alenmat

Svaka vam čast ljudi puno ste mi pomogli uvijek je dobro čuti različita mišljenja hvala svima od srca na različitim mišljenjima. Ali svejedno da pojasnim nikome ja ne želim oduzeti djecu,koliko su njena toliko su i moja.Što se tiče nevjere s njezine strane dokaza imam jer se radi o osobi s kojom usko surađujem na poslu,a to joj je ujedno i šef.Za njezinu nevjeru nisam znao do onog dana kad mi ju je priznala i "pukla"dva dana nakon toga,poduzeo sam to da sam prešao preko toga ponajviše radi djece i sve je bilo u redu do prije neki dan kad je opet "pukla" ok. i sad bih se borio s tim da ne primječujem da je to na određeni način počelo utjecati na starijeg sina pa sam na ovaj način pokušao pronaći savjet kako dalje,molim da se uzme u obzir i to da je teško u nekoliko rečenica sve pojasniti ima toga još... Što se tiče mene ja jesam fajter i mogu se boriti još ali ne radi se o meni... Diksi hvala na mišljenju ali i sami kažete da sam ja trebao završiti na psihijatriji a ne ona ja nisam dobio priliku niti da se ljutim.Djeca neznaju ništa o preljubu stariji je skužio sada i to preko nje ja im nisam ništa rekao.I moje pitanje vama kako da pomognem osobi tako da ju volim i čuvam,a paralelno s tim ona pred mlađim djetetom kaže da ga maknem jer ju podsjeća na određenu osobu s kojom ima perverzne maštarije ok. bolesna je ja to znam ali nezna dijete i u tome je sva bit problemma za koji koliko ja vidim je jako teško dokaziv jer se sve svodi na rekla kazala.Ispravite me ako griješim.P.S.hvala bartleby

Prije svega moram se zahvaliti na ovako brzom odgovoru,koji moram priznati nisam tako brzo očekivao. Naime problem mi je veoma jasan ali prvenstveno bih volio znati,što mi je ujedno i glavna preokupacija;da ponovim koje su mi šanse obzirom na situaciju; da djeca budu dodijeljena meni ako se odlučim na brakorazvodnu parnicu,naime ona su mi jedina preokupacija i jedini razlog zbog čega se nisam puno ranije odlučio na takav korak iako sam o tome razmišljao ali bilo me je strah da ih ne izgubim pošto smatram,a mislim da je to i opće poznata stvar da je czss gotovo uvijek,ako ne i uvijek na majčinoj strani,a što se suda tiče znate i sami da se tamo ne dokazuje ničija krivnja već samo tko je podobniji roditelj,a sve ostalo se svodi na moju riječ protiv njezine,koliko mi je poznato sud u pravilu najčešće u obzir uzima mišljenje czss,stoga ponavljam pitanje koliko mi njezina psihoza ide u prilog odnosno kolike su mi šanse da djeca pripadnu meni.Hvala!!!

kao i mnogi nisam se nadao da ću morati biti u ovakvoj situaciji,naime radi se o sljedećem,u kratkim crtama. sa suprugom sam u braku već 14g,zajedno 20,prevarila me više puta s različitim osobama,na dan kada mi je priznala nevjeru završila je na psihijatriji-akutna psihoza to je bilo prije godinu i pol,pod tabletama je bila godinu dana bilo je jako mučno i meni i našoj djeci,stariji sin mi ima 12,a mlađi 6,5,nalaze se u stresnoj situaciji i veoma osjetljivoj.dva mjeseca nakon što je supruga prestala koristiti tablete-riset ponovo je "pukla" izvela mi je šou pred djecom da ne navodim kako je bilo uglavnom moj stariji sin ne želi više imati kontakt s majkom koja se trenutno nalazi na psihijatriji,mlađi ju podsjeća na osobu s kojom bi htjela biti i ima sexulane maštarije,pa ga ne može gledati i traži od mene da ga maknem od nje ,ja kao njezin suprug ne mogu više tolerirati njezine ispade i ponašanja,moram napomenuti da se svo vrijeme gotovo nikako nije brinula o djeci,sva brga je bila na meni.Pitanje:da bih zaštito djecu, koje su mi šanse da oni pripadnu meni u brakorazvodnoj parnici do koje će vjerojatno doći je od sporazuma neće biti ništa obzirom da ona to ne želi a i ne vlada sobom. Molim vas pomozite!!!!!