Cijenjeni,
Izvanredna sam studentica Riječkog Sveučilišta i stoga povremeno, kratkotrajno boravim u Rijeci iako imam prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj doista stanujem u Puli.
U Rijeci koristim stan prijatelja koji u istome ne živi.
Jedno jutro na vrata mi je banuo HRT-ov inkasator. Naivo sam s njime pokušala ljubazno razgovarati i objasniti da se stan ne koristi, da vlasnik nije prisutan i da u stanu nema TV prijemnika. Na upit sam inkasatoru, koji meni nije pokazao svoje identifikacijske isprave, dala vlastitu osobnu iskaznicu kako bih mu objasnila da moje prezime i adresa ne odgovaraju onima na kojima sam zatečena.
Inkasator je moje podatke zapisao i rekao mi da mogu uzeti račun ili dobiti kaznu sa prekršajnog suda u iznosu od 1000kn.
Rekao mi je da bez obzira što u stanu nema TV prijemnika sigurno posjedujem radio u automobilu i nije odustajao niti kada sam mu objasnila da za sve svoje uređaje pristrojbu plaćam na svojoj adresi u Puli (jedno kućanstvo=jedna pristrojba).
Inkasator je bio uporan i rekao mi je da je dovoljno da uzmem prijavu i onda odjavim istu! Kako nisam htjela da prijatelju, koji meni radi uslugu, stigne prekršajna kazna od 1000kn, uzela sam od inkaratora račun na svoje ime s namjerom da ga odmah i odjavim (IDIOT! ).
Kada sam pokušala odjaviti istu shvatila sam da za to moram plaćati javnobilježničku pristrojbu, da u odjavi piše da HRTovi službenici imaju pravo provjeriti istinitost navoda o neposjedvanju prijemnika ulaskom u stan, a u suprotnom će nastaviti slati račune (molim uvid u zahtjev za odjavu na http://www.hrt.hr/fileadmin/video/Odjava_prijamnika_2011.pdf ).
Ne samo da je ovaj zahtjev za odjavu na barem tri načina nezakonit i da je postupak kompliciran nego, JA U TOM STANU NE ŽIVIM I NE BORAVIM pa stoga i neće biti nikoga da omogući uvid u činjenicu da prijemnika u stanu nema i ja ću na ovaj način dovijeka primati račune HRT-a!
S obzirom na situaciju odlučila sam dokazivati ništavost ugovora jer smatram da je isti sklopljen prjevarno i u zabludi. Naime, citiram ZOO: Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna. Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se zaključuje s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila ugovor takva sadržaja.
Zakon o HRTu sam kaže da kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju samo jednu mjesečnu pristojbu. S obzirom da sam ja prijavljena u kućanstvu na Pulskoj adresi nema osnove da plaćam pristrojbu u Rijeci za stan u kojem ne stanujem, a s obzirom da sam inkasatoru lijepo objasnila da već primam pristrojbu u kućanstvu u kojem doista stanujem, smatram da me prijevarno natjerao da vjerujem da sam dužna plaćati još jednu pristrojbu i ipak sklopim ugovor na adresi u Rijeci.
Zanima me što pravna zajednica misli o ovakvom tumačenju Zakona o obveznim odnosima.
Također me zanima da li smatratre da je u konkretnom slučaju primjenjiv Zakon o zaštiti potrošača, odredbe o ugovorima sklopljenim izvan poslovnih prostorija trgovca?
Isti kaže kako je trgovac/pružatelj usluge dužan najkasnije u trenutku sklapanja ugovora izdati PISANU obavijest o pravu na raskid ugovora sklopljenog prilikom posjeta trgovca domu potrošača ili drugog potrošača (ja sam dobila nekakvu obavijest o mogućnosti odjave, ali i ta je bila, ako ne neistinita, onda barem nepotpuna i usmena).
Moja nesigurnost proizlazi iz činjenice da je HRT pružatelj javnih usluga (je li onda i trgovac u smislu ovog Zakona)?
Naravno, nisam dobila pisanu obavijest o pravu na raskid ugovora prilikom sklapanja, a naknadno sam dobila dopis HRT-a (na adresu na kojoj ne stanujem!!!) u kojem dio jedne rečenice glasi "Bilo kakvu promjenu statusa u vezi sa plaćanjem RTV pristrojbe (adresa, vlasnik prijemnika/nositelj plaćanja) prijavite u roku od 30 dana...". Zanima me da li se ova rečenica može smatrati uputom o pravu na raskid ugovora i da li mogu o roku Zakona o zaštiti potrošača koji je 14 dana od primitka obavijesti, raskinuti ugovor????
U slučaju da ne uspjem u prigovorima HRT-u spremna sam ući u parnicu, pa ako ima itko tko je parnicu vodio iz sličnih razloga ili ima slično činjenično stanje i želi poduzeti pravne korake za njegovo rješavanje, molim da se ovim putem javi.
Hvala najljepša na svakoj vrsti pomoći i savjeta.
