podržavam napisano. Ako budemo glavu gurali u pjesak stalno če nas tlačiti, pa tako nam mogu raditi što žele! Ovo me podsjeća na stihove jedne pjesme S.S. Kranjčevića - Gospodskom Kastoru: ....
...Kad vas je koji majčin miljenik razmićen nešto
Obijesnim prstom ščepo za uho,
Vi ste mu odmah, psiću vanredni, gotovo, nježno,
Pružili drugo, repić podvinuv!
Zato ste tako legnuli meko, zato vam danas
Prolazi starost kao u loju,
U kut iz kuta, kako vam reknu, ali se zato
Ne pruža vaša šapa badava!
Eto, što znači biti psetancem odlična gazde!
Najlakše k cilju podvita repa!
Pitoma njuško, cjeluješ petu, al' se i za te
Mirisno peče masna kobasa!
I ja sam, evo, kreposti vašoj savio pjesmu,
Polažem lovor predà vās;
Slab je to darak, jestive više volite stvari,
Odlike više praktične vrsti!
Ipak vam — nè htēć uditi daljem napretku vašem —
U uho nešto šapnuti moram:
Sve mi se čini, da ste — uglàvnōm — svojom metodom,
Kastore, malko slijedili — ljude!
Oprostite što ovo pišem ali me ova situacija užasno podsjeća na tu pjesmu.
Nemojmo biti Kastori, bezkičmenjaci i svijetom hodati podvita repa. Učinimo nešto! ovo je očita nepravda!!!!!
care, što drugo da ti kažem!
Pjesma je više nego prikladna, genijalno. Samo se nešto romoga na ovom forumu i onda baciš kost a svi pobjegnu jer navikli da padaju bombe i ni svome JA više ne vjeruju... sto naprave od mladi ljudi!