Moja baka ima troje djece, sina koji živi s njom i dvije kćeri. Sin 50god, bez dana radnog staža, luta , pije, živi od njene mirovine, Jedna kćer je imala vanbračno dijete i baka se bojala za njihovu budučnost i prije 30 godina s nekim susjedom (koji je u međuvr,preminuo )napisala oporuku da sve ostavlja tom unuku. Ta kćer se udala odselila. Tu je i treće dijete - moja mama. Mi živimo odmah do bake i brinemo se o njoj jer je nepokretna već 10 godina. Njena mirovina se troši na njezine režije za njenu kuću, hranu , lijekove , pelene i sl . Unuk nasljednik ju je posjetio zadnji put prije 8 godina a kćer dolazi svake godine oko Božića.
10 godina , nekoliko puta na dan, nju je potrebno hraniti, prati, presvlačiti - i mama i ja kao unuka (mama radi pa moram uskočiti)
Nasljednik i njegova mama već sad imaju planove prodati kuću kad baka umre a za ujaka ih nije briga.
Nas nitko ništa ne pita jer mi nemamo na ništa prava osim na njene prljave pelene.
Da li je to zaista tako? I da li ta oporuka (ako zaista postoji) daje jednom djetetu pravo da se toliko bahati a nikad svojoj mami nije dala žlicu voda?
Da li 10 godina svakodnevne brige ne znači ništa? Samo da napomenem da baka ne može u dom jer joj mirovina ne pokriva ni četvrtinu cijene ,sin i jedna kćer i dalje ne preuzimaju nikakvu brigu - znači ostajemo mama i ja .
Oprostite što sam malo odužila, ali zaista mi je žao da ja kao klinka moram prati tuđe guzice a nasljednik se već odavno zna. Dali je to "zacementirano" ???