Parnica na opcinskom sudu je trajala 8 godina (!!), a predmet je ogradni zid u jednom dijelu cestice i koristenje granicnog dijela iste cestice. Sudac (koji je vec bio pod prismotrom Vlade RH) je presudio u korist druge (tuzene) stranke. Tuzitelj i njegovi pretci su u posjedu cestice preko 100g. Tuzena je u posjed svoje cestice dosla 1990.ih, isparcelirala ju je i odmah prodala. Kako nije ostavila dovoljno terena za puteve, počela je svojatati jedan dio naše cestice, te smo je tužili za ometanje posjeda. Na to je ona odgovorila rušenjem granicnog zida (no naravno, kako to dokazati), a k tome je pokrenula i protutužbu za ometanje posjeda. Kako je susjedna čestica (ne i njezin put) u medjuvremenu prodana, tužena stranka dovodi novog vlasnika (kojemu je taj sporni granični dio od interesa jer mu je put preuzak) kao svjedoka. Sudac sasvim zanemaruje u presudi premjeravanja sudskog vještaka i oslanja se na izjave svjedoka. Citira čl.21 Zakona o vlasništvu o pravu na zaštitu posjeda, ali takodjer i čl. 22 istoga Zakona prema kojem sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda bez obzira na pravo na posjed i pravni temelj posjeda. Kako je spor pokrenut zbog ometanja posjeda, vlasnički se odnosi tim sporom ne utvrđuju. Tužena svojata taj dio terena, ali iskaz i nacrti sudskog vještaka govore suprotno. Ispada da zakon štiti onog tko otima, te da mi, iako smo vlasnici, ne možemo ograditi vlasitu česticu ukoliko suprotna strana tvrdi (iako to ne potkrijepljuje nikakvom dokumentacijom) da je taj dio čestice njezin i da mi svojim ograđivanjem smetamo njezin posjed. Kao što rekoh, spor je trajao punih 8 godina za ovu minornu stvar, a sudac je vec bio upleten u kojekakve cudne price!!! Naravno, ide naša žalba, ali želim čuti savjete ako ih tko ima u vezi samog spora, ali i kome prijaviti nekorektno ponašanje sudca.
