Od 5. do 7. kolovoza na forumu engleskog govornog područja specijaliziranom za muškarce sa teškim problemima u upoznavanju suprotnog spola opsežnim tekstom otvaram topic o bivšoj, maloljetnoj djevojci (čije ime uopće ne navodim) i razlozima prekida naše ljubavne veze. Na kraju tog teksta navodim kako sam nabavio vatreno oružje i namjeravam usmrtiti nju, a potom i sebe.
Vlasnik stranice, Britanac, prijavljuje me tamošnjoj policiji, koja kontaktira hrvatsku policiju, te se kod njih (hrv. policije), sve još bez mog ikakvog znanja, vrši prijevod teksta na hrvatski jezik.
29. kolovoza dobijam poziv na obavijesni razgovor kao osumljičeni temeljem članka 129, stavak 1 (prijetnja). 1.rujna, ne znajući ni sa sigurnošću o čemu se radi (pošto moj tekst nije imao namjeru nikoga zaplašiti- ta 17-godišnja djevojka je u vrijeme njegovog objavljivanja bila na moru i nikad nije ni čula za taj forum, a kamoli ga posjetila), dolazim na obavijesni razgovor u policijsku postaju.
Odmah na početku razgovora naglašavam da prijetnja nije ozbiljna, i već kada me policijski službenici namjeravaju pustiti, govorim kako se dio teksta koji govori o propaloj ljubavnoj vezi, ali ne i o namjeri ubojstva i samoubojstva odnosi na realnu fizičku osobu, čije ime i navodim. Ovo sam napravio zbog određenih životnih principa, smatrao sam kako ne smijem "zatajiti" tu djevojku, koja mi je nanijela mnogo boli, ali za prekid veze s kojom sam isključivo ja kriv.
Nakon ovoga doživljavam psihofizičko maltretiranje u svrhu "ispitivanja", da bi mi istog dana bila pretražena kuća (naravno da nikakvo oružje nije pronađeno), te sam odveden kod istražnog suca, budući da je oštećenoj već tog 1.rujna ove godine odnesen tekst s tog foruma, na kojem se, ponavljam, ne spominje njezino ime, na što je ona, u opravdanom strahu, podnijela kaznenu prijavu.
Na saslušanju opisujem svoj odnos s oštećenom i negiram bilo kakvu namjeru prijetnje ili počinjenja djela.
Dobijam zadržavanje u pritvoru Remetinec na 48 sati, što se 3.rujna produžuje na rok do 1.listopada, na osnovu članka 129, stavak 2.
1.listopada, nakon što je tijekom mog boravka u pritvoru sama oštećena o meni dala pozitivan iskaz i rekla da se u našim susretima nikad nije osjećala ugroženo, te nakon psihijatrijskog vještačenja koje utvrđuje da sam u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno neubrojiv (zbog okupacije svojim emocionalnim doživljajima) izlazim iz pritvora i dobijam obavijest da se protiv mene vodi kazneni postupak zbog navedenog članka 129, stavak 2.
Pošto sam sve bitno u ovoj kronologiji iznio, a imam i odvjetnika i utvrđenu obranu , zapravo bi me najviše zanimala, ako netko ima iskustva u toj praksi,prognoza ishoda ovog slučaja.
Tužilaštvo predlaže kaznu od 6 mjeseci zatvora pretvorenu u 2 godine uvjetno.
Ja smatram da nikakve osnove za osudu nema.
Nažalost, već mi je nekoliko puta rečeno od strane raznih ljudi kako je moje progašenje krivim vrlo izvjesno jer sud mora "pokriti" moj boravak u pritvoru.
Ako je to istina smatram da je to vrlo žalosno i da je sramotno ako naše pravosuđe presuđuje na takvoj osnovi.
Još samo napominjem da sam, pošto još nisam navršio 21 godinu, na Općinskom kaznenom sudu za mladež i da nikakvih svjedoka osim mene i oštećene nema.