alanna

Ima li poslodavac pravo smanjiti plaću radniku samovoljnom odlukom, bez ikakve prethodne obavijesti? Firma je likvidna, posluje s dobitkom, ali poslodavac predviđa poteškoće u budućem razdoblju. Radnik je usmeno obaviješten da će mu po korištenju godišnjeg odmora (kompletan g.o. za 2010. i razmjerni dio za 2011.) biti oktkazan ugovor o radu (iz gospodarskih razloga), a obračunu plaća je dan usmeni nalog da se plaća za vrijeme korištenja g.o. smanji za više od 50% (što je suprotno odredbama ZOR-a). Radnik o tome nije obaviješten. Što je s otkaznim rokom (radnik kod tog poslodavca radi 4 godine) i koju plaću poslodavac smije obračunavati u tom razdoblju? Najljepše molim HITAN odgovor, jer sam o svemu ovome obaviještena jutros, a g.o. bi trebao početi teći početkom svibnja. Do tada bih trebala znati koja su moja prava da bih mogla reagirati. Hvala

bovu, hvala hvala... u ponedjeljak krećem s time! srdačan pozdrav i hvala još jednom u ime svih relativno normalnih suvlasnika u našoj zgradi (nitko od nas nije više potpuno normalan )

bovu, pozdrav Nisam još ništa poduzela, pokušavam s ostalim suvlasnicima dogovoriti nešto pametno, ali nije da nam baš ide... Imamo upravitelja, plaćamo pričuvu, sve po zakonu. Jasno da sam u više navrata taj problem predočila upravitelju zgrade, no on pere ruke. Nudi vrlo mudro rješenje: "to se morate vi suvlasnici međusobno dogovoriti, dostavite nam pismeno takav sporazum i onda možemo dalje, rješavanje parkirnih mjesta i okućnice nije posao upravitelja" itd. U ovoj nesretnoj zgradi je situacija takva da nema dogovora (zato i postoji problem), a kad bi se uspjeli dogovoriti - upravitelj tu nema što činiti, osim da arhivira naš dogovor. A problem, izgleda, neće stati samo na tome. Sad se gradi prometnica i kad sve zbrojimo i oduzmemo ispada da nema ni toliko okućnice, a ni parkirnih mjesta koliko nam je investitor prodao, odnosno koliko je ucrtano u projektu uz građevinsku dozvolu. U ovoj nemoći da dođem do onoga što sam uredno platila (i ostali suvlasnici) izgleda da je jedino rješenje prodati stan i otići, a to mi se ne sviđa, jer je to bjeg od tuđe krivice.

Hvala na odgovoru, vexvg nažalost, te su mi činjenice poznate, mislila sam da sam možda nešto previdjel... a što se tiče podatka da se radniku daje ono što je za njega najpovoljnije - poslodavac bira iz zakona ono što je za njega najpovoljnije, tj. zakonom određeni minimalni broj dana...

Važeći Zakon o radu u čl. 55 propisuje da radnik ima pravo na najmanje 4 tjedna godišnjeg odmora. Nigdje nisam pronašla da se propisuje i najduže trajanje godišnjeg odmora, a nema niti podataka o nekad propisanim danima koji su se obračunavali na temelju godina života, godina rada, pa ona kategorija "po ocjeni poslodavca" (stručna sprema i dr.). Da li po tim nespomenutim osnovama poslodavac sada ima bilo kakve obveze ili je to stvar njegove volje (ukoliko nije potpisnik nikakvog kolektivnog ugovora)? I još samo jedno pitanje: kroz koji kolektivni ugovor se eventualno reguliraju prava i obveze zaposlenih u poduzećima iz djelatnosti prometa nekretnina (procjena i promet nekretnina)? Nadam se da će mi ubrzo stići odgovor i puno hvala unaprijed.

Prekaljen, hvala na odgovoru. Sudsko rješenje je, izgleda, jedina mogućnost, pa ću tako i postupiti.

Puno, puno hvala na odgovoru... i sve je točno to o muljanju i hvatanju na galamu (laži, uvrede i tako to). Mali podatak: nitko nije kupio parkirno mjesto, dakle nema tog podatka u kupopordajnom ugovoru niti je kod bilo koga uknjiženo takvo vlasništvo. Stoga bi to suvlasnici trebali riješiti međusobnim dogovorom. Pitanje je: kakav je put rješavanja kad je očito da dogovora nema (možda bi bio moguć dogovor šestorice od 7 suvlasnika, ali tu sve staje, jer taj sedmi ne prihvaća podjelu u kojoj on nema bar 50% ukupne okućnice... inače u cijeloj je zgradi suvlasnik sa 9005/100000)? Hvala još jednom

Prilikom kupnje stanova u kolektivnoj stambenoj zgradi (7 stambenih jedinica) nisu određena i parkirna mjesta za svaku stambenu jedinicu, već je sve ostavljeno dogovoru. 6 suvlasnika bi se još i dogovorilo, ali za jednog od suvlasnika je dogovor samo poštivanje njegovih zahtjeva (trenutno koristi 3 parkirna mjesta i svaki pokušaj dogovora završava njegovim uvredama, prijetnjama, galamom i sličnim manifestacijama). Većina suvlasnika ga se kloni zbog njegovih agresivnih istupa (a radi se o starijoj osobi koja u svakoj prigodi ističe: da je povratnik, da ima jake veze u metropoli i, naravno, loše zdravstveno stanje). Kako razriješiti taj problem, budući da za dogovor o podjeli okućnice i pripadajućih parkirnih mjesta ne postoji konsenzus svih suvlasnika? Unaprijed hvala za svaki dobar savjet.

Poštovani Mike, hvala na odgovoru i odmah kritika samoj sebi. Sada vidim da je ugovor traljavo sklopljen, ali što je tu je, zato sam ovdje da vidim što se bar sada može pametno učiniti. Naime, u ugovoru stoji, kao što sam rekla, da se prostor ima vratiti najmodavatelju u prvobitnom stanju, a što se tiče ulaganja samo je, recimo tehnički navedeno, da će najmoprimatelj urediti prostor, a najmodavatelj se obvezuje urediti podove. Nije navedeno tko snosi troškove. Jasno da je logično da se neće trgati instalacije i one su jedina nesporna činjenica s kojom se može sudskim putem trašiti naknada troškova. No, taj je trošak de facto petina ukupnih ulaganja, s kojima je prostor dobio na kvaliteti, a najmodavatelj pak tvrdi da takvo uređenje ne mora odgovarati sljedećem najmoprimatelju itd. Voljela bih naći dobre vijesti u odgovoru, ali bojim se da je učinjen propust kod ugovaranja i da će biti jako teško izvući bar dio onoga što je stvarno utrošeno. Zato pokušavam pregovorima, u miru riješiti, no jasno da to baš i ne ide, jer smo unajmodavatelj i ja (moja firma) dvije suprostavljene strane od kojih jedna ipak ima škare u svojim rukama). S poštovanjem i srdačan pozdrav Alanna

Ugovorom o najmu poslovnog prostora definirano je samo da se prostor kod raskida ugovora ima predati najmodavatelju u stanju u prvobitnom stanju. Bilo je potrebno urediti sve (od elektr. instalacije do zidova)da bi se moglo početi raditi, te je takvim ulaganjem prostor značajno dobio na vrijednosti. U tranutku raskida ugovora najmodavatelj ne želi priznati nikakve troškove ulaganja. Koja prava ima najmoprimatelj u ovom slučaju? Hvala najljepša na odgovoru koji očekujemo s nestrpljenjem.

Kresteru, hvala najljepša, pokušat ćemo predložiti takav ugovor... nadam se da će biti prihvaćen

odmah se ispričavam, jer će biti malo više teksta, ali takav je slučaj.. radnik je prijavljen sa 01. u mjesecu, no prijava u mirovinskom zaprimlena je 20-tog u mjesecu, dakle 5 dana po isteku propisanog roka za prijavu (za koje kašnjenje postoje objektivni razlozi , jer tvrtka nije pravovremeno primila potrebnu dokumentaciju od radnika)... prilikom predavanja prijave u hzmo postavljeno je pitanje tog kašnjenja predaje, no odgovor je bio da nema nikakvih problema, da su kašnjenja i veća itd... poznato je da se prijava u hzzo ne može predati bez priložene prijave hzmo-u, a obje se prijave mogu uručiti radniku tek po predaji u oba zavoda. inspekcijskim nadzorom utvrđeno je to kašnjenje i podnesena je prijava prekršajnom sudu, koji je razrezao kazne po svim zakonima u kojima su se mogle naći riječi "prijava radnika"... na prvu odluku suda tvrtka je podnijela prigovor, ali je prigovor uložila i inspekcija rada, te je jedno rješenje poništeno i vraćeno u ponovni postupak, a za drugi dio je došla odluka vps-a o kazni od 10.000,00 kn za pravnu osobu i 3.000,00 kuna za fizičku osobu... napominjem da stranke nikad nisu pozvane na nikakvo ročište (navodno zbog prigovora u kojem je sve pojašnjeno), da tvrtka u svojem višegodišnjem poslovanju nije počinila niti jedan prekršaj po bilo kojoj osnovi, da su za radnike uvijek uredno plaćane sve obveze (plaće, doprinosi, porezi), a u ovom slučaju nije počinjena nikakva šteta, jer radniku sva prava teku od 01. u mjesecu u kojem je prijavljen (mirovinsko), dok je zdravstvenim osiguranjem bio "pokriven" još mjesec dana od prestanka radnog odnosa kod prethodnog poslodavca (a odjavljen je sa 31. u prethodnom mjesecu)... nakon takvih odluka sudova kontaktirala sam više stručnjaka (čak i ministarstvo prav.) i svi se čude takovim odlukama s tvrdnjom da je sve moglo proći s eventualnom opomenom ili simbiličnom kaznom ispod apsolutnog minimuma.. no kazne ostaju... je li moguće išta učiniti, jer plaćanje kazni dovest će firmu (malu) u blokadu, nemogućnost rada i posljedica će biti otpuštanje radnika?

po isteku ugovora o operativnom leasingu, korisnik leasinga ima pravo na povrat jamčevine koji je obračunala leasing kuća... korisnik leasinga želi svoje potraživanje od leasing kuće ustupiti ugovorom o cesiji svojem vjerovniku, no leasing kuća odbija takvu isplatu, tj. ne prihvaća ugovor o cesiji i tvrdi da se sredstva mogu vratiti isključivo doznakom na žiro-račun korisnika leasinga.. jer je s tog računa primljen depozit... neobično je to da s tog računa nije uplaćen depozit toj leasing kuči, jer je isti također cesijom uplaćen od treće pravne osobe... dakle, kod primitka sredstava za leasing kuću vrijede jedna pravila o cesiji, a kod obveze isplate vrijede drugi kriteriji...da li leasing kuća ima pravo na takav postupak i ako da po kojem zakonu? puno hvala unaprijed