Omi

Mayyya, iz vašeg posta se može iščitati svašta. Kako ste uspjeli djetetu bez suglasnosti oca promijeniti prezime? Tko vam je pomogao u toj nezakonitoj radnji, jer sumnjam da ste za to dobili suglasnost oca? Vidim da godinama spriječavate kontakte djeteta s ocem kao i boravak kod oca. Zašto dijete ne noći kod oca? Vidim i da ste pribjegli klasičnoj lažnoj optužbi za seksualno zlostavljanje djeteta. Da za nju ima ikakvih dokaza otac bi već davno bio u zatvoru i imao zabranu pristupa. Zašto bi se ocu postavljalo pitanje o pimpekima? Dijete je s vama, pa to vi trebate objasniti. 'Ok ja sutra imam termin kod svog odvjetnika i napraviti čemo kaznenu prijavu.Odvesti ću dijete tati u Sloveniju...' Pa nećete valjda voditi dijete tati ako imate dokaza za kaznenu prijavu za seksualno zlostavljanje djeteta? Što to znači? Jeste li razmišljali o tome koliko štete nanosite svojem djetetu ovakvim postupanjem? Da, mislim da biste za to trebali kazneno odgovarati. Nadam se da vam otac neće progledati kroz prste kao što, izgleda, to čini već godinama i da će vas prijaviti Državnom odvjetnišvu za više kaznenih djela - spriječavanje kontakata, lažne optužbe itd.

Ovaj otac može tražiti promjenu sudske odluke o tome s kojim će roditeljem djeca živjeti temeljem stvarno izmijenjenih okolnosti. Uobičajeno je da onda sud traži očitovanje centra za socijalnu skrb. Centar će razgovarati s roditeljima i djecom i dati sudu prijedlog. No, usprotivi li se jedan od roditelja prijedlogu centra, sud najčešće traži vještačenje roditeljske podobnosti, a pri tom će vještaci ocjenjivati i koliko je dobro da se braća i sestre razdvajaju.

Frikky, ako se na to želite žaliti, uzmite odvjetnika. Ipak, razmislite, zašto vas smeta nadzor ako ste dobar roditelj? Temeljem nadzora ćete o tome imati to i napismeno. Možda to i nije loše. Nije lako biti sam roditelj. Osoba iz nadzora vam može pomoći savjetom - samo je plus ako pitate i želite biti što bolji roditelj. Moj vam je savjet - nemojte se mučiti, prihvatite to pozitivno, surađujte s osobom iz nadzora, može vam samo biti od pomoći. Ako se pak pokaže da se ta osoba ponaša mimo rješenja o nadzoru, da vas pred djetetom poziva na red i slično, onda ćete imati valjane razloge tražiti ili drugu osobu, ili ukidanje nadzora. Druga je stvar koja vas muči da majci nisu oduzeli roditeljska prava. Što bi dijete, ili vi time dobili? Nemojte se baviti majkom, ne govorite djetetu ružno o majci, bavite se djetetom i vlastitim životom. Ako se majka uspije rehabilitirati, za dijete je dobro da ima kontakt s majkom. Naravno, uz nadzor radi povijesti koju ste naveli. Budite veliki, nemojte se baviti sitnicama jer ćete se na tome potrošiti a ni djetetu to neće donijeti dobra.

Žao mi je što stalno zvučim pomalo beznadno, no kad se radi o manipulaciji djecom i zaštiti prava djece, u nas je to više nešto kao 'in' tema, a zapravo se tek naziru rudimenti društvene orijentacije i odlučnosti da se takvi problemi riješe. Uzmimo samo za primjer da na Zagrebačkom sudu (ne znam za druge sudove u RH), pitanja privremene mjere u izvanparničnom postupku ne rješavaju suci ni sutkinje već sudske savjetnice, koje još nisu prošle potrebnu proceduru i ne mogu nastupati kao sutkinje. Time je problem zaštite prava djece institucionalno i društveno marginaliziran, i svatko tko se namjerava upustiti u borbu za zaštitu prava djeteta se mora pripremiti na dugotrajni proces s neizvjesnim ishodom. Treba također uzeti u obzir i to da su suci educirani za procjenu toga je li netko kriv temeljem dokaza i svjedoka. O manipulaciji rijetko ima dokaza, svjedoci često mijenjaju iskaze, a znanje o problemu i njegovim posljedicama je premalo. Pritom je moć djelovanja na tuđe sudbine ogromna, odgovornost gotovo da i ne postoji. Sporadično se neki predmeti riješe tako da nisu na štetu djece. U principu roditelj koji manipulira (nisu to uvijek majke, to je najčešće onaj roditelj koji zbog nekog razloga ima poziciju moći), može to činiti koliko god hoće, a onaj koji zbog toga protestira se prikazuje u lošem svjetlu. Roditelj koji se iskreno bori protiv manipulacije često prolazi kao osumnjičene vještice za inkvizicije, koje bi stavljali na lomaču, pa ako ne izgore, jesu vještice, a ako izgore, eto šteta, nisu bile vještice. Ukratko, bilo koji savjet može biti dobar ili loš, jer jasnog i nedvosmislenog protokola s predviđenim sankcijama za roditelje koji manipuliraju i za nepostupanje institucija koje bi ovaj problem trebale rješavati - nema. U svjetlu toga, dobro je da svatko tko se namjerava upustiti u rješavanje toga problema dobro odvagne je li spreman i koliko dugo.

Na vaše pitanje nema jednostavnog odgovora. S problemima s kojima se vi borite, bore se tisuće ljudi u Hrvatskoj i milijuni u svijetu. 1. Treba svakako netko tko je stručan i nepristran razgovarati s djecom i utvrditi koje su želje djece - žele li zaista biti s drugim roditeljem i zašto. Ako je to samo zato što npr. misle da neće morati redovito učiti za školu, razlog nije valjan. Često se događa da dijete, posebice adolescenti, manipuliraju roditeljima i na svoju štetu jer im se nešto trenutačno čini privlačnijim, a dugoročno to i nije. Djeca često ne mogu 'zrelo' obaviti 'odabir roditelja' - to mora roditelj u suradnji sa stručnjakom mentalnog zdravlja procijeniti što je bolje za dijete. Ovo je iznimno teško i nepouzdano, jer za izradu predviđanja zapravo nema prave edukacije. S druge strane, djeca pod utjecajem agresivnijega roditelja često mijenjaju iskaz. 2. Ako imate pouzdana saznanja i dokaze da drugi roditelj zlostavlja djecu, dužni ste to prijaviti Državnom odvjetništvu. Nađite dobrog odvjetnika i zahtijevajte i promjenu sudske odluke. Dobrog odvjetnika obiteljskog prava je iznimno teško naći, a parnica može dugo trajati i iscrpiti i vas i vaše materijalne resurse. 3. Što se tiče svakodnevnih izljeva samovolje, huškanja, ismijavanja i svega nemirnoga, mislim da tu ništa ne možete, osim obući jaknu od teflona s koje sve to samo sklizne i ne dotakne vas. Djeci možete pomoći i tako da se vi uputite kroz literaturu - u Algoritmu je izašla knjiga R. Warshak-a 'Otrov razvoda' koja daje praktične savjete za pomoć djeci u situacijama kad jedan roditelj manipulira. Žao mi je da ne mogu više pomoći. Sretno

Maximushr, čestitam na hrabrosti za takvo istraživanje. Hoće li gdje biti objavljeni rezultati? Ako je to disertacija, može li se naslutiti kad će biti obrana rada? Gdje, ako je dozvoljeno takve obavijesti objavljivati, da se može doći i slušati? Svakako je dobar savjet da treba biti uporan, kao i u svemu drugom, ali uz to da se treba čuvati 'burn-out' jer su takvi postupci iznimno iscrpljujući i što se tiče energije i materijalnih resursa. Međutim, s obzirom na moguće postojanje predrasuda u Centrima za socijalnu skrb, upornošću pojedinac nekad može tamo izazvati neprijateljsko ponašanje i stavove prema sebi i još više otežati ionako tešku situaciju. Situacija u nas je takva da je vrlo vjerojatno da će, ako jedan roditelj odluči ometati odnose drugog roditelja s djecom, u tome i uspjeti. Bilo bi utješno kad bi se pokrenule i sljedeće istraživačke teme: - ishod po djecu nakon 5, 10, 15 godina u slučajevima ometanja odnosa djeteta s jednim roditeljem od strane drugog roditelja u usporedbi s ishodom po djecu iz razvedenih brakova gdje takvih ometanja nema - uzroci i klasifikacija ometanja odnosa djece s roditeljem (kad bi se to istražilo, moglo bi se djelovati preventivno) - usporedba kažnjavanja majki vs. očeva za nepoštovanje sudske odluke - jesu li sudske odluke kvalitetnije ako se temelje na vještačkim mišljenjima - ishod po djecu - na čemu stručni timovi centara za socijalnu skrb i vještaci temelje svoje preporuke s kojim roditeljem dijete treba živjeti (u svjetlu toga da u nas nema testova kojima se mjeri roditeljska podobnost, da testovi kojima se pritom služe nisu validirani za mjerenje roditeljske podobnosti, da nema pouzdanih znanstvenih istraživanja na kojima bi se njihove procjene zasnivale te da se mišljenja zapravo odnose na predviđanja ponašanja za što, bojim se, nema adekvatne edukacije)