Moj je pubertetlija sa još dvojicom takvih pokušao krađu, pri čemu je uzrokovana materijalna šteta. Za to su kažnjeni pri Općinskom sudu, sucu za mladež, i to odgojnim mjerama.
Oštećenik zastupan odvjetnikom je tužio supruga i mene za naknadu štete i to:
- tužio je samo nas roditelje jednog krivca za štetu,
- zahtijevao je odštetu za duplo veću količinu uništenih stvari nego što je precizirano policijskim zapisnikom; a to je potkrijepio nalazom sudskog vještaka.
Suprug i ja smo u Odgovoru na tužbu rekli da smo spremni odmah podmiriti trećinu stvarno nastale štete prema policijskom zapisniku i pripadajući dio troškova koje je tužitelj imao pri osiguranju dokaza.
Međutim, odvjetnik tužitelja nije bio spreman na nikakvu korekciju svog zahtjeva, nego je naknadno (nakon već 5 mjeseci i jednog izlaza na Sud) proširio tužbu na roditelje druga dva dječaka. Oni su odmah podmirili trećinu "uduplane" štete i troškova osiguranja dokaza, ne želeći se "gnjaviti" s tim.
Na drugom Sudu oštečenik/tužitelj je i sam rekao da šteta nije bila "uduplana" kao u njegovoj tužbi, nego manja kao u policijskom zapisniku.
Nakon tog njegovog iskaza, očekivali smo da će potraživanje prema nama biti umanjeno, međutim njihov odvjetnik od nas i dalje traži trećinu neumanjene naknade štete ("uduplano"), troškova osiguranja dokaza, te tome još dodaje parnične troškove (svoje troškove i sudske takse) što je na kraju duplo veći iznos od same štete.
Mi to vidimo ovako:
- sin je napravio štetu, ispričali smo se i odmah htjeli podmiriti trećinu stvarne štete
- tužiteljev odvjetnik uopće se nije htio dogovoriti, s 5 mjeseci odugovlačenja od drugih roditelja je naplatio uduplanu štetu, a sad od nas osim te uduplane štete želi naplatiti i svoj angažman na sudu (koji uopće nije bio potreban da smo se odmah uspjeli dogovoriti oko stvarne štete po policijskom zapisniku i svih krivaca).
Mi bi sad trebali unajmiti sudskog vještaka da ospori nalaz prvog sudskog vještaka i dokaže stvarni razmjer štete; nije dovoljno što je tužitelj priznao manji razmjer štete, jer njegov odvjetnik inzistira na "uduplanoj" šteti po sudskom vještaku.
Za izlazak na sud očito nam treba odvjetnik da nas zastupa jer oćito nije dovoljna logično razmišljanje za nastup pred sucem i tužiteljevim odvjetnikom.
Budući to sve iziskuje dodatne troškove, a uopće nismo sigurni da li na kraju rješenje može biti da platimo samo stvarnu (a ne uduplanu) štetu i troškove osiguranja postupka (a ne i troškove tužiteljeva odvjetnika), da li da se upuštamo u daljnje dokazivanje istine, ili je bolje i jeftinije platit što nas traže i zaboravit sve?!
Stvarno neznamo kako postupiti pa unaprijed hvala na razumnoj pravnoj sugestiji.