cetvrta

Puno Vam hvala na odgovoru i savjetu! Zaista! O necem slicnom sam razmisljala (diskretno mi je jednom sugerirano slicno) no nisam bila sigurna je li zaista izvedivo i dopustivo (zakonski zasigurno, a na neki nacin i moralno, o cemu stalno razbijam glavu, a vjerujem da cu i dalje...). Sada barem pouzdano znam na cemu smo s opcijama i zakonima. I jos jednom zahvaljujem sto ste spremni pruziti pomoc u trenutku kada je toliko potrebna. Srdacan pozdrav, D.A.

Hvala Vam na brzom odgovoru i objasnjenju! Zaista to cijenim, pogotovo jer se nalazim u mucnoj i teskoj situaciji koja ne trpi daljnje odgode. Zanima me da li je ipak moguce/dopustivo/zakonito takav potpisani dokument predociti u tom trenutku odgovornom doktoru ukoliko je potrebno i uz prisustvo odvjetnika? Da li uputno taj dokument/izjavu dodatno ovjeriti i ako da - gdje? Sto podrazumijeva pravo na postivanje moralnih i vjerskih nacela? Zar ovo nije takav slucaj? Poznavajuci majku bit ce uporna u svom zahtjevu i tesko ce ovo prihvatiti, a kolikogod mi je sve ovo tesko, zelim joj pomoci da se ispostuje njezina volja i ako je ikako zakonom dopustivo (pa makar "rupom" u zakonu) omoguciti joj da umre onako kako joj je manje bolno. Zahvaljujem unaprijed!

Postovani, ne znam tocno u koju vrstu prava spada moj problem/pitanje, no pokusat cu objasniti i nadam se objasnjenju ili pomoci. Majka mi je tesko bolesna od progresivne bolesti koja vodi u sigurnu i prilicnu brzu smrt (maksimalo 2 godine zivota od prve dijagnoze). Lijeka nema (nije dosad pronadjen), tretmani se svode na veliku kolicinu lijekova koji ublazavanju posljedice bolesti i djelomicno bolove. Bolest vodi postepeno u potpunu oduzetost i konacno u zatajenje funkcija disanja, odnosno smrt najcesce nastupa gusenjem (ukoliko prije toga ne zakaze srce ili neki drugi organ). Jedino cega se bolest ne dotice je svijest i vid. Pacijent dakle ostaje pri potpunoj i zdravoj svijesti gotovo do zanjeg trena, ali bez mogucnosti reakcije, govora, pomicanja itd. Ceka ga prilicno zastrasujuca svjesna smrt. Naglasavam da je majka kao bivsi medicinski radnik potpuno upoznata s tijekom bolesti, nacinima lijecenja, lijekovima koje uzima kao i posljedicama istih, ukratko - zna sto je ceka u svakom stadiju bolesti. Njezina je zelja da je u trenutku kada vise nece moci autonomno disati, jesti ili piti NE prikljucujemo na nikakve aparate i ne hranimo je na nikakav nacin. Svoju je zelju jasno izrazila u nekoj vrsti pismene oporuke koju je sama sastavila i potpisala, te dala meni na cuvanje. Raspitala sam se i izgleda da se takva zelja, premda jasno izrazena od samog bolesnika, u Hrvatskoj ne postuje, odnosno, da se prepusta lijecniku da oluci da li ce i kada prikljuciti bolesnika na respirator i poduzeti sve sto smatra potrebnim da pacijenta odrzi na zivotu iako je to vrlo kratkorocno. Majka zasad nije upoznata s cinjenicom da je njena volja u HR prakticki neprovediva. Zanima me sto mogu poduzeti da se zelja moje majke ispostuje posto zivot pod aparatima, makar samo i nakratko, smatra nedostojanstvenim i ne zeli na taj nacin provesti svoje zadnje trenutke. Pomisao na samoubojstvo radi prikracenja vlastitih muka joj je strana jer je svjesna toga da takav cin moze ostaviti teske trajne psiholoske posljedice na obitelj i bliznje. Zahvaljujem na svakom odgovoru, pomoci i savjetu.