Taurus43

Poštovanje svima! Novi sam na ovom forumu, pa se ispričavam ako ponavljam nešto što je već bilo napoisano... Pitanje je slijedeće: moja baka ima stan za koji ona želi da nakon njene smrti ostane meni (iako imam još dvije sestre i majku, tj. njenu kćer koja je pretpostavljam njena izravna nasljednica). Baka sa svojm kćeri inače nije u dobrim odnosima, ja sam joj nekako osoba kojoj najviše vjeruje u cijeloj obitelji. Baka je naravno starije dobi i ponekad bude lagano smetena, ali uglavnom rasuđuje prilično lucidno.Pristala je da opisani stan počnem koristiti odmah (namjeravam uložiti nešto sredstava u adaptaciju i stan potom iznajmljivati). S tim se načelno složio i gore spomenuti ostali dio obitelji (načelo stoga što ipak ne mogu biti siguran u to...). Od javne bilježnice sam saznao da je u mom slučaju najbolje s bakom sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju pa nakon bakine smrti meni potom ostaje taj stan u vlasništvo. Inače baka ima u vlsništvu još neke nekretnine za koje je ostala obitelj (njena kćerka i moje sestre) jako zainteresirana... Bilo je i planova da se baku preko liječnika i socijalne skrbi proglasi poslovno nesposobnom...tako da se njema kćerka odmah raspolaže njenom imovinom. Moja javna bilježnica mi savjetuje da se to učini 1-2 godine nakon što baka samnom sklopi ugovor? Stoga me zanima me da je valjano sklopljen ugovor o doživotnom (ili dosmrtnom) uzdržavanju (načinjen kod javnog bilježnika) ipak moguće kasnije pobijati (mislim na svoju majku i sestre) ili po tom pitanju ne bih trebao brinuti? Znam da u slučaju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju vlasništvo stana odmah prelazi na mene, da li je možda takvo rješenje sigurnije? Jer se bojim da u drugom slučaju (darovni ugovor najprije njenoj kćeri, tj. mojoj majci koja bi potom drugim darovnim ugovorom taj stan poklonila meni...sve to da se izbjegne plaćanje poreza) taj stan najvjerojatnije nikada ne bi pripao meni...nažalost poznavajući moju majku Eto, malo sam odužio opis situacije... Molim savjet. Hvala unaprijed!