Ema39

Danas odrasla žena, rođena kao izvanbračno dijete, posvojena je od svog očuha 1973. g. Njen biološki otac se oženio, dobio još jednu kćer. Ta druga kći i supruga saznale su za postojanje prve kćeri tek nakon njegove smrti. Ona ih je tužila i tražila svoj dio nasljedstva. Sutkinja je donijela rješenje u njenu korist, pozivajući se na Zakone iz 47., 65. i 78. (ako sam dobro zapamtila). Više odvjetnika tvrdi da se primjenjuje Zakon koji je na snazi i trenutku otvaranja ostavinske rasprave (2013.), a ne posvojenja, i da ona nema pravo nasljeđivanja prema biološkom ocu jer je posvojena. Zanima me vaše mišljenje. Predmet je trenutno na Vrhovnom sudu. Hvala!

Dom plaća osoba A, bolesna je (demencija/alzheimer), ne može donijeti odluku o raskidu ugovora. Zanima me znači - ako osoba B ne plaća dom i svu brigu zapravo preuzme dom, osoba B time zapravo ne ispunjava ugovor, iako je neko vrijeme brinula o osobi A?

Još nešto, što ako osoba B jedno vrijeme brine o osobi A, a onda vidi da joj je to ipak previše i tek tada smjesti osobu A u dom?

Tako sam si nekako mislila. Nisam našla na internetu takav primjer, a baš me zanimalo. Hvala

Pretpostavimo situaciju: osoba A i osoba B potpisale su ugovor prije svega s ciljem da osobi B ostane kuća u vlasništvu nakon smrti osobe A. Osoba A je godinama živjela samostalno bez potrebe da netko brine o njoj, a sad kad joj je potrebna skrb, osoba B ju namjerava strpati u starački dom. Dom bi plaćala osoba A. Mene zanima gdje je tu (osim povremenog posjećivanja osobe A) ispunjavanje obveze uzdržavanja od strane osobe B? Čemu ugovor ako se sva skrb, briga, njega prebaci na djelatnike staračkog doma, a osoba B čak ne snosi materijalne troškove?

Kod nas je situacija sljedeća: radi se o 2 dvorišne zgrade, stare preko 60 g. Susjedova je točno na međi te krov ulazi pola metra u naše. Naša je više od 1 m od međe. Susjed tvrdi da mu je snijeg s našeg krova savio žlijeb te zahtjeva da postavimo branike. Zanima me jel' ima pravo to zahtjevati budući da njegov krov ulazi u naš prostor.

Naša situacija je slijedeća: kad je djed gradio kuću i dvorišnu zgradu (70-tih godina), rečeno mu je da ne treba građevinska dozvola ako gradi na mjestu postojećih objekata. Međutim, on to nije doslovno shvatio pa su nove zgrade nešto veće površine nego stare. Vodovod nemamo, račune za komunalno isto ne dobivamo (druga baka (u istom selu) plaća komunalnu naknadu tek otkako je uvela vodu u kuću). Kuća ima podrum i tavan i površine je manje od 100 m2, a dvorišna zgrada ima oko 50 m2. Radi se o selu udaljenom 20-ak km od Karlovca. Zanima me koliko bi nas mogla doći legalizacija.

Imanje mog djeda i bake nekad je bilo dio zadruge. Zadrugu su osnovali moj pradjed i njegov brat. Kasnije su imovinu podijelili između sebe bez da su to uveli u zemljišne knjige (možda i prije 100 godina). Formalno je zadruga raskinuta negdje 60-tih na zahtjev naših rođaka i oni su upisani kao jedini vlasnici. Mog djeda nisu obavijestili o tome. Da nismo vlasnici slučajno smo saznali prije 2 godine. Naši živući rođaci nam pravo vlasništva nikad nisu osporavali, samo je bilo pitanje po kojoj osnovi da se mi upišemo kao vlasnici našeg dijela. Odustali smo od kupoprodajnog ugovora da ne plaćamo porez na “kupnju” nečega što je naše već možda i više od stoljeća. Odlučili smo se na tužbu i presuđeno je u našu korist. Baka je upisana kao vlasnica. Sad je dobila poziv za podnošenje prijave poreza na promet nekretnine. Zar mora platiti porez za nešto što je njeno i gdje živi već skoro 70 g.? Baka i djed su 70-tih sagradili novu kuću tako da je vrijednost nekretnina bar 50 000 eura. Vinograd su zasadili moji baka i djed i obitelj ga obrađuje bar 60 godina. Mi novca za porez nemamo.