Ukratko...
Ovršna presuda za iseljenje postala je pravomoćna početkom 1996. Ovrha je trebala biti provedena u travnju iste godine, no Županijski sud u Zagrebu donio je odluku o suspenziji ovrhe zbog donošenja Zakona o najmu stanova. Tri godine poslije, (ilegalni) korisnik stana je podnio tužbu za priznavanje statusa zaštićenog najmoprimca, iako ne ispunjava nijedan od uvjeta iz čl. 8. Zakona. Županijski sud je donio presudu kojom mu taj status ne priznaje, no...
U obrazloženju presude sutkinja donosi odluku kojom nalaže vlasnici stana da korisniku osigura zamjenski smještaj pod istim uvjetima pod kojima koristi predmetni stan - de facto, pod uvjetima zaštićenog najma. Contradictio in adiecto, no svi potonji pokušaji ovrhe (pa tako i ovaj zadnji) pali su u vodu zbog spornog pasusa u obrazloženju. U međuvremenu je došlo i do promjene okolnosti (smrt podnositelja tužbe), no spomenuta odluka i dalje stoji postojano kano klisurina.
Postoji li ijedan sudac koji je sposoban uvidjeti nonsens i koji je spreman presuditi po slovu zakona?
