Poštovani skupe....
U braku sam 9 godina i tih devet godina nas brak se nemoze nazvati brakom osim ponekih trenutaka.
Imam s mužem dvoje djece(7 i 3 godina).
99,9% sam sigurna da on ima ljubavnicu.
Mnogo puta mi je zaprijetio da moram napustiti kuću koja je u vlasnistvu njegovih roditelja, a sastoji se od dvije odvojene stambene jedinice, gdje u jednoj zive roditelji, a u drugoj mi.
Unazad dvije godine osim sto me svako malo tera iz kuće, počeo mi je prijetiti hladnim i vatrenim oružjem.
Nožem me je nateravao po stanu tako da sam morala pobjeći van s djecom u dvorište, gdje sam donekle sigurna poradi susjeda i moguće sramote po njegovu obitelj (živim u malome mjestu.
Nedavno mi je prijetio automatskom puškom koja se nalazi na tavanu i rekao uz psovke koje nemozete niti zamisliti da će me ubiti(uperio je pušku u mene), te odredio datum kada moram napustiti kuću, nakon sto se "smirio" (tablete i alkohol) uzela sam mu metke iz puške i skrila ih.
U Domovinskom ratu nije bio, ali Oluja ga je taman zatekla kod kuće tako da je morao dati i on svoj dio za Domovinu.
Posjećuje psihijatra no to nije posljedica rata, jednostavno neznam zašto...
Bojim se za svoj život i dakako za život naše djece, roditelji su mu donekle utjecajni tako da mi prijeti i dobivanjem otkaza, sudskim oduzimanjem djece.
Psihički me maltretira svaki dan, prijeti mi, omalovažava me, doduše nikada me nije udario, ali me znao jako čvrsto uhvatiti za ruke da bih danima imala masnice.
Pomozite mi savjetom sto da cinim kako bi zastitila djecu i sebe, ako napustim kuću nemam kuda, ali bas doslovno nemam kuda.
