kronikus

Obiteljsku katnicu su izgradili moji roditelji koji su bili u braku sve do smrti moje majke. Od trenutka kupovine placa (prije 40-ak godina) se vodi u 1/2 vlasništva oca i 1/2 vlasništva pokojne majke. Gruntovno je uvedeno i postoje vlasnički listovi. Nekoloko godina prije smrti pokojna majka je darovnim ugovorom poklonila svoju polovinu meni. Nakon toga je kod odvjetnika sačinila oporuku u kojoj također njezin dio nekretnine ostavlja meni u nasljedstvo. Imam sve papire od ulaganja u kuću, izvode kredita, troškovnike itd. koji potvrđuju majčin financijski udio u gradnji objekta. Sa ocem nažalost nisam u dobrim odnosima a više od 10 godina živim u stanu koji sam unajmio. On živi u kući, trenutno nevjenčan sa drugom ženom koja ima punoljetnog sina koji ne živi s njima. Na koji način se utvrđuje njihova izvanbračna zajednica u ovom slučaju? Ostavinska rasprava koju sam pokrenio, iz čudnih razloga nije održana jer je sud "zaturio" predmet?! Zanima me najbolja opcija da obezbjedim svoja prava u slučaju da bude sklopljen npr. ugovor o doživotnom uzdržavanju ili oporuka? Po mojim saznanjima, takav ugovor još nije sklopljen, no ako se ipak varam, kakve su mi onda opcije? Hvala!

U rješenju o nasljeđivanju po ostavinskoj raspravi iza pokojne tetke stoji da je ona bila izvanknjižni vlasnik stana u kojem je živjela prako 40 godina u najmu. Radi se o višestambenoj zgradi na području PPDS-a. Po oporuci i rješenju sam jedini nasljednik te je to je pravo prešlo na mene. Kako mogu ostvariti vlasnička prava i koji su načini zabilježbe/predbilježbe ili nekog trećeg vida osiguranje vlasništva na nekretnini te može li mi se to pravo uskratiti? Zahvaljujem!

Jako zanimljiva presuda. Spominje li se u njoj igdje czss? Nadalje: "czss traži..." - kako traži? Imate li to "traženje" u pisanom obliku? Ako nemate - onda ne traži. Taj czss se drznio da ide i protiv sudske odluke koja doduše izgleda nije baš dorečena. I naravno da će praviti probleme oko nadzora. Kako ovdje ima puno dobrih ljudi koji su upoznati sa pravom, možda bi bilo dobro, ako je dozvoljeno i moguće, da prepišete ili skenirate presudu, sa sakrivenim podacima, naravno. Ovako nećete moći dobiti konkretne upute. Još jedna napomena - u doba kad sam se sporio sa njima, postojanje upravnog spora je onemogućavalo pokretanje sudskog spora. Nisam pravnik pa neznam dali je tako i sada ali bi vas lako mogli lako uvući u zamku dugim upravnim sporom ako vas isprovociraju da ga pokrenete. Ne osustajte pa makar na svako viđenje zvali policiju.

Moraju ovjeriti dopis, bez obzira što u njemu pisalo i imaju obavezu odgovoriti pismeno i u roku. Ako odbiju ovjeru, tražite pismeno očitovanje o razlogu odbijanja i to odmah. Obzirom da vam to neće dati, smjesta zovite policiju. Tada će vam pristranost postati jasnija.

Da, nažalost upravo je tako - czss će uraditi sve što se može da nebi morali raditi ništa. Slučaj riješen. @otac34: SVU komunikaciju s njima radite isključivo pismeno. SVU prijepisku sa njima radite preko urudžbenog odjela, osobno. Kopija podneska njima, original vama - OVJEREN, sa datumom prijema! Dostava sa povratnicom ima veliku manu a to je da na povratnici ne piše što ste poslali. Kao posljedicu toga ćete, kad god vam zatreba uvid u spis, morati moljakati da vam daju pristup. Naravno, tu će vam opet moći pokazati svoju nadmoć. Bez ikakvih posljedica mogu odlagati pregled spisa 2-3 mjeseca, pod izlikom da nemaju dovoljno sati da odvoje "stražara" da bude sa vama. Pod nadzorom socijalnog radnika nećete imati mogućnost da bilo što kopirate ili prepišete iz spisa! Iz osobnog iskustva odgovorno tvrdim da su izuzetno kivni kad se traži uvid u spis. Indikativno, zar ne? Da biste spriječili da netko do njih malo "prilagodi" spis, pismena komunikacija je jedino sredstvo. Nemojte se zavaravati činjenicom oko pristranosti. Osim ako imate nezamislivu sreću. Da je imate, ne biste pisali ovdje. Možda to sada izgleda nepristrano ali kako im budete pravili više posla, postajat će očitije. U doba kada sam pokretao postupak, radilo ih je 18-ero, 17 žena i pravnik. Od 17 žena 2 su bile u klimavim brakovima, 8 razvedenih a ostale se nisu udavale niti imale djecu. Zar stvarno mislite da je u takvom okruženju moguće naći objektivnost? Danas je situacija još gora što se tiče omjera i rezultata. Brojne su afere i nezakonite radnje. Ne trebam naglašavati da su djelatnice većinom članice feminističkih udruga od kojih neke nažalost propagiraju stav prema muškarcima kao nužnom biološkom zlu. Preko eu i domaćih projekata honorarno su plaćene kao "stručne suradnice" u projektima istih udruga. "Ruka ruku mije"... Mlađe djelatnice koje još imaju entuzijazma su izuzetak. Nažalost one će uskoro morati podleći uticaju starijih autoritativnih kolegica i utopiti se u sustav. Ili dobiti otkaz. Svi czss u mojoj široj okolini imaju otprilike isti sistem rada, isti pristup i masu nezadovoljnih roditelja. Borba za dijete a protiv roditelja koji je odlučan da drugom roditelju zagorča život je skoro nemoguća, pogotovo ako se radi o majci djeteta. Čak i ako se uspije ostvariti kontakt sa djetetom, neprimjetni, lukavi, svakodnevni utjecaj/pritisak na dijete će dovesti do toga da će ono jednog dana odbiti druženje. I tu je kraj jer će se skrbnik praviti nevin i reći da je to slobodna odluka djeteta. Sumnjam da su igdje puno bolje ali se nadam da niste u Vukovaru, kao ja, ili Osijeku... p.s. Pripazite na dolaznu poštu jer imaju ugovor sa city expresom čiji djelatnici često falsificiraju povratnice. Ako ne falsificiraju vaš potpis, napisat će da su obavijest (nebitno što je plava koverta i piše napomena "na ruke", "sa povratnicom") ostavili u poštanskom sandučiću i onda vratiti povratnicu nazad u czss. Ovi im to toleriraju i smatraju da je dostava uredno izvršena!

Vezano za dobijanje podataka o odgovornosti za otac34: Podatke možete dobiti ako platite analitičku obradu u Državnom zavodu za statistiku, jedan dio možda kod pravobranitelja za prava djeteta ili primjenom zahtjeva za pristup informacijama kod sudbene vlasti.

Na moju veliku žalost, mislim da sam najiskusniji po "stažu" borbe protiv vjetrenjača. Post će biti malo duži, no molim da ga moderatori ne obrišu. Prije 4 mjeseca navršilo se 18 godina moje neuspješne borbe za kćer. Sada je punoljetna i čekat ću pravi trenutak da joj pokušam razjasniti prošlost. Odmah bih odgovorio na dvije tvrdnje spomenute ranije. Na prvu sam posebno "alergičan". 1.Kakve veze ima plaćanje alimentacije sa pravom na viđenje? Pa nije to kupovina mesa "na kilu žive vage"? Obzirom da uvažena gospoda iz czss uvijek prvo pitaju dali plaćate - po tome odmah vidite do čega im je stalo. 2."uloži u diktafon i snimi razgovore. možda ti snimljeni materijal bude koristan" - prvo, to je nezakonito, krivično ste odgovorni ako vas ulove. No, možda će biti korisno kad dijete odraste ako budete htjeli da mu dokažete kako je bilo (ali time možda i nanesete još trauma) - to su i moje dvojbe. Neću vas poticati na nezakonite radnje no ako već snimate, snimajte video. U doba kada sam ja snimao, to nije bilo tehnički izvodivo, što mi je izuzetno žao. Mislim da sam iscrpio sve zakonite metode (a nezakonitima nisam naklonjen iako vidim da takvi bolje prolaze...i iskreno - da sam prije 18 godina slutio kakav ću pakao proživjeti, ne bih se dvoumio oko toga) da pokrenem bilo koju instituciju da učini nešto glede patnji mojeg djeteta i mene. Neću Vas puno zamarati detaljima; iznijet ću samo kratki slijed događanja xx.xx.1995. - rođena je moja voljena kći 02.mj.1998. - pokrećem proces pred CZSS radi utvrđivanja termina za viđenje djeteta; 05.mj.1998. - doneseno rješenje (bez psihologa u timu) da dijete mogu vidjeti 14 (četrnaest) SATI MJESEČNO!!! Obrazloženje: "još je mala". Provedba i ovako nakaradnog rješenja je nemoguća jer majka djeteta više puta izjavljuje da će radije ubiti dijete nego dozvoliti da je odvedem kući... To ponavlja i pred "stručnim timom" djelatnika u prostoru czss! Nema njihove reakcije iako sam insistirao! 05.mj.1998. - žalim se na odluku, kao i majka djeteta, i žalba "odlazi" u Zagreb... 08.mj.2001. - ZNAČI TRI I POL godine kasnije, obije žalbe su konačno odbijene - nakon 6 požurnica mojeg odvjetnika i moje izjave pomoćniku ministra da ću doći kampirati pred njegovu kancelariju... 11.mj.2001. - ponovno pokrećem postupak, ovaj puta za skrbništvo, naivno vjerujući da će postupak biti temeljitije odrađen od strane CZSS... Uručujem niz podnesaka u kojima ukazujem na sve... Odgovora nema. Postupak se oteže do: 05.mj.2002. - kada slijedi obrada psihologinje (potpuno nesposobne, nestručne i pristrane osobe koja sâma ima problema sa psihom koje i ja, kao potpuni laik, lako mogu zapaziti...) 09.mj.2002. - obzirom da psihologinja nije pokazala nimalo sluha za moje podneske i usmene izjave o zlostavljanju moje kćeri, odlazim na prethodno zakazani razgovor kod načelnika PU V****e, (ime ne bih navodio) koji mi priopćava da u skorije vrijeme (NAREDNE 3 GODINE) radi bolesti djelatnika neće imati stručnu osobu za takve probleme... 10.mj.2002. - CZSS odbija zahtjev za skrbništvom i donosi rješenje o NADZORU nad kontaktima - ali opet u kući zlostavljačica! "Stručna" djelatnica famoznog Centra, koja ni svoju djecu ne odgaja kako treba (vjerujte, nisam nimalo pristran ni ogorčen - znam tô jer sam godinu i po živio kat iznad nje pa sam nenamjerno čuo svašta...psovki, šamara, spominjanja drugog roditelja...) se u godini dana pojavila 10 puta na kontaktima... U međuvremenu pišem još podnesaka, tražim dodatnu edukaciju djeteta, psihijatrijsku procjenu majke... NIŠTA! Odlazim kod ravnateljice CZSS i dajem na uvid AUDIO MATERIJAL. Nezainteresirana je.Idući me dan ne poznaje više! Ali zato šalje "stručnu" djelatnicu (istu onu koja je "odradila" nadzor),da me ubijedi da joj dam snimke pa će mi "pokušati pomoći". Dajem kopije znajući unaprijed da ništa neće biti ni od toga. Valjda su mislili da ću im dati originale pa da se riješe odgovornosti - za svaki slučaj?! Nakon toga odlazim u poznatu odvjetničku tvrtku sa istim materijalom. Daju garanciju da će se brzo riješiti slučaj te da će odgovorni i odgovarati, ali - to košta 28.000€! Daleko od mojih mogućnosti... Otvaram sva vrata koja bi mogla pomoći da oslobodim dijete strahota, pa i privatnu detektivsku tvrtku u Zagrebu. Vlasnik te firme je jedina osoba koja je bila poštena i dobro procijenila:"...nećete to istjerati nikada...oni (sudstvo) su još u srednjem vijeku što se tiče tehnike i jedini je način da pošaljete ANONIMNO traku sa snimcima u Javno tužilaštvo". Jesam. Nije pomoglo! 10.mj.2005. - intervencija policije u kući zlostavljačica jer su majka i baka napale SUSJEDSKU djecu, obitelj xy, na javnoj površini i to ne prvi put. Na moje zaprepaštenje saznajem iz oštrog prijekornog monologa jednog od policajaca da već postoji nekoliko prijava u policiji protiv majke djeteta... Naravno, opet nikom-ništa! Stigao sam i do javne pravobraniteljice za prava djeteta. Pa do emisije "Normalan život" na HRT-u. Nisam uspio dobiti termin jer je baš u to vrijeme izbio skandal kad su samohranom ocu koji je tražio (ne novanu, nego edukativnu) pomoć od czss, oduzeli kćeri i dali na udomljenje. Stoga su postale sluškinje u tuđoj kući a za njihovo služenje udomitelji su dobijali 2800kn mjesečno...po glavi. No, urednica emisije, nakon što je čula dokaze i pročitala sav materijal me upućuje na pravnicu sa kojom inače surađuje. Pravnica dolazi do zaključka, citiram: "sustav je napravio sve moguće greške što su se mogle napraviti i to se sad ne može ispraviti. Stoga se javite u czss u gradu xy, 30km dalje". Ostao sam bez riječi! Uzalud sam joj argumentirao da će ravnateljice oba centra jednim telefonskim pozivom izgladiti i zataškati stvar... Žena kao da nije sa ove planete. Ili je nešto drugo u pitanju. I tako su prošle godine. Sebe sam skoro uništio, dijete nisam zaštitio a odgovorni i dalje primaju fine plaće za svoj "rad". Da, imam i audio i video snimke. No to neće vratiti 18 godina... Poslije ovoga sami procijenite dali se isplati. Svi pokušaji očeva da se udruže su propali radi raznih vidova pritiska. U isto vrijeme zaštićene kuće i besplatni telefoni za prijavu očeva su postali jedan od većih biznisa. To je toliko očigledno orkestrirano isključivo radi novca koji se dobija iz fondova u ogromnom količinama za taj vid zaštite. Jednostrano, paušalno, bez kriterija i istraživanja. Ne kažem da nema nasilja u obitelji, naprotiv. Ali da su baš svi muškarci krivi za sve - hm, ne bih rekao. Želim Vam sreću - trebat će!

Zahvaljujem na odgovoru! Možda je iz pitanja nejasno, no ja i ne želim spriječiti oca da raspolaže svojom imovinom niti išta potajno učiniti već samo sebe zaštiti od gubitka najmanjeg (nužog) dijela imovine na koji bi trebalo da imam po zakonu pravo - ako dobro pretpostavljam, to je 1/4 očevog dijela (jer smo direktni nasljednici nas dvoje djece) koja se pribraja mojoj 1/6 koju već imam u posjedu.Dali je moguć ikakv "scenario" (putem oporuke ili mimo iste, prodajom) kojim bi meni taj dio bio uskraćen? Bilo kakvi ugovori o uzdržavanju nisu izvodivi jer nisam fizički u stanju ispuniti uvjete takvog ugovora. Zahvaljujem!

Nakon smrti majke koja nije ostavila oporuku, otac, sestra i ja smo dobili jednake dijelove njezine imovine.Otac je ostao uz suglasnost sestre i mene živjeti u obiteljskoj kući.Udjeli u imovini su: otac - 4/6, sestra 1/6 i ja 1/6.Sada otac želi unuku (jednom od sestrine djece) darivati ili oporučno prepisati svoj dio imovine.Obzirom da je godinama bolestan te da se cijelo vrijeme brinem o njemu, zanima me kako na najbolji način zaštiti svoja prava u slučaju ovako nepravedne raspodjele imovine jer unuk je izvan Hrvatske te godinama nije ni kontaktirao s djedom a kamoli pomogao na bilo koji način. Obzirom da se čak pojavljuje mogućnost nekakve "fiktivne prodaje" očevog dijela imovine, zanima me i na koji način to spriječiti i kako realno procijeniti vrijednost iste. Zahvaljujem!