski ured za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, a provodi se u ovršnom postupku i na način određen Općim poreznim zakonom (Narodne novine 127/2000). Protiv rješenja dopuštena je žalba o kojoj odlučuje Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Žalba ne odgađa provedbu ovrhe.

Prema onom što sam čitao, zastara je 10 godina. Za to vrijeme, dug bi mogao biti između 500 i 1000 eura. Zastara mi nije toliko bitna. Važno je utvrđivanje obveze i obveznika plaćanja komunalne naknade, te posljedično postojanje duga. Tu je regulativa o komunalnim doprinosima, ali iz nje ne mogu ništa o navedenom izvući: http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/11069.pdf

Naslijedio sam garažu koja zemljišnoknjižno spada u famozno Staro Vrapče, tako da se na nju ne može upisati vlasništvo. Dakle, ona je bila u vanknjižnom vlasništvu i promijenila dva vlasnika prije nego je došla do mene. Papiri uredni, originali ugovora na broju. Za garažu se, koliko sam upoznat, nikad nije plaćala komunalna naknada, ili se barem nije jako dugo plaćala, s obzirom na vanknjižno stjecanje garaže i na to da nije vezana za stan u istoj zgradi (pa nema svog poštanskog sandučića). Prodajem dotičnu garažu, pa su kupci postavili pitanje duga za komunalne doprinose. Ne znam što bi im rekao. Nikad nisam vidio ni rješenje ni uplatnicu za komunalno. Oni bi sve legalno, prijavili se, javili, tražili da plaćaju. Jesam li ja odgovoran za taj dug? Odnosno, barem dio duga, koliko je garaža u mom vlasništvu, ili u vlasništvu osobe od koje sam je naslijedio? Kako bi Grad uopće identificirao dužnika, kad se radi o vanknjižno stečenom vlasništvu? Preko kopija ugovora? U osnovi, može li Grad potraživati dug od nekoga kome nije izdao rješenje o naknadi i za koga uopće nije znao da je vlasnik određenog prostora?

ODO je primilo kaznenu prijavu, naložilo istragu i konačno rješenjem tu prijavu odbilo. Međutim, argumentacija u rješenju je potpuno bizarna i kristalno je jasno da ga je radila manje stručna osoba za svog šefa, koji ga je potpisao. Na rješenje ne postoji žalba, nego samo mogućnost da podnositelj prijave sam pokrene postupak. Kakve su mogućnosti i kakva je praksa da se pritužbom ODO, Ministarstvu pravosuđa ili nekom trećem to rješenje revidira? Bez obzira na konačni ishod kaznene prijave (usvojena, opet odbijena...), samo da se ponovo stavi na stol iz razloga što je netko teško zeznuo njeno rješavanje (povreda službene dužnosti).

Dragi ljudi spremni pomoći drugima u nevolji Trebam šprancu za pisanje zahtjeva zemljišnoknjižnom za brisanje društvenog vlasništva s kuće kojoj sam vlasnik. Situacija je sljedeća: A (posjedovnica) I zemljište pod kućom i dvorište II kuća B (vlastovnica) ZK tijelo I - 1. UDIO 1/1 1. DRUŠTVENO VLASNIŠTVO ZK tijelo II - 1. UDIO 1/1 PERO PERIĆ, ZAGREB C (teretovnica) Na ZK tijelo II Primljeno: 19. lipnja 1967. Z -5305/67 Na temelju čl. 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjižuje se na zemljištu upisanom u listu A kao zemljišnoknjižno tijelo I (jedan) pravo korištenja u korist vlasnika zgrade opisane kao zemljišnoknjižno tijelo II (dva) dok na tom zemljištu postoji zgrada.