Molim vas ako tko ima najnoviju skriptu za DSI za VSS sa svim izmjenama i dopunama da mi pošalje na mail andrijana.risovic@gmail.com!
Unaprijed hvala!
Dali je ovo što sam našla na netu dobra skripta?
Pregled postaAdresa bloga: http://drzavniispit.blog.hr
ZAKON O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU
1. Pojam upravnog postupka ?
Upravni postupak je postupak kojeg provode tijela državne uprave i druga državna tijela, ustanove i druge pravne osobe kad u obavljanju javnih ovlasti rješavaju upravne stvari.
2. Upravna stvar ?
Upravna stvar predstavlja predmet upravnog postupka.
3. Upravni akt ?
Upravni akt je akt kojim državna tijela i organizacije u vršenju javnih ovlasti rješavaju o pravima i obvezama određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari.
4. Kojim je propisom uređen opći upravni postupak ?
Zakonom o općem upravnom postupku (ZUP-om)
5. Tko je dužan postupati po ZUP-u ?
Po ZUP-u su dužna postupati tijela državne uprave i druga državna tijela kad u upravnim stvarima rješavaju u pravnim obvezama ili pravnim interesima građana i pravnih osoba. Osim toga po ovom zakonu dužne su postupati i druge pravne osobe kad u obavljanju javnih ovlasti rješavaju u pravnim stvarima.
6. Mogu li se pojedina pitanja odrediti drukčije nego po ZUP-u i kako ?
Pojedina pitanja za određeno upravno područje mogu se posebnim zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje i nije protivno načelima ZUP-a. U tom se slučaju postupa prema odredbama posebnog postupovnog zakona, što znači da ZUP ima supsidijarnu (pomoćnu, drugostupanjsku,sporednu) primjenu u odnosu na posebni postupovni zakon.
7. Osnovna načela upravnog postupka?
Osnovna načela ZUP-a su (13):
1. načelo zakonitosti
2. načelo zaštite prava građana i zaštite javnih interesa
3. načelo efikasnosti
4. načelo materijalne istine
5. načelo saslušanja stranke
6. načelo ocijene dokaza
7. načelo samostalnosti u rješavanju
8. načelo o pravu žalbe (dvostupanjskog rješenja)
9. načelo konačnosti rješenja
10. načelo pravomoćnosti rješenja
11. načelo ekonomičnosti postupka
12. načelo pomoći neukoj stranci
13. načelo uporabe jezika i pisma
8. Načelo zakonitosti ?
Tijela državne uprave, ustanove i pravne osobe koje postupaju u pravnim stvarima rješavaju na temelju zakona, propisa i općih akata ustanova i pravnih osoba, koje one donose na temelju javnih ovlasti.
U upravnim stvarima u kojima je tijelo ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti donijeto u granicama ovlaštenja.
9. Načelo zaštite prava građana i zaštite javnog interesa?
Pri vođenju postupka i rješavanju tijela su dužna strankama omogućiti što lakšu zaštitu i ostvarivanje prava, a da to ne bude na štetu prava drugih osoba, u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom. Službena osoba upozoriti će stranku na mogućnost ostvarivanja prava, a kad se nalažu obveze propisivat će one mjere koje su za stranku povoljnije.
10. Načelo efikasnosti ?
Tijela, ustanove i pravne osobe u rješavanju u upravnim stvarima dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća i drugih pravnih osoba.
11. Načelo materijalne istine ?
U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
12. Načelo saslušanja stranke ?
Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja. Bez saslušanja se može donijeti rješenje samo ako je zakonom predviđeno.
13. Načelo ocjene dokaza ?
Ovlaštena službena osoba po svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.
14. Načelo samostalnosti u rješavanju ?
Tijelo vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno u okviru ovlaštenja. Ovlaštena osoba nadležnog tijela samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti i na temelju toga primjenjuje propise u konkretnom slučaju.
15. Načelo dvostupanjskog rješavanja (prava na žalbu) ?
Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo žalbe, osim ako nije drugačije propisano, a na drugi način osigurana zaštita prava i zakonitosti. Kada nema drugostupanjskog tijela, žalba protiv prvostupanjskog rješenja može se izjaviti samo ako je zakonom predviđeno, čime će se predvidjeti i nadležno tijelo.
Protiv rješenja donijetog u drugom stupnju žalba nije dopuštena.
16. Načelo konačnosti rješenja (zakonska definicija konačnog rješenja) ?
Rješenje protiv kojeg nema redovitog pravnog lijeka u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko pravo ili joj se određuje obveza, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima predviđenim zakonom.- žalba nije dopuštena-
17. Načelo pravomoćnosti rješenja (zakonska definicija pravomoćnog rješenja) ?
Pravomoćno je rješenje ono protiv kojeg se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor, a kojim stranka stječe neka prava ili joj se određuju obveze.
To se rješenje može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima predviđenim zakonom.
18. Načelo ekonomičnosti postupka ?
Postupak se mora voditi brzo sa što manje troškova i gubitaka vremena za stranke, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje pravilnog rješenja.
19. Načelo pomoći neukoj stranci ?
Tijelo koje vodi postupak brinut će se da neznanje i neukost stranke ne budu na štetu prava što im po zakonu pripadaju.
20. Načelo uporabe jezika i pisma ?
Upravni postupak se vodi na jeziku i pismu koji su u službenoj uporabi kod tijela kod kojeg se vodi postupak, ali se pripadnicima svih naroda i manjina jamči sloboda služenja svojim jezikom i pismom u upravnom postupku.
21. Vrste nadležnosti ?
Nadležnost – pravo i obveza nekog upravnog tijela da vodi postupak i donese rješenje.
Ako rješenje donese nenadležno tijelo ono će se poništiti od strane drugostupanjskog tijela.
Prostorno ograničenje nadležnosti – svako tijelo vrši službeni rad u granicama svojeg područja.
Postoje dvije vrste nadležnosti:
a) stvarna nadležnost – određuje upravno područje ili nadležnost pojedinih tijela
b) mjesna nadležnost – određuje se po propisima organizacije pojedinih tijela i polit.-teritorijalnoj podjeli
22. Stvarna nadležnost ?
Stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku određuje se po propisima kojima se uređuje određeno upravno područje ili se određuje nadležnost pojedinih tijela.
Za rješavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stvarno su nadležna tijela utvrđena propisima o ustrojstvu državne uprave, propisima kojima se utvrđuje pojedino upravno područje, odnosno drugim propisima.
Ako propisima nije utvrđena stvarna nadležnost, za postupanje su nadležna tijela nadležna za poslove opće uprave.
Niti jedno tijelo ne može preuzeti određenu stvar iz nadležnosti drugog tijela i samo je riješiti, osim ako je zakonom predviđeno. Nadležnosti se ne mogu mijenjati dogovorom stranaka, stranaka i tijela niti dogovorom tijela.
23. Mjesna nadležnost ?
Mjesna nadležnost se određuje po propisima o polit.-teritorijalnoj podjeli i po propisima o organizaciji pojedinih tijela. Mjesna nadležnost se određuje:
- u stvarima koje se odnose na nekretninu, prema mjestu gdje se ona nalazi,
- u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog državnog tijela, ustanove ili pravne osobe prema mjestu njihova sjedišta (kod djelatnosti poslovnih jedinica – prema sjedištu poslovne jedinice)
- u stvarima koje se odnose na vođenje radnje ili na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba koja se obavlja u određenom mjestu – prema sjedištu radnje
- u ostalim stvarima – prema prebivalištu stranke
Kod broda ili zrakoplova mjesna se nadležnost određuje prema matičnoj luci.
U slučaju istovremene mjesne nadležnosti dvaju tijela, nadležno je tijelo koje je prvo pokrenulo postupak. Tijelo koje je pokrenulo postupak može ustupiti predmet tijelu koje je prema novim okolnostima postalo nadležno ako se time znatno olakšava postupak, osobito za stranku.
Stranke s diplomatskim imunitetom (strana država, diplomati, međunarodne organizacije) u upravnom postupku imaju položaj utvrđen međunarodnim pravom ili međunarodnim ugovorima.
24. Sukob nadležnosti ?
Vrste sukoba nadležnosti:
- pozitivan sukob nadležnosti – među tijelima nastaje kad dva ili više tijela prisvajaju nadležnost za rješavanje iste upravne stvari
- negativan sukob nadležnosti – kad se dva ili više tijela odriču nadležnosti u istoj upravnoj stvari
Sukob nadležnosti je situacija u kojoj se upravna tijela ne mogu sporazumjeti tko je od njih nadležan za rješavanje.
Sukob nadležnosti rješava:
- između tijela državne uprave – Vlada (sukob nastao na razini države), odnosno izvršno tijelo jedinica lokalne samouprave (sukob nastao na njihovom području)
- između tijela državne uprave istog upravnog područja – ministarstvo ili drugo nadležno tijelo državne uprave
- između tijela državne uprave i izvršnih tijela – Vlada RH
- između Vlade RH i ministarstva i drugih državnih tijela – Sabor RH
- između tijela državne uprave i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima - Vlada RH
- ostale – sud nadležan za upravne sporove
Tijelo koje rješava o sukobu poništit će rješenje koje je donijelo nadležno tijelo, odnosno poništit će zaključak kojim se nadležno tijelo izjasnilo kao nenadležno i dostavit će spise predmeta nadležnom tijelu.
25. Službena osoba za vođenje postupka i rješavanje (tj. tko donosi rješenje u upravnoj stvari) ?
Nadležno tijelo Rješenje donosi
državno tijelo rukovoditelj tijela (osoba koju ovlasti, ako propisi drukčije ne određuju)
kolegijalno tijelo kolegijalno tijelo (ili osoba koju ovlasti)
pravna osoba s javnim ovlastima ravnatelj (ili osoba koju ovlasti, ako propisi drukčije ne određuju)
26. Pravna pomoć ?
Za izvršavanje pojedinih radnji u postupku koje se imaju poduzeti izvan područja nadležnog tijela, to će tijelo zamoliti tijelo na čijem se području radnja ima poduzeti.
Državna tijela, ustanove i pravne osobe dužni su jedni drugima ukazivati pravnu pomoć u upravnom postupku. Ta se pomoć traži molbom.
Za pravnu pomoć inozemnim tijelima primjenjuju se odredbe međunarodnih ugovora.
27. Izuzeće službene osobe?
Službena osoba koja je ovlaštena za rješavanje u postupku izuzet će se (dovedena u pitanje nepristranost) ako je:
- ako je u predmetu kojem se vodi postupak stranka suovlaštenik (suobveznik), svjedok, vještak, punomoćnik ili zakonski zastupnik stranke
- sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, bračni supružnik ili srodnik po tazbini do drugog stupnja
- sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom u odnosu staratelja, usvojitelja, usvojenika ili hranitelja
- u prvostupanjskom postupku sudjelovanja u vođenju postupka ili donošenju rješenja
Službena osoba, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće, dužna je prekinuti svaki daljnji rad na predmetu i o tome obavijestiti tijelo nadležno za rješavanje o izuzeću.
Stranka može zahtijevati izuzeće službene osobe ako smatra da postoje okolnosti koje dovode u sumnju njezinu nepristranost.
Zaključkom o izuzeću službene osobe tijela odlučuje rukovoditelj u tijelu, o izuzeću rukovoditelja nadležno izvršno tijelo. O izuzeću člana kolegijalnog tijela odlučuje predsjednik kolegijalnog tijela dok o izuzeću službene osobe pravne osobe s javnim ovlastima odlučuje ravnatelj te pravne osobe.
28. Koje se sve osobe mogu pojaviti u postupku ?
U postupku se mogu pojaviti slijedeće osobe:
1. stranka – fizička ili pravna osoba
2. državno tijelo, poslovna jedinica ustanove i druge pravne osobe, grupa osoba, naselje
3. sindikalne organizacije
4. zastupnik stranke – zakonski ili privremeni
5. punomoćnik
6. zajednički punomoćnik
29. Stranka u upravnom postupku ?
Stranka u upravnom postupku je osoba:
a) na čiji je zahtjev pokrenut postupak (aktivna stranka)
b) protiv koje se vodi postupak (pasivna stranka)
c) koja zbog zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku (uzgredna stranka)
Stranka u upravnom postupku je svaka osoba o čijem se pravu, obvezi ili pravnom interesu rješava u upravnom postupku.
Stranka u postupku može biti:
- svaka fizička i pravna osoba
- državno tijelo
- druge pravne osobe
- naselje, grupa osoba, ustanove, udruge
- državni odvjetnik
- javni pravobranitelj (štiti državne interese)
- sindikalne organizacije
30. Stranačka i procesna sposobnost ?
Stranačka sposobnost – sposobnost da netko bude stranka u upravnom postupku.
Stranka koja je poslovno potpuno sposobna može sama obavljati radnje u postupku što znači da je ona i procesno sposobna. Za procesno nesposobnu osobu radnje u postupku obavlja njezin zakonski zastupnik kojeg se određuje na temelju zakona.
31. Zakonski zastupnik ?
Za osobe koje nisu procesno sposobne radnje u postupku obavlja njihov zakonski zastupnik.
Zakonski se zastupnik određuje na temelju zakona ili aktom nadležnog državnog tijela donesenim na temelju zakona.
Pravna osoba radnje u postupku obavlja preko svojeg predstavnika (zakonskog zastupnika), državno tijelo preko zakonom određenog predstavnika, a ustanove i druge pravne osobe preko osobe koja rukovodi radom poslovne jedinice.
Privremeni zastupnik ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se radnja ima poduzeti protiv osobe čije je boravište nepoznato, a koja nema punomoćnika, tijelo koje vodi postupak postavit će stranci privremenog zastupnika, ako to traži hitnost predmeta ( za ustanovu ili pravnu osobu privremeni zastupnik se postavlja iz reda službenih osoba ustanove).
Da bi se mogao postaviti privremeni zastupnik potrebno je da su ispunjena dva uvjeta:
1) da se provođenje postupka traži zbog hitnosti predmeta
2) da se radi o predmetu u kojem se postupak mora provesti
32. Zastupanje stranke ?
Stranku može zastupati:
1.) zakonski zastupnik i predstavnik
2.) privremeni zastupnik
3.) zajednički predstavnik ili punomoćnik
4.) punomoćnik
33. Zajednički predstavnik ?
Dvije ili više stranaka mogu u istom predmetu nastupati zajednički te će tada naznačiti tko će od njih nastupati kao zajednički predstavnik ili postaviti zajedničkog punomoćnika.
Tijelo koje vodi postupak može zaključkom odrediti strankama da naznače tko će ih između njih predstavljati, ili da postave zajedničkog punomoćnika, a može im i samo odrediti ako stranke ne postupe prema zaključku. U slučaju određivanja zajedničkog predstavnika svaka stranka zadržava pravo nastupa kao stranka u postupku.
34. Punomoćnik i punomoć ?
Stranka ili zakonski zastupnik mogu odrediti punomoćnika koji će je zastupati u postupku, koji će poduzimati radnje u granicama punomoći. Stranka koja je prisutna kad njezin punomoćnik daje usmenu izjavu, može neposredno nakon dane izjave izmijeniti ili opozvati opunomoćenika.
Punomoćenik može biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi nadripisarstvom.
Punomoć se može dati pismeno ili usmeno, a može biti dana za cijeli postupak ili za pojedine radnje te se može i vremenski ograničiti.
Odredbe punomoći mogu biti: za cijeli postupak ili za pojedine radnje
Stranci će se dopustiti da u stvarima za koje se traži stručno znanje dovede stručnu osobu za savjetovanje koja ne zastupa stranku (stručni pomagač) – savjetovanje u stručnim pitanjima.
35. Procesna zajednica ?
Postoji kada dvije ili više stranaka u istom predmetu istupaju zajednički.
36. Komuniciranje upravnih tijela sa strankama – podnesci, pozivanje ?
PODNESCI su zahtjevi, obrasci što se upotrebljavaju za AOP, prijedlozi, prijave, molbe, žalbe prigovori, te druga priopćenja kojima se pojedinci ili pravne osobe obraćaju tijelima.
Predaja – mogu se predati neposredno, poslati pismeno, usmeno priopćiti na zapisnik, telegrafski, a kratka hitna priopćenja i telefonski. Podnesci se predaju nadležnom tijelu.
Sadržaj podneska: 1. tijelo kojem se upućuje
2. predmet na koji se odnosi
3. zahtjev tj. prijedlog
4. tko je zastupnik ili punomoćnik
5. ime, prezime i adresu podnosioca
6. vlastoručni potpis
Ako tijelo nije nadležno za primitak podneska službena osoba upozorit će na to podnosioca i uputiti ga nadležnom tijelu. Ako podnositelj i dalje inzistira na primitku, službena ga osoba mora primiti, nakon čega će tijelo, ako nije nadležno zaključkom odbaciti podnesak. Kad tijelo dobije poštom podnesak za čiji primitak nije nadležno, poslat će ga poštom tijelu i o tome obavijestiti stranku.
Nepotpuni podnesak ako podnesak sadrži formalni nedostatak koji sprečava postupanje po podnesku ili je nerazumljiv ili nepotpun. NE MOŽE samo zbog toga biti ODBAĆEN. Tijelo će odrediti rok da se nedostaci uklone (telefonski ili usmeno). Ukoliko se nedostaci uklone u roku smatrat će se da je podnesak bio od početka uredan, a ako se nedostaci ne uklone u roku, smatrat će se da podnesak nije ni podnesen, o čemu će se donijeti zaključak (moguća žalba).
POZIVANJE
Tijelo koje vodi postupak ovlašteno je pozivati osobu čija je nazočnost u postupku potrebna, a koja boravi na njegovu području ( osim na usmenu raspravu, ako se time ubrzava ili olakšava postupak, a ne uzrokuje veće troškove ili dangubu pozvanoj osobi). Pozivati se ne može radi dostave pismenih otpravaka rješenja i zaključaka ili radi priopćenja koja se mogu izvršiti preko pošte ili na drugi način. Može se dopustiti stranci da umjesto osobnog dolaska preda potrebnu usmenu izjavu. Nitko ne može biti pozvan da dođe u tijeku noći, osim ako se radi o hitnim i neodgodivim mjerama.
Poziv se upućuje pismenim putem, a mora sadržavati:
1. naziv tijela koje poziva
2. ime i prezime, i adresu osobe koja se poziva
3. mjesto, dan i sat dolaska
4. predmet zbog kojeg se poziva i u kojem svojstvu (kao stranka, svjedok, vještak)
5. pomoćna i dokazna sredstva koje pozvani mora donijeti
6. mora se navesti da li je osoba pozvana osobno ili može poslati punomoćnika
7. upozorenje na posljedice ne odazivanja ili ako ne izvijesti da neće doći
PISMENA su akti državnih tijela koji se dostavljaju strankama (poziv, zaključak,rješenje).
Pozvana osoba dužna je odazvati se pozivu:
- ako je zbog opravdanog razloga spriječena doći treba obavijestiti tijelo koje je izdalo poziv
- ako se ne odazove, a izostanak ne opravda može biti privedena i kažnjena novčanom kaznom
37. Zapisnik, zabilješka u spisu predmeta ?
Zapisnik je akt koji se sastavlja o usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u postupku te o važnijim izjavama stranaka ili trećoj osobi. O manje važnim radnjama i izjavama stranaka i trećih osoba koje nemaju bitnog utjecaja na rješavanje stvari, u samom spisu će se staviti zabilješka koju potvrđuje službena osoba, uz oznaku datuma.
Zapisnik se vodi u tijeku vršenja službene radnje.
U zapisnik se unosi:
1. naziv tijela koje obavlja radnju
2. mjesto, vrijeme i predmet u kojem se obavlja radnja
3. imena službenih osoba, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika ili punomoćnika
4. točan, kratak i jasan sadržaj
5. izjava stranke, svjedoka, vještaka
6. zapisnik o radu svakog dana posebno, prekidi
7. uputa o mogućnosti prigovora, potpis službene osobe i primatelja zapisnika
Zapisnik treba sadržavati točno i kratko tijek i sadržaj u postupku izvršene radnje i danih izjava, ali ograničeno na ono što se tiče same stvari koja je predmet postupka. Zapisnik mora biti vođen uredno i u njemu se ne smije ništa brisati, a u već potpisanom zapisniku ne smije se ništa dodavati ni mijenjati. Dopuna se unosi u dodatak zapisnika.
Prije zaključenja zapisnik će se pročitati saslušanim osobama i ostalima koji sudjeluju u radnji postupka. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da li je bilo primjedbi.
Kad u upravnom postupku rješava kolegijalni organ, o vijećanju i glasovanju sastavlja se posebni zapisnik.
38. Razgledavanje spisa i obavijesti o tijeku postupka ?
Stranke ( i osobe koje učine vjerojatnim svoj pravni interes) imaju pravo razgledati spise predmeta i o svojem trošku prepisati potrebne spise, što se vrši pod nadzorom službene osobe.
Ne mogu se razgledati ni prepisivati:
- zapisnik o vijećanju i glasovanju
- službeni referati i nacrti rješenja
- ni drugi povjerljivi spisi, ako bi se time mogla omesti svrha postupka ili se to protivi javnom interesu ili interesu jedne stranke
Zabilješka – vodi se o manje važnim radnjama i izjavama stranaka.
39. Dostava pismena, neposredna i posredna, posebni slučajevi ?
Dostava pismena se obavlja tako što se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno. Obavlja se preko pošte ili je obavlja tijelo preko svoje službene osobe, no kada to zahtjeva priroda pismena osoba može biti pozvana radi primitka. Dostava se obavlja radnim danom danju, samo iz osobito važnih razloga neradnim danom ili noću, i to u stanu ili poslovnoj prostoriji (ako nema tih prostorija, onda tamo gdje se osoba zatekne).
a) Posredna dostava
Kad se osoba ne zatekne u stanu dostava se obavlja predajom pismena kojem od odraslih članova njezina domaćinstava (može i nadstojniku li susjedu ako pristane), a kad se ne zatekne u poslovnim prostorijama dostava se može izvršiti osobi koja je na istom radnom mjestu zaposlena ako pristane na primitak. Dostava se ne može izvršiti osobi koja u istom postupku sudjeluje sa suprotnim interesom.
Ako je osoba odsutna vratit će se pismeno tijelu koje ga je izdalo uz naznaku gdje se odsutni nalazi. Ako je boravište nepoznato tijelo će postaviti toj osobi privremenog zastupnika i njemu predati pismeno.
Ako nije utvrđeno da je osoba odsutna, dostavljač će predati pismeno nadležnom tijelu općine na čijem je području boravište osobe ili pošti u mjestu boravka. Na vratima stana ili poslovne prostorije dostavljač će pribiti priopćenje gdje se pismeno nalazi. Pribijanjem priopćenja dostava je izvršena.
b) Neposredna dostava (obvezna osobna dostava)
Dostava se mora izvršiti osobno:
- kad je takva dostava određena ovim ili drugim zakonom
- kad od dana dostave počinje teći rok koji se ne može produživati
- kad to odredi tijelo koje je naredilo dostavu
Kad se osoba ne zatekne u stanu ili poslovnoj prostoriji, kod odraslog člana domaćinstva ili kod zaposlenog na istom radnom mjestu ostavit će se pismena obavijest da u određeno vrijeme bude u stanu ili na radnom mjestu radi primanja pismena.
c) Posebni slučajevi dostave
1. dostava zakonskom zastupniku i punomoćniku (ista kao dostava stranci)
2. dostava punomoćniku za primanje pismena – službena osoba može naložiti stranci da po određenom predmetu postavi u središtu tijela punomoćnika za primanje pismena. Kad više stranaka zajednički sudjeluju u postupku s istovjetnim zahtjevima, dužne su prilikom prve radnje prijaviti tijelu zajedničkog punomoćnika za primanje pismena (dok ne prijave punomoćnik je stranka koja je na prvom podnesku prva popisana).
3. dostava državnim tijelima, ustanovama i drugim pravnim osobama – obavlja se predajom pismena službenoj osobi nadležnoj za primanje pismena
4. dostava ostalim osobama – osobama u inozemstvu, stranim državama, međunarodnim organizacijama, iz izvoda matične knjige, osobama u suhozemnom, riječnom, pomorskom i zračnom prometu.
5. dostava javnim priopćenjem – većem broju osoba koje nisu poznate dostava se vrši putem javnog priopćenja na oglasnoj ploči tijela (može i u medijima)
6. odbijanje primitka – pismeno se ostavlja u prostoriji u kojoj osoba stanuje ili je zaposlena ili se pismeno pribija na vrata prostorije uz zabilješku na dostavnici
7. promjena stana – ako stranka ne obavijesti tijelo o promjeni prebivališta, a dostavljač ne može utvrditi kamo je stranka odselila, tijelo će odrediti da se sve daljnje dostave obavljaju pribijanjem pismena na oglasnoj ploči tijela. Dostava se smatra izvršenom nakon isteka osam dana od dana pribijanja.
Ako je pri dostavi učinjena greška smatrat će se da je dostava izvršena onog dana za koji se utvrdi da je osoba stvarno dobila pismeno.
Dostavnicu moramo čuvati jer je to dokaz da je pismeno predano.
Datum prijema se na dostavnicu upisuje slovima kako se ništa ne bi moglo mijenjati.
40. Rokovi u upravnom postupku, vrste, računanje, pravodobnost ?
Rokovi se određuju za poduzimanje određenih (pojedinih) radnji u postupku. Ako rokovi nisu određeni zakonom, određuje ih službena osoba i rok određen propisima za kojeg je predviđena mogućnost produženja može se produžiti ako postoje opravdani razlozi.
Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.
Kad je rok određen po danima, dan u koji je dostava izvršena ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi idući radni dan. Ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili državni praznik, rok istječe istekom prvoga idućeg radnog dana.
Podnesak je podnesen u roku ako je prije isteka roka stigao tijelu kojem je bio predan. Dan predaje pošti smatra se danom predaje tijelu. Za osobe u oružanim snagama (lišene slobode) dan predaje podneska zapovjedništvu (upravi ustanove) smatra se danom predaje tijelu.
Rokovi materijalni (uređeni propisom, ne mogu se produžiti) i procesni ( određuje osoba koja vodi postupak).
Rokovi: - na dane – računa se od idućeg dana nakon dostave
- na mjesece – 30.04. – 30.05.
- na godine 30.04.2003. – 30.04.2004.
Ako pada u nedjelju ili praznik onda se računa idući radni dan.
Dostava je posebna radnja kojom se pismena (pozivi, zaključci, rješenja) uručuju osobi kojoj su upućena.
Dostavnicu potpisuje primalac i dostavljač.
Kada stranka koja u roku ne poduzme određenu radnju, gubi pravo da naknadno poduzme tu radnju. To se zove PREKLUZIJA tj. PREKLUZIVNI ROKOVI.
Da bi se uklonile posljedice do kojih dolazi zbog prekluzije postoji POVRAĆAJ U PRIJAŠNJE STANJE, kada se postupak vraća u ono stanje u kojem se nalazio prije.
41. Povraćaj u prijašnje stanje ?
Povraćaj u prijašnje stanje primjenjuje se na procesne rokove:
1. zbog propuštene radnje u postupku ( u određenom roku)
2. kad je stranka iz neznanja ili očito greškom podnesak pravovremeno poslala poštom ili neposredno predala nenadležnom tijelu
3. kad je stranka očitom greškom prekoračila rok, ali je podnesak ipak primljen od nadležnog tijela najkasnije tri dana nakon isteka roka
O prijedlogu za povraćaj u prijašnje stanje odlučuje: - Zaključkom tijelo kod kojeg je trebalo izvršiti propuštenu radnju. Zaključkom se prijedlog može odbaciti, uvažiti ili odbiti.
Prijedlog za povraćaj podnosi se u roku od osam (8) dana od prestanka razloga koji je uzrokovao propuštanje. Nakon tri mjeseca od propuštanja ne može se tražiti povraćaj u prijašnje stanje.
Protiv zaključka kojim se dopušta povraćaj u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, dok protiv zaključka kojim je odbijen prijedlog za povraćaj dopuštena je posebna žalba, ako je zaključak donijelo prvostupanjsko tijelo.
Kad je povraćaj u prijašnje stanje dopušten, postupak se vraća u stanje prije propuštanja, a poništavaju se sva rješenja i zaključci koje je tijelo donijelo u vezi s propuštanjem.
42. Održavanje reda i troškovi postupka ?
Službena osoba dužna je brinuti o održavanju reda pri radu te u tom cilju je ovlaštena da opominje osobe koje smetaju pri radu. Osobe koje prisustvuju kakvoj radnji postupka ne smiju nositi oružje. Osoba koja i pored opomene ometa rad može biti udaljena.
Posebni izdaci u gotovom novcu tijela koje vodi postupak padaju na teret onoga tko je cijeli postupak izazvao. Kad je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, troškove postupka snosi državno tijelo koje je pokrenulo postupak. Kad u postupku sudjeluju dvije stranke sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na čiju štetu je postupak okončan, dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.
Troškovi UP: - troškovi tijela – putni troškovi služb. osoba, izdaci za svjedoke, tumače, teren
- troškovi stranke – dolaženje, takse, stručna pomoć
- nagodba – svatko snosi svoje troškove
43. Pokretanje upravnog postupka i zahtjevi stranaka ?
Upravni postupak pokreće nadležno tijelo:
- po službenoj dužnosti – kad to određuje zakon ili propis i kad utvrdi da treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak
- u povodu zahtjeva stranaka
Upravni postupak je pokrenut čim je nadležno tijelo izvršilo ma koju radnju u cilju vođenja postupka. Pošto je pokrenut postupak, stranka može do donošenja rješenja proširiti zahtjev ili umjesto prijašnjeg staviti drugi, uz uvjet da se temelji na bitno istome činjeničnom stanju tzv. izmjena zahtjeva.
ODUSTANAK OD ZAHTJEVA
Stranka može i odustati od svog zahtjeva u tijeku cijelog postupka. Kad je postupak pokrenut u povodu zahtjeva stranke, a stranka odustane od svojeg zahtjeva, tijelo će donijeti zaključak kojim se postupak obustavlja. Ako je daljnje vođenje postupka potrebno u javnom interesu ili to zahtjeva protivna stranka, nadležno tijelo produžit će vođenje postupka. Dok tijelo ne donese zaključak o obustavi postupka i ne dostavi ga stranci, stranka može opozvati svoj odustanak od zahtjeva. Ako je stranka odustala od svog zahtjeva nakon donošenja prvostupanjskog rješenja zaključkom o obustavi postupka poništava se prvostupanjsko rješenje ako je njime zahtjev stranke bio pozitivno ili djelomično pozitivno riješen (stranka odustaje izjavom). Kad je postupak pokrenut po službenoj dužnosti tijelo može prekinuti postupak.
NAGODBA
Ako u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima, službena osoba nastojat će u toku cijelog postupka da se stranke nagode. Nagodba mora biti jasna i određena i ne smije biti na štetu javnog interesa, morala ili interesa trećih osoba. Nagodba ima snagu izvršnog rješenja u upravnom postupku.
44. Spajanje stvari u jedan postupak ?
Kad se radi o pravima i obvezama više stranaka može se pokrenuti jedan postupak ako se prava ili obveze stranaka temelje na istome ili sličnome činjeničnom stanju i na istoj pravnoj osnovi te ako je tijelo koje vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadležno.
Tijelo o tome donosi zaključak protiv kojeg je dopuštena žalba ako se radi o prvostupanjskom tijelu.
Kad se vodi jedan postupak ili kad je postupak pokrenut putem javnog priopćavanja svaka stranka u postupku nastupa samostalno.
45 Ispitni postupak ?
Prije donošenja rješenja imaju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. To se može izvršiti u skraćenom postupku ili posebnom ispitnom postupku.
45. Skraćeni postupak ?
Tijelo može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno:
1) ako je stranka u svojem zahtjevu navela činjenice ili podnijela dokaze na temelju kojih se može utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na temelju općepoznatih činjenica ili činjenica koje su tijelu poznate
2) ako se stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima tijelo raspolaže, a nije potrebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava odnosno pravnih interesa
3) u slučaju kad je propisom predviđeno da se stvar može riješiti na temelju činjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju, pa su činjenice ili okolnosti učinjene vjerojatnima, a iz svih okolnosti proizlazi da se zahtjevu stranke mora udovoljiti
4) kad se radi o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgađati, a činjenice na kojima rješenje treba biti utemeljeno utvrđene su ili barem učinjene vjerojatnima
46. Posebni ispitni postupak ?
Posebni ispitni postupak provodi se kad je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su značajne za razrješenje stvari ili radi davanja strankama mogućnosti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. Tijek ispitnog postupka određuje službena osoba, držeći se zakona.
Osoba koja vodi postupak:
1. određuje koje radnje se u postupku imaju izvršiti i izdaje naređenje za njihovo izvršenje
2. određuje red kojim će se pojedine radnje obavljati i rokove u kojima će se izvršavati
3. određuje usmene rasprave i saslušanja
4. odlučuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstvima
5. odlučuje o svim prijedlozima izjavama
6. odlučuje da li će raspravu i dokazivanje obavljati odvojeno o pojedinim spornim pitanjima ili zajedno za cijeli predmet
Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku i davati potrebne podatke te braniti svoja prava i zakonom zaštićene interese.
Službena osoba dužna je omogućiti stranci:
- da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama, prijedlozima i dokazima
- da sudjeluje u izvođenju dokaza
- da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe i neposredno, da se upozna s rezultatom izvođenja dokaza i da se o tome izjasni
47. Prethodno pitanje ?
Prethodno pitanje je pitanje bez čijeg se rješavanja ne može riješiti sama stvar, a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješavanje nadležan sud ili drugo tijelo.
Tijelo može samo raspraviti to pitanje ili prekinuti postupak dok nadležno tijelo to pitanje ne riješi. U pitanju postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja tijelo je vezano pravomoćnom presudom kaznenog suda kojim se optuženik proglašava krivim.
Tijelo koje vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, na postojanje braka, na utvrđivanje očinstva.
U slučaju kad se zbog prethodnog pitanja ne mora prekinuti postupak, tijelo koje vodi postupak može samo uzeti u raspravljanje prethodno pitanje i raspraviti ga kao dio stvari, i na toj osnovi riješiti samu stvar.
Ako tijelo koje vodi postupak ne uzme prethodno pitanje u raspravljanje, a postupak za rješenje prethodnog pitanja još nije pokrenut kod nadležnog tijela, ono će tražiti da nadležno tijelo pokrene postupak po tom pitanju.
Postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja može se nastaviti pošto rješenje o tom pitanju postane konačno i u slučaju kad se ocjeni da više nema razloga da se čeka na konačno rješenje prethodnog pitanja.
48. Usmena rasprava – tijek – isključenje javnosti?
Službena osoba mora odrediti javnu raspravu (na svoju inicijativu ili na prijedlog stranaka):
- u stvarima u kojima sudjeluju dvije ili više stranaka sa protivnim interesima
- kada se ima izvršiti uviđaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka
Usmena rasprava je javna, ali službena osoba može isključiti javnost za cijelu ili dio usmene rasprave:
1. ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti
2. ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave
3. ako se treba raspravljati o odnosima u nekoj obitelji
4. ako se treba raspravljati o okolnostima koje predstavljaju službenu, poslovnu, profesionalnu, znanstvenu ili umjetničku tajnu
Pri priopćavanju rješenja javnost se ne može isključiti.
Tijelo je dužno javno objaviti određivanje usmene rasprave:
· kad postoji opasnost da se pojedinačni pozivi neće moći na vrijeme dostaviti
· kad postoji opasnost da ima zainteresiranih osoba koje se još nisu pojavile kao stranke
Službena osoba dužna je na početku usmene rasprave utvrditi koje su od pozvanih osoba prisutne, a u pogledu odsutnih provjeriti jesu li im pozivi pravilno dostavljeni:
· ako stranka koja nije saslušana ne dođe, a utvrdi se da joj poziv nije pravilno dostavljen, službena osoba će odgoditi raspravu
· ako na raspravu ne dođe stranka na čiji se zahtjev postupak pokreće, tijelo će obustaviti postupak
· ako na raspravu ne dođe stranka protiv koje se vodi postupak, službena osoba može provesti raspravu i bez nje
50. Dokazivanje i dokazna sredstva ?
Činjenice na temelju kojih se donosi rješenje utvrđuju se dokazima.
Kao dokazno sredstvo upotrijebiti će se sve što je podneseno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju, kao što su:
1. isprave
2. odnosno mikrofilmske kopije isprava
3. svjedoci
4. izjava stranke
5. vještaci i tumači
6. uviđaj
Da li neku činjenicu utvrđivati ili ne odlučuje službena osoba.
51. Isprave (uvjerenja), izjava stranke, vještaci, uviđaj, osiguranje dokaza ?
ISPRAVE
Uvjerenja, odnosno druge isprave izdaju državna tijela, ustanove i druge pravne osobe o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju (ustanovljena propisom ustanove). Ta uvjerenja imaju značenje javne isprave, a izdaju se stranci na usmeni zahtjev. Ako državno tijelo izda uvjerenje o činjenicama o kojima ne vodi službenu evidenciju, takvo uvjerenje ne vezuje tijelo kojem je podneseno kao dokaz.
SVJEDOCI
Svjedok može biti svaka osoba koja je bila sposobna opaziti činjenicu o kojoj treba svjedočiti i koja je u stanju opažanje priopćiti. Osoba koja sudjeluje u svojstvu službene osobe ne može biti svjedok. Svaka osoba koja je pozvana kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a i svjedočiti.
Ne može se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene, državne ili vojne tajne, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te dužnosti.
Svjedok može uskratiti svjedočenje:
· na pitanja na koja bi ga odgovor izložio teškoj sramoti, imovinskoj šteti, kaznenom gonjenju njega i njegovog srodnika
· na pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi obvezu čuvanja poslovne, profesionalne, umjetničke, znanstvene tajne
· onome što je stranka povjerila svjedoku kao svojem punomoćniku
· onome o čemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku
Svjedoci se saslušavaju pojedinačno, a može ih se i suočiti. Ako svjedok ne zna jezik na kojem se vodi postupak, ispitati će se preko tumača.
IZJAVA STRANKE
Za utvrđivanje određene činjenice za koje ne postoji dokaz, može se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno dana izjava stranke. Izjava stranke se može uzeti kao dokazno sredstvo i u stvarima malog značenja.
VJEŠTACI
Kad je za utvrđivanje ili ocjenu neke činjenice potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže službena osoba, izvest će se dokaz vještačenjem. Za vještaka će se odrediti osobe koje su stručne i to prvenstveno one osobe koje imaju posebno ovlaštenje za davanje mišljenja o pitanjima određene struke. Za vještaka se ne može odrediti osoba koja ne može biti svjedok.
Vještak može uskratiti vještačenje iz istih razloga iz kojih i svjedok svjedočenje.
Stranka može tražiti izuzeće vještaka ako učini vjerojatnim okolnosti koje dovode u pitanje njegovo stručno znanje, a mogu se primijeniti odredbe za izuzeće službene osobe. Ako je postavljeno više vještaka, a ne slažu se, svaki od njih će odvojeno izložiti svoj nalaz i mišljenje.
TUMAČI
Na tumača se primjenjuju odredbe koje se odnose na vještaka (za utvrđivanje činjenica potrebno je stručno znanje).
UVIĐAJ
Uviđaj se vrši kada je za utvrđivanje neke činjenice ili za razrješenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe. Stranaka ima pravo prisustvovati uviđaju.
OSIGURANJE DOKAZA
Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći kasnije izvesti ili da će njegovo izvođenje biti otežano, može se radi osiguranja dokaza u svakom stanju postupka, pa i prije pokretanja postupka taj dokaz izvesti. O tome se donosi zaključak protiv kojeg je dopuštena žalba.
52. Tijelo koje donosi rješenje ?
Na temelju činjenica utvrđenih u postupku, tijelo nadležno za rješavanje donosi rješenje o stvari koja je predmet postupka. Kad rješava kolegijalno tijelo, ono može rješavati kad je nazočno više od polovice njegovih članova, a rješenje donosi većinom glasova prisutnih članova.
Kad je u zakonu određeno da rješenje donosi jedno tijelo uz suglasnost drugog, rješenje se donosi pošto je drugo tijelo dalo suglasnost.
Kad je u zakonu određeno da rješenje donosi tijelo u suglasnosti sa drugim tijelom, tijelo koje donosi rješenje sastavlja ga i šalje spisima predmeta na suglasnost drugom tijelu.
Kad je zakonom određeno da je nadležno tijelo dužno prije donošenja rješenja pribaviti mišljenja drugog tijela, rješenje se može donijeti samo nakon pribavljenog mišljenja. Rok za davanje suglasnosti ili mišljenja je mjesec dana.
Oblik i sastavni dijelovi rješenja
1. naziv tijela sa brojem i nadnevkom rješenja
2. uvod – naziv tijela, propis o nadležnosti tijela, ime stranke i zakonskog zastupnika, kratko označenje predmeta postupka
3. dispozitiv (izreku) – njime se rješava o predmetu postupka u cijelosti, rok za izvršenje određenih radnji, navod ako žalba ne odgađa izvršenje
4. obrazloženje – sadrži kratko izlaganje zahtjeva stranaka, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, pravne propise i razloge koji upućuju na takvo rješavanje
5. uputa o pravnom lijeku – stranka se obavještava da li protiv rješenja može izjaviti žalbu (i kome) ili pokrenuti upravni spor
6. potpis službene osobe – rješenje potpisuje službena osoba koja ga donosi ili predsjedavajući kolegijalnog tijela
7. pečat tijela
U stvarima od malog značenja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes ni interes druge osobe, rješenje se može sastojati samo od dispozitiva u obliku zabilješke na spisu.
Kad se radi o poduzimanju iznimno hitnih mjera tijelo može donijeti rješenje i usmeno.
53. Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje ?
Kad se u jednoj stvari rješava u više točaka, a samo su neke od njih dozrele za rješavanje i kada se pokaže svrsishodno da se o tim točkama riješi posebnim rješenjem, nadležno tijelo donijeti će rješenje samo o tim točkama, što je DJELOMIČNO RJEŠENJE.
Ako nadležno tijelo nije rješenjem odlučilo o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, ono može donijeti posebno rješenje o pitanjima koja već donijetim rješenjem nisu obuhvaćena, što je DOPUNSKO RJEŠENJE:
Ako je prema okolnostima slučaja neophodno prije okončanja postupka donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, takvo se rješenje donosi na temelju podataka koji postoje u trenutku njegova donošenja, što predstavlja PRIVREMENO RJEŠENJE. U njemu mora biti naznačeno da je privremeno.
Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje smatraju se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalna rješenja.
Pravno vezana rješenja su ona kod kojih upravna stvar mora biti riješena u skladu s pozitivnim propisima i utvrđenim činjeničnim stanjem.
Rješenja po slobodnoj ocjeni - u pojedinim upravnim stvarima može biti ovlašten za donošenje rješenja po slobodnoj ocjeni.
Formalno rješenje – protiv njega se ne može pokrenuti žalba ni US.
Materijalna pravomoćna rješenja – kad smo dobili rješenje o nekoj stvari, onda ne možemo naknadno za istu stvar tražiti nešto drugo (npr. ako smo dobili rješenje o povratu radnog prostora, onda ne možemo tražiti da nam se to naknadno isplati u vrijednosnim papirima).
54. Rok za izdavanje rješenja ?
Rokovi za izvršavanje rješenja su:
· kad se rok pokreće u povodu zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, a najkasnije u roku mjesec dana tj. 30 dana
· u ostalim slučajevima – najkasnije u roku dva mjeseca tj. 60 dana
55. Ispravljanje grešaka u rješenju ?
Tijelo koje je donijelo rješenje može u svako vrijeme ispraviti greške u imenima, brojevima, pisanju i računanju, te druge očite netočnosti u rješenju, o čemu se donosi zaključak (dopuštena je žalba). Ispravak proizvodi pravne učinke od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja.
56. Zaključak ?
Zaključkom se odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka, te o onim pitanjima koja se kao sporedna pojave u vezi s provođenjem postupka, a koja se ne rješavaju rješenjem.
Zaključak donosi službena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zaključka.
Ako se zaključkom nalaže izvršenje neke radnje, odredit će se i rok u koje se radnja ima izvršiti.
Protiv zaključka se može izjaviti žalba samo kad je to zakonom predviđeno.
Zaključak se priopćuje zainteresiranim stranama usmeno.
57. Pravni lijekovi ?
1. žalba
2. obnova postupka
3. poništavanje, ukidanje i mijenjanje rješenja
58. Žalba ?
Pravo žalbe
Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo žalbe.
Protiv rješenja Sabora i Vlade RH ne može se izjaviti žalba. Ako žalba nije dopuštena, neposredno se može pokrenuti upravni spor.
Nadležnost tijela za rješavanje žalbi:
1. prvostupanjska rješenja – tijela državne uprave niže razine – nadležna ministarstva
2. pitanja u nadležnosti užih teritorijalnih jedinica – tijela predviđena zakonom, odnosno propisom
3. rješenje doneseno od strane više tijela ili suglasnosti više tijela – tijelo koje je nadležno za rješavanje o žalbi protiv rješenja koje je donijelo pobijano rješenje (drugostupanjsko tijelo može samo poništiti pobijano tješenje, a ne mijenjati)
4. prvostupanjska rješenja ustanove ili pravne osobe - tijelo određeno statutom ustanove ili pravne osobe
5. prvostupanjska rješenja ustanove ili pravne osobe u vršenju javnih ovlasti – tijelo uprave
Rok za žalbu
Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dostave rješenja. U tijeku roka za žalbu rješenje se ne može izvršiti, a kad je žalba izjavljena, rješenje se ne može izvršiti dok se rješenje o žalbi ne donese stranci, ako zakonom nije drugačije propisano.
Sadržaj i predavanje žalbe
U žalbi se navodi (sadržaj):
· rješenje koje se pobija
· naziv tijela koje ga je donijelo
· broj i datum rješenja
Mogu se iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali je potrebno obrazložiti zbog čega to nije podneseno u prvostupanjskom postupku.
Žalba se predaje tijelu koje je donijelo prvostupanjsko rješenje – neposredno predaje ili šalje poštom.
Rješavanje prvostupanjskog tijela po žalbi
Prvostupanjsko tijelo ispituje da li je žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. Nedopuštenu, nepravovremenu i od neovlaštene osobe izjavljenu žalbu tijelo prvog stupnja će odbaciti rješenjem, protiv kojeg je dopuštena žalba.
Prvostupanjsko tijelo može zamijeniti rješenje novim:
· ako tijelo nađe da je žalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak
· ako nađe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo utjecati na rješavanje
· kad žalilac iznese u žalbi takve činjenice i dokaze koji bi mogli biti od utjecaja za drukčije rješenje stvari
· kad je rješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obvezan ili stranci nije dana mogućnost da se o činjenicama izjasni, a stranka to u žalbi traži
O istoj stvari se ne mogu izdati dva rješenja.
Kad tijelo nađe da je podnijeta žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, a nije novim rješenjem zamijenilo rješenje koje se žalbom pobija, dužno je najkasnije u roku od petnaest dana od primitka žalbe, žalbu poslati tijelu nadležnom u rješavaju žalbe.
Rješavanje drugostupanjskog tijela po žalbi:
Nedopuštenu, nepravovremenu ili od neovlaštene osobe izjavljenu žalbu tijelo drugog stupnja će odbaciti rješenjem.
Drugostupanjsko tijelo će odbiti žalbu:
- kad utvrdi da je postupak koji je prethodio rješenju pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano, a žalba neosnovana.
- kad nađe da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari
- kad nađe da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni
Drugostupanjsko tijelo poništiti će (i izmijeniti) rješenje
- ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje ništavnim
- ako utvrdi da je prvostupanjsko rješenje donijelo nenadležno tijelo (upućuje ga nadležnom tijelu)
- kad utvrdi da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u proturječnosti s obrazloženjem ( samo rješava stvar)
- ako utvrdi da je rješenje pravilno u pogledu utvrđenih činjenica i primjene zakona, ali se svrha rješenja može postići i drugim sredstvima (izmijeniti)
Žalba kad prvostupanjsko rješenje nije doneseno
Ako je žalbu izjavila stranka o čijem zahtjevu prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje, drugostupanjsko tijelo tražiti će da mu prvostupanjsko tijelo priopći razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku.
Ako su razlozi opravdani odrediti će rok (najduže mjesec dana), a ako su neopravdani drugostupanjsko tijelo tražiti će da mu se dostave spisi, te samo donijeti rješenje ili provesti postupak (može i naložiti prvostupanjskom tijelu).
Rok za donošenje rješenja o žalbi
Rješenje o žalbi mora se donijeti najkasnije dva mjeseca od predaje žalbe.
Dostava drugostupanjskog rješenja
Drugostupanjsko tijelo rješenje sa spisima šalje prvostupanjskom tijelu, koje je dužno to rješenje dostaviti strankama u roku od osam dana od primitka.
59. Obnova postupka ?(ako nisu bila poštivana načela ZUP-a)
Pokretanje obnove postupka
Postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku obnovit će se:
1. ako se sazna za nove činjenice ili se stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi
2. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka
3. ako se rješenje temelji na presudi u kaznenom postupku ili privrednom prijestupu, a ta je presuda pravomoćno ukinuta
4. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je tijelo dovedeno u zabludu
5. ako se rješenje tijela temelji na nekom prethodnom pitanju, a nadležno tijelo je to pitanje kasnije riješilo u bitnim točkama drukčije
6. ako je u donošenju rješenja sudjelovala službena osoba koja je morala biti izuzeta
7. ako je rješenje donijela službena osoba tijela koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje
8. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u sastavu predviđenom propisima
9. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku
10. ako stranku nije zastupao pravni zastupnik, a trebao je
11. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom
Obnovu postupka može tražiti stranka (ako bez svoje krivnje nije bila u stanju u prijašnjem postupku iznijeti okolnosti zbog kojih traži obnovu), a tijelo može pokrenuti po službenoj dužnosti.
Stranka može tražiti obnovu postupka u roku od mjesec dana, a nakon 5 godina od dostave rješenja stranci obnova se ne može tražiti, niti može biti pokrenuta po službenoj dužnosti.
Državni odvjetnik uz iste uvjete kao i stranka može tražiti obnovu.
Rješavanje o obnovi postupka
Prijedlog stranka predaje tijelu koje je o predmetu rješavalo u prvom stupnju ili tijelu koje je donijelo rješenje kojim je postupak okončan.
O tom prijedlogu rješava tijelo koje je donijelo rješenje kojim je postupak okončan.
Tijelo nadležno za rješavanje o prijedlogu ispitati će da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od ovlaštene osobe, a okolnost vjerojatna (ako nije, odbacuje se zaključkom).
Ako su uvjeti ispunjeni, tijelo će ispitati da li su dokazi koji se iznose takvi da bi mogli dovesti do drukčijeg rješenja (ako nisu odbija se rješenjem).
Ako tijelo ne odbaci, niti odbije prijedlog, donijeti će zaključak da se obnova postupka dopusti i odrediti će u kojem će se opsegu postupak obnoviti.
Na temelju podataka pribavljenih u prijašnjem i obnovljenom postupku, tijelo donosi rješenje o stvari i njime može prijašnje rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim (poništiti ili ukinuti). Ako je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, dopuštena je žalba.
Prijedlog za obnovu postupka NE odgađa izvršenje rješenja.
Ako je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo ŽALBA
Ako je rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo NEMA ŽALBE, UPRAVNI SPOR
60. Osobiti slučajevi poništavanja, ukidanja i mijenjanja rješenja ?
Mijenjanje i poništavanje rješenja u svezi sa upravnim sporom
Tijelo protiv čijeg je rješenja pravovremeno pokrenut upravni spor može do okončanja spora, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz razloga zbog kojih bi i sud mogao poništiti rješenje.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti
Protiv pravomoćnog rješenja donesenog u stvari u kojoj se ne može voditi upravni spor, a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora državni odvjetnik ima pravo podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako smatra da je rješenjem povrijeđen zakon.
O tom zahtjevu rješava drugostupanjsko tijelo, a ako ga nema Vlada RH. Nadležno tijelo može ukinuti pobijano rješanje ili odbiti zahtjev.
Poništavnje i ukidanje po pravu nadzora
Rješenje koje je konačno u upravnom postupku nadležno će tijelo poništiti po pravu nadzora:
1. ako je rješenje donijelo stvarno nenadležno tijelo (1 god.)
2. ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta stvar drukčije rješena (5 god.)
3. ako je rješenje donijelo jedno tijelo bez suglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja drugog tijela, a po zakonu je potrebno (5 god.)
4. ako je rješenje donijelo mjesno nenadležno tijelo
5. ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, iznude,ucjene, pritiska (uvijek)
Rješenje koje je konačno u upravnom postupku može se ukinuti po pravu nadzora ako je njime povrijeđen materijalni zakon. U stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke sa suprotnim interesima, rješenje se može ukinuti samo po pristanku zainteresiranih stranaka. (5god.)
Prvostupanjsko rješenje može poništiti ili ukinuti po pravu nadzora drugostupanjsko tijelo. Ako tog tijela nema, onda to može učiniti tijelo određeno zakonom, ministarstvo ili drugo tijelo, te Vlada.
Ukidanje i mijenjanje pravomoćnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke
Ako je pravomoćnim rješenjem stranka stekla kakvo pravo, a tijelo koje je donijelo to rješenje smatra da je u rješenju nepravilno primijenjen materijalni zakon može rješenje ukinuti ili izmijeniti radi njegova usklađivanja sa zakonom samo ako stranka koja je stekla pravo na to pristane i ako se time ne vrijeđa pravo treće osobe.
Na zahtjev stranke može se ukinuti ili izmijeniti i pravomoćno rješenje koje je nepovoljno za stranku.
Ta rješenja donosi prvostupanjsko tijelo koje je donijelo rješenje, a drugostupanjsko tijelo samo kad je svojim rješenjem odlučilo o stvari.
Žalba je dopuštena u slučaju kad prvostupanjsko tijelo donosi rješenje.
Izvanredno ukidanje
Izvršno rješenje može se ukinuti ako je to potrebno u cilju otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak, javni moral, u cilju otklanjanja poremećaja u privredi, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima.
Ako je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, ono ga može ukinuti, a ako to tijelo ne učini, ukinuti ga može drugostupanjsko tijelo (ministarstvo ili drugo tijelo).
Stranke koje trpe štetu zbog ukidanja rješenja imaju pravo na naknadu samo stvarne štete.
Proglašavanje rješenja ništavnim
Ništavnim se proglašava rješenje (u cijelosti ili djelomično) dopuštena žalba:
1. koje je u upravnom postupku doneseno iz sudske nadležnosti ili stvari o kojoj se uopće ne može rješavati u upravnom sporu
2. koje bi svojim izvršenjem moglo uzrokovati kazneno djelo
3. čije izvršenje nije moguće
4. koje je donijelo tijelo bez prethodnog zahtjeva stranke, a na rješenje stranka nije izrično ili prešutno pristala
5. koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavnosti
6. čije bi izvršenje bilo protivno načelima pravnog poretka
Pravne posljedice poništavanja i ukidanja
Poništavnjem rješenja i proglašavanjem ništavnim poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo. Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo, ali se onemogućava daljnje proizvođenje pravnih posljedica već ukinutog rješenja.
61. Izvršenje rješenja i zaključka ?
Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno.
Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno:
1.istekom roka za žalbu kad nije izjavljena
2.dostavom stranci, ako žalba nije dopuštena
3.dostavom stranci, ako žalba ne odgađa izvršenje
4.dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija
Izvršenik je osoba koja treba ispuniti neku obvezu.
Drugostupanjsko rješenje kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci.
Ako je u rješenju određeno da se radnja može izvršiti u ostavljenom roku, s izvršenjem se može započeti istekom toga roka, a ako rješenjem nije određen rok, rješenje postaje izvršno u roku od petnaest dana od donošenja rješenja.
Ako se rješenje odnosi na više stranaka, žalba i jedne stranke sprečava izvršnost rješenja.
Nakon isteka roka od 5 godina od dana kada je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje.
Zaključak se izvršava pošto postane izvršan.
Zaključak postaje izvršan:
- priopćenjem ili dostavom stranci, ako nije dopuštena žalba ili ne odgađa izvršenje
- istekom roka za žalbu, ako žalba odgađa izvršenje
- dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbija ili odbacuje
Kad postoji mogućnost da se izvršenje provede na više načina i primjenom raznih sredstava, izvršenje će se provesti na onaj način i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja, a koje je za izvršenika najblaže.
Izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu, odnosno njegovih pravnih slijednika. Izvršenje se može provesti administrativnim (administrativno izvršenje) i sudskim putem (sudsko izvršenje).
Administrativno izvršenje (nenovčane obveze)
Administrativno izvršenje provodi tijelo koje je o stvari rješavalo u prvom stupnju, a to izvršenje provodi se na temelju rješenja koje je postalo izvršno i zaključka o dozvoli izvršenja.
Zaključak o dozvoli izvršenja donosi tijelo nadležno za provođenje izvršenja, a njime se utvrđuje da je rješenje koje se ima izvršiti postalo izvršno i određuje način izvršenja.
U postupku izvršenja može se izjaviti žalba koja se odnosi samo na izvršenje, a njome se ne može pobijati pravilnost rješenja (ne odgađa izvršenje).
Administrativno izvršenje će se obustaviti ako se utvrdi:
- da je obveza izvršena
- da izvršenje nije bilo dopušteno
- da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obvezi
- ako je izvršeni naslov poništen ili ukinut
Sudsko izvršenje (novčane obveze)
Kad se ima provesti sudsko izvršenje rješenja donesenoga u upravnom postupku, tijelo čije se rješenje ima izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvršnosti i dostavlja ga radi izvršenja sudu.
Takvo je rješenje osnova za sudsko izvršenje.
Izvršenje nenovčanih obveza
Provodi se :
- preko drugih osoba - ako se izvršenikova obveza sastoji u izvršenju radnje koju može izvršiti i druga osoba, a izvršenik je ne izvrši, ta će se radnja izvršiti preko druge osobe
- putem prisile – ako je izvršenik dužan nešto dopustiti ili trpjeti pa postupa protivno toj obvezi, ili ako je predmet izvršenja izvršenikova radnja koju ne može umjesto njega izvršiti druga osoba
62. Izvršenje radi osiguranja ?
Radi osiguranja izvršenja može se zaključkom dopustiti i izvršenje i prije nego što je ono postalo izvršno, ako bi bez toga moglo biti spriječeno ili otežano (dopuštena je posebna žalba).
Izvršenje radi osiguranja može se provoditi administrativnim ili sudskim putem.
63. Privremeni zaključak o osiguranju ?
Ako postoji obveza stranke, a postoji opasnost da će obvezna stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način, spriječiti ili otežati izvršenje obveze, tijelo nadležno za donošenje rješenja o obvezi može prije donošenja rješenja donijeti privremeni zaključak u cilju izvršenja obveze.
ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA
1. Pojam upravnog spora ?
Upravni spor je spor koji se vodi prema Zakonu o upravnim sporovima (može se voditi samo protiv upravnog akta).
Upravne sporove rješava Upravni sud Hrvatske na nejavnoj sjednici.
2. Kojim se propisom uređuju upravni sporovi ?
Zakonom o upravnim sporovima se uređuju upravni sporovi. Sud u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti akata kojima državno tijelo i pravne osobe s javnim ovlastima rješavaju u upravnim stvarima.
Upravni spor se vodi protiv upravnog akta, a pokreće ga pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo.
3. Koja je svrha sudskog nadzora ?
Svrha sudskog nadzora je:
· sudska zaštita prava građana i pravnih osoba
· osiguranje zakonitosti kojima tijela državne uprave i organizacije koje imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upravnim sporovima
4. Pojam upravnog akta ?
Upravni akt je akt kojim državna tijela i organizacije u obavljanju javnih ovlasti rješavaju o pravima i obvezama pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari.
To je oblik sudske zaštite nakon neuspješnog pokušaja ostvarivanja prava u upravnom postupku.
5. Tužena strana u upravnom sporu ?
Tužena strana je tijelo čiji se akt osporava tj. ono tijelo koje je donijelo rješenje koje je predmet upravnog spora.
6. Postupak suda po tužbi ?
Upravni spor pokreće se tužbom koja se podnosi u roku od 30 dana od dana dostave upravnog akta stranci koje je podnosi.
Tužba se predaje sudu neposredno ili šalje poštom u pisanom obliku, može se podnijeti i na zapisnik kod redovnog suda nadležnog za obavljanje poslova pravne pomoći.
Ako drugostupanjsko tijelo nije u roku od 60 dana ili drugom određenom roku, donijelo rješenje o žalbi stranke protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana nakon ponovljenog traženja, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena (šutnja administracije).
Ako prvostupanjsko tijelo u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku nije donijelo nikakvo rješenje o zahtjevu, stranka se ima pravo obratiti drugostupanjskom tijelu.
U tužbi se mora navesti:
1. ime i prezime
2. zanimanje
3. mjesto stanovanja
4. naziv i sjedište tužitelja
5. upravni akt protiv kojeg je tužba upravljena
6. kratko izlaganje zbog čega se tuži
7. u kojem se pravcu i opsegu predlaže poništavanje upravnog akta
8. potpis podnosioca
9. podnijeti akt u izvorniku ili prijepisu
Tužitelj može odustati od tužbe sve do otpreme odluke suda.
Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, predsjednik vijeća pozvat će tužitelja da u ostavljenom roku otkoloni nedostatke tužbe. Ako tužitelj to ne učini, sud će rješenjem odbaciti kao neurednu.
Sud će rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi:
1. ako utvrdi da je tužba podnesena nepravovremeno ili prije vremena
2. da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt
3. da je očito da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u pravo tužitelja ili njegov interes
4. da se protiv upravnog akta mogla podnijeti žalba pa nije pravovremeno podnesena
5. da je riječ o stvari u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora
6. da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu
Ako sud ne odbaci tužbu, a nađe da osporeni akt sadrži bitne nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti akta, može iz tog razloga presudom poništiti akt bez dostave tužbe na odgovor.
Ako tijelo za vrijeme sudskog postupka donese drugi akt kojim mijenja ili stavlja izvan snage upravni akt protiv kojeg je pokrenut upravni spor, to će tijelo izvijestiti tužitelja i sud. Ako tužitelj izjavi (u roku od 15 dana) da je tim aktom zadovoljan sud će donijeti rješenje o obustavi postupka u suprotnom sud nastavlja postupak.
O up
