Ljudi book.
Prvi puta sam ovdje i treba mi savjet i pomoc....!!!
U braku sam svega 8 mjeseci. A hodali smo 2,5 god. prije braka. Zarucili smo se u 9mj/07 i planirali vjencanje. u 12mj/07...3 mjeseca prije vjencanja slucajno sam našla fotoaparat u autu i tad me sokiralo, saznala sam da ima dijete 4 god staro. Bio mi je to šok i napustila sam ga. Vratila sam se u moj dom. Dosao je zamnom, molio me, kumio, nije odustajao. Objasnjavao mi je iz dana u dan da kako nije volio tu ženu i kako se dijete slucajno desilo i da ga nije htio. Pokazao mi je rodni list gdje dijete nije htio priznati 4-5mj, jer nije bio siguran da li je njegovo.Ispricao mi je da je tu ženu poznavao povrsno polagodine i da se desilo. Da je dijete priznao pod pritiskom od te žene i da placa alimentaciju. To je krio od mene i cijele familije. Ja sam saznala ali familija nije, molio me da mu dam vremena za to. I da ce to on sam napraviti. Nakon par dana nakon što sam se vratila u svoj stan otisla sam doktoru i saznala da sam trudna!!! Bila sam sretna zbog toga. On nije odustajao, želio je naše dijete, brak, želio je da mu orostim i da imamo obitelj. I ja sam mu to oprostila...Uz jednu molbu. A to je da placa alimentaciju i da mene ne opterecuje previse sa tim. O je to prihvatio, ja naivno povjerovala i... Nastavili smo planirati vencanje... Imala sam komplikacija u trudnoci poviseni stres i izgubila bebu u 2 mj. Uspjela sam to nekako preživjeti i vjenčali smo se u 4 mj....u 7 i 8 mj. sam primjetila njegovo cudno ponasanje, poštu, zamolila sam ga mi donese presudu o alimentaciji, nije ju mogao naci. Poslala sam ga u sud u arhivu i tamo je dobio kovertu koju je donio kuci a kad tamo presuda drugostupanjskog suda vezana uz alimentaciju i tu sam saznala da ne placa alimentaciju. Nazvala sam tu ženu i imala šta za čuti. Sve mi je lagao... Poznavali su se 6-7 god. Bili u vezi, rekla mi je da su se vidjali sve do pred naše zaruke do 7 mj./07. Ostala sam u Šoku spustila sam slušalicu i još uvijek nemogu doci k sebi....
Treba mi savijet, kome da se obratim???
Osjecam se prevareno, izdano i grozno. Razmisljam o poništenju braka..!!! Da li je to uopce moguce??? Bitnije mi je crkveno jer dolazim iz fine katolicke obitelji i osjecam se kao da je netko ukrao veliki dio mene.....
Šta da radim... Mogu li se izboriti za to ponistenje ili...???
Hvala unaprijed na savjetima i pomoci. Magyy.
