apelat

da, to je to puno hvala & srdačan pozdrav!

ok, da, puno hvala. jasno mi je da trebamo stručnu pomoć, samo još uvijek ne zanm točno od kuda i čega točno krenuti. još samo nešto: malo ste me zbunili s ovim knjiženjem: znači li to da predlažete prvo knjiženje tih devetina, četrdesetpetina itd., a tek kasnije, na temelju punomoći ili ugovora o podjeli i konkretno knjiženje konkretnih čestica na konkretna imena? Naime, kako nema nikakvih sporova i svi se slažu sa svime, zanima me samo koji je najjednostavniji, najbrži i najisplativiji put da se to riješi... punomoć sviju jednom čovjeku da sve to fizički riješi na sudu, podijeli i uknjiži ili ipak ugovor sviju o točnoj podjeli, koja čestica i koji dio kome, na temelju kojeg se to onda tako knjiži?

molio bih malu pomoć, jer me nadležne službe uglavnom šetaju amo-tamo, bez pravih odgovora. Imovina mojih pokojnih djeda (umro 1977.) i bake (umrla 1988.) još nije uknjižena nasljednicima prema izdanim rješenjima, uglavnom stoga što nije ni osobito vrijedna, ni atraktivna i jer su se nasljednici razišli po svijetu kao rakova djeca. Napominjem da nema sporova i de neće biti sukoba, te da je dogovor o točnoj podjeli pojedinih čestica vrlo izvediv i moguć. Stvar na papiru do kraja želi provesti moj ujak, koji je nekakva "glava obitelji" i koji je već u poznim godinama i svi dostupni nasljednici voljni su potpisati svojevrsnu punomoć prema kojoj bi on mogao slobodno raspolagati svom imovinom, a on bi je tada raspodijelio prema dogovoru koji već postoji i na sudu/gruntovnici stvari uknjižio tako kako je dogovoreno. Radi se o tome da je dio nasljednika u HR, dio u SLO, dio u Njemačkoj, a dio u Kanadi (udjeli su u rasponu od 1/45 do 3/9). Svi dostupni pristaju na taj dogovor, ali jedan je rođak već godinama totalno nedostupan, stalno se seli i uopće se ne želi javiti na telefon kad ga netko iz familije uspije pronaći i kontaktirati. On ima 1/18 imovine. Zanima me: 1. kako takvu punomoć (u jednom primjerku koji potpisuju svi ili svatko daje svoju punomoć?) mogu potpisati rođaci koji su u Kanadi i nemaju hrv. državljanstvo, a slažu se... Prijevod punomoći ovdje kod sudskog tumača, pa potpis kod njihovog odvjetnika/bilježnika? 2. Što točno s "nestalim" i potpuno nezainteresiranim vlasnikom 1/18 koji je takoeđr kanadksi državljanin i uopće ne govori hrvatski? U gruntovnici tvrde da ga mora zastupati služba za socijalni rad, a ova služba se slaže, ali kaže da mora dobiti nalog od gruntovnice...?! Napominjem da je od izdavanja posljednjeg rješenja sada prošlo više od godinu dana, a nestali se nije (po)javio. Unaprijed hvala svima na pomoći!

uh, hvala još jednom i mislio sam da tu ipak mora postojati još neka caka... izgledalo mi je prejednostavno. znači ipak punomoć? radi se o tome da imovina ima doista malu vrijednost, da se sve vuče već 20 godina, da nitko nije onako zapravo zainteresiran i da ujak samo to želi definitivno riješiti na papiru, jer sukoba i sporenja definitivno neće biti

hvala! znači, ako sam dobro razumio: svatko ovjeri takvu izjavu o ustupanju, pošalje "korisniku" recimo tako "prenijetih" ili "ustupljenih" dijelova, a on ih potom podnese sudu i traži prijenos imovine na sebe...

pozdrav svima + kapa dolje svim stručnjacima i znalcima koji tako nesebično pomažu puku u bespućima hrvatskog (be)zakonja... nadam se da ne ponavljam nečije pitanje, jer tako nešto nisam uspio pronaći trebao bih mali savjet: sud je donio rješenje o nasljeđivanju s kojim se slažu svi nasljednici. Kako se radi o razmjerno malom nasljedstvu koje se dijeli na čak 9 dijelova (i čak na 13 osoba), u cilju ekspeditivnosti i smanjenja troškova, moj je ujak kao nekakva aktualna glava obitelji koja vodi i sve ostale obiteljske "poslove" svim nasljednicima predložio da svoje dijelove formalnopravno ustupe njemu (znam kako zvuči, ali nije tako!), pa da on nakon završetka postupka imovinu i/ili dobit podijeli prema nekom već ranije usuglašenom dogovoru. I s time se svi slažu. U čemu je problem? Dio nasljednika svoje mu je dijelove već ustupio prilikom pojave na sudu, i to je već navedeno u spomenutom Rješenju. Dio nasljednika živi u inozemstvu, a od toga dio ima, a dio nema hrv. državljanstvo. Do jednog nasljednika možda uopće neće biti moguće doći jer mu već godinama nitko ne uspijeva ući u trag i definitivno mu nije stalo ni do čega povezanog s obitelji, pa ni nasljedstva. Zanima me na koji način dalje pokrenuti i ubrzati stvar, jer je moj ujak, čovjeku u godinama, već malo umoran od borbe s birokracijom. Je li dovoljno da svi ostali/dostupni nekako daju izjavu o ustupanju nasljedstva, pa je potvrde kod javnog bilježnika (bilo tu, bilo u inozemstvu) ili na konzulatu (hrv. državljani u inozemstvu), pa pošalju njemu, ili ih na to treba pozvati putem suda/odvjetnika i sl...? hvala unaprijed!