Ja, moja supruga i sin živimo u kući mojih roditelja sa mojim ocem. Majka je nedavno umrla (ostavinska rasprava: meni i sestri po šestina, a ocu 4 šestine). Sestra mi živi u drugom gradu i situirana je, znači ne postavlja pitanje nasljedstva, naprotiv pristaje da otac sve ostavi meni nakon smrti. Naravno otac bi živio sa nama i imao svu potrebnu njegu do smrti (i sve ostalo što treba). Znači vlada skladna atmosfera, ali?? Zadnjih godinu dana sestra pokazuje izrazite znake paranoje. Toliko to uzima maha da daje otkaz na dobrom radnom mjestu i prekida kontakte sa svima. Od prijatelja, obitelji pa poslije svega i sa nama. Ocu prijeti sa sudom u vezi nasljedstva - hoće šestinu odmah, a sudom će istjerati ostatak? Psihijatri kažu da takvu osobu treba dovesti doktoru i navesti je na to da pije lijekove pa se može ok živjeti sa tom dijagnozom.Naravno to se ne može ni pod razno, jer su svi protiv nje, to je urota i mi svi smo dio organizacije, neke tajne? Totalno nova situacija pa smo mi prisiljeni sa ocem ići na neko osiguranje u slučaju smrti oca. Otac bi isto htio to urediti i da izbjegnemo sutra da nas , ne daj bože, rođena sestra baci na ulicu. Imate li kakav prijedlog što da radimo? Ostavili bi sestri šestinu koja joj pripada po zakonu, jer u tom slučaju i da inzistira na svom djelu kuće, to bi još i mogli isplatiti. Da traži više, eto nas troje na ulici? Što da radimo? Doživotno uzdržavanje ili nasljedstvo? Uzdržavanje oca nije sporno ni u kom slučaju, jer smo u dobrim odnosima. I koja je najjeftinija varijanta za napraviti takav ugovor?