alec

Pokojni roditelji dopustili su jednoj od naših sestara da uknjiži založno pravo za stambeni kredit u iznosu od 130 tisuća EUR-a na roditeljskoj kući koju smo nakon njihove smrti naslijedili zajedno sa sestrom. Kojim putem u ostavinskom postupku koji još nije završen mi možemo ishoditi da taj hipotekarni kredit bude isključivo njezina obveza i da opterećuje njezin dio nasljeđene imovine a ne nasljedne dijelove nekretnine od nas ostalih. Naime, zasada proizlazi da mi trebamo jamčiti svojim nasljednim dijelovima hipotekarni bankovni kredit kojeg je isključivo korisnik sestra koja je sa tim kreditom izgradila vlastiti stan bez hipoteke. Na ostavinskoj kod jb nije uopće spomenula da je hipotekarni kredit njezin i da je ona korisnica kredita a da kredit nije od naših roditelja kao ostavitelja, već su joj bili isključivo založni dužnici do smrti. Što trebamo poduzeti, je li tko zna? Unaprijed zahvaljujem.

O:Poštovani, zahvaljujem vam se na oba odgovora kao i na uputama i pokazanom interesu. Pokušati ću sa ustavnom tužbom, ali vas molim točan broj presude Ustavnog suda u vezi slučaja Slatine. Što mislite o pokretanju vlasničke tužbe i s kojom pravnom osnovom? Darovni ugovor između tužitelja kao darovatelja i njegove majke kao daroprimateljice sačinjen je istog dana kada je i ovjeren kod javnog bilježnika a tužba protiv mene radi izdavanja tabularne isprave uslijedila je mjesec i pol dana nakon ovjere darovnog ugovora. Darovni ugovor nije bio proknjižen a daroprimateljica umire tri godine nakon sklapanja darovnog ugovora. U ostavinskoj parnici tužitelj je zatajio postojanje darovnog ugovora, nije ga prijavio u ostavinsku masu, jer bi tada bio u koliziji sa parničnim postupkom, kojeg je vodio protiv mene. Međutim, smatram da baš zato što darovni ugovor nije prijavio, gubi pravni osnov za parnični postupak, jer stan pravno-formalno nije njegov već njegove pokojne majke, premda je de iure to moj stan, koji još uvijek u zemljišnoj knjizi glasi na mene, ali parnični postupak je okončan u korist tužitelja-prevaranta. Imao sam svjedoka u parničnom postupku na okolnosti neisplate koji je osobno poznavao mojeg prednika i koji je iskazao da je prednik isticao da mu tužitelj nije isplatio novac , ali sud niti to nije uzeo u obzir. Tužitelj je iskazao upravo suprotno, da je moj prednik bio karakterna i poštena osoba, pa nije jasno kako je sud mogao povjerovati tužitelju, kojem takva poštena osoba nije tri godine nakon sklapanja ovjerila kupoprodajni ugovor, sve do svoje smrti, osim ako nisu u pitanju drugi izvanparnični i nezakoniti razlozi i motivi. S obzirom na dugotrajnost postupka bojim se da je za kazneni postupak nastupila zastara, postupak je trajao više od deset godina. S poštovanjem

Zahvaljujem Vam se još jedanput na pokazanom zanimanju i pažnji za moj slučaj. Protutužba je tijekom postupka uložena na utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora ali je istom presudom odbijena. Je li moguće uložiti vlasničku tužbu, za koju rok ne zastarijeva? Osnova prijedloga za ponavljanje postupka bio je naknadno pribavljeni darovni ugovor, ali je isti sudac odbio prijedlog iz razloga da daroprimateljica nije bila proknjižena u zk uložak, kao da za tog suca ne postoji izvanknjižno vlasništvo. Da darovni ugovor tužitelj nije prijavio u ostavinsku masu otkrili smo tek nakon što mi je drugostupanjski sud po istom sucu koji je sudjelovao ranije i u donošenju drugostupanjske odbijajuće presude, potvrdio rješenje o odbijanju ponavljanja postupka. Županijski sud je uzeo zdravo za gotovo da je neovjereni potpis na ugovoru od mojeg prednika potvrda da je tužitelj tuženoj isplatio cjelokupnu cijenu za navedeni stan prema ugovoru, što je totalni nonsens, jer je upravo neovjereni potpis mojeg prednika bio posljedica neisplate cjelokupne cijene za navedeni stan. Što mislite o vlasničkoj tužbi pored ustavne, jer za vlasničku ne bi bilo zastare.

Cijenjeni Persever, zahvaljujem vam se na odgovoru. Imao sam čak punomoćnika ali do pravomoćnosti nije pokrenuo pitanje VPS budući da tužitelj nije u svojoj tužbi uopće označio VPS a sudac je sve do proglašenja prvostupanjske presude prešao preko postavljanja pitanja VPS-a na Općinskom sudu. O troškovima postupka prvostupanjski sud je naveo u obrazloženju presude da je odlučio imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, što smatram da je pristran stav u korist protustranke. Dakle, revizija po svoj prilici otpada zbog propusta koji je učinio moj punomoćnik, premda sam i sam pravne struke, ali bez pravosudnog ispita. Smatrao sam da protustranka nije aktivno legitimirana za podizanje tužbe jer je prije podizanja tužbe za priznanje vlasništva i izdavanje tabularne isprave sklopio darovni ugovor kojim je stan mojeg prednika darovao svojoj majci kao daroprimateljici i taj ugovor je ovjerio kod javnog bilježnika i prijavio za plaćanje poreza. Dakle, smatram da nije imao pravnu osnovu za podizanje tužbe radi izdavanja tabularne isprave, već je to mogla učiniti jedino njegova majka, koja je u međuvremenu umrla a protustranka kasnije nije prijavila darovni ugovor u ostavinsku masu iza smrti svoje majke. Smatram da je darovni ugovor u biti simulirani ugovor za nedopuštenu svrhu odnosno za prikrivanje ništavosti nemoralnog zelenaškog kupoprodajnog ugovora između protustranke i mojeg prednika, koji ga je odbijao ovjeriti ali ga zbog bolesti i stalnih lažnih obećanja protustranke nije stigao do smrtin raskinuti. Clausula intabulandi se izričito ne spominje u ugovoru ali ugovor sadrži formulaciju da prodavateljica ovlašćuje kupca izvrši zemljišnoknjižni prijenos vlasništva predmetne nekretnine. Ugovorena cijena je bila u protuvrijednosti 13.592,00 DEM, no protustranka je dostavila od banke potvrdu da je u vezi stana uplatila na ime stare devizne štednje samo otkupnu cijenu stana u iznosu od 7.000 DEM, što je pismeno potvrdio i moj prednik. Ali to je i jedina potvrda o isplati koju je stranka predočila sudu u cijelom postupku. Porezna uprava je dva tjedna nakon kupoprodajnog ugovora donijela rješenje prema kojem je vrijednost stana kao porezna osnovica procijenjena na 26.500,00 DEM, premda mu je tržišna cijena bila barem trostruko veća. Protustranka je predala ugovor na uknjižbu sudu, ali je bila upozorena da takav ugovor bez ovjere kod javnog bilježnika, neće biti proknjižen. Međutim, protustranka je čekala još gotovo dvije godine nakon predaju ugovora na uknjižbu, smrt mojeg prednika da bi me onda tužbom natjerala na izdavanje tabularne isprave, jer nije mogao dobiti ovjeru od mojeg prednika zbog prijevare. Prvostupanjska presuda je cijelosti osnažila a drugostupanjska potvrdila ništavan kupoprodajni ugovor, prelazeći potpuno preko mojih protuargumenata o neisplati ugovorene kupoprodajne cijene mojem predniku, o prikrati za više od tri četvrtine vrijednosti stana, o teškoj bolesti i višekratnim operacijama karcinoma mojeg prednika, o nemoralnosti takvog ništavog i zelenaškog ugovora radi čega moj prednik je isti odbio ovjeriti kod javnog bilježnika, tako da sam ne samo ja stekao mišljenje da je posrijedi koruptivna a ne nepristrana sudska odluka. Čak je u presudi navedeno da je dokazana isplata ugovorene cijene po protustranci, a dotični je dao dokaze jedino za uplatu stare devizne štednje radi otkupa stana, čiji je iznos bio samo polovica od ugovorene kupoprodajne cijene iz ugovora. Molim vas za daljnje pojašnjenje i postoji li osnovanost za pokretanje ustavne tužbe u mojem slučaju s obzirom povredu mojih vlasničkih i nasljednih prava. S poštovanjem

Naslijedio sam od prednika dvosobni stan i uknjižen sam nakon ostavinske parnice u zk uložak kao vlasnik.Četiri godine nakon smrti mojeg prednika tužio me je susjed mojeg prednika za izdavanje tabularne isprave jer da je on prije smrti mojeg tada od karcinoma teško oboljelog prednika sklopio s njim neovjereni kupoprodajni ugovor. Moj prednik odbio mu je ovjeriti ugovor, jer ga je kupac prevario, nije mu platio niti 20 posto vrijednosti stana, već je u njegovo ime uplatio samo otkupnu cijenu stanu u Zagrebu u visini od 6 tisuća DEM kao staru deviznu štednju. Prije nego je ustao sa tužbom protiv mene sklopio je darovni ugovor i stan izvaknjižno prenio na svoju majku i taj ugovor je ovjerio kod javnog bilježnika. Smatram da nije uopće imao aktivnu legitimaciju za podizanje tužbe protiv mene ali prvostupanjski i žalbeni sud su grubim kršenjem mojih vlasničkih i nasljednih prava presudili u korist tog uzurpatora.Molim za savjet, trebam li pokrenuti reviziju ili ustavnu tužbu i što bi trebao biti osnov? Zahvaljujem unaprijed