Anemos

slažem se u startu je trebalo negirati primanje obavjesti o prekršaju, ali supruga je u žalbi navela da je ona našla obavjest na autu. 25.11.2008 pozvana je na sud da da iskaz i ako hoće da dođe s odvjetnikom - "igrokaz suda" kao da je u pitanju slučaj sa smrtnim posljedicama, a ne bezazleno pogrešno parkiranje. Molim savjet za žalbu visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Cilj je platiti prekršaj za pogrešno parkiranje od 300 kn + sudske troškove ili ne platiti ništa što je iz ove situacije malo izgledno.

17.10.2007 na autu je nađena obavijest o počinjenom prekršaju kažnjivom po čl. 82 st. 4 gdje još i pisalo da sukladno čl. 229 st. 4 da smo dužni dostaviti podatak kome je dano vozilo na upravljanje. Kazna nije plačena. 14.01.2008 dobiva se prekršajni nalog od prekršajnog suda gdje se navodi da je moja supruga (vlasnik auta) kriva što nije dostavila traženi podatak, da je učinila prekršaj iz čl. 229 st 3 kažnjivo po čl. 229 st. 7 i da se kažnjava s 2000 kn + 300 kn sudskih troškova. Na ovo je pisana žalba i 28.11.2008 dobiveno je novo riješenje gdje je kazna smanjena na 1000 kn + 300 kn sudskih troškova. Napisat će se žalba i na ovo riješenje visokom prekršajnom susu, ali molim pomoć. Meni je neprihvatljivo da kazna od 300 kn naraste na 1300 kn i da se osoba kažnjava, u konačnici, za prekršaj što policiji nije dostavila podatak tko je upravljao vozilom, a ne za osnovni prekršaj o pogrešnom parkiranju. Dilema je da li u žalbi ići gore navedenim smjerom ili se prezentirati kao socijalno ugrožena osoba i tražiti manju kaznu.