Molim pomoć, pregledala sam obiteljski zakon i nisam našla bog zna što korisno.
Radi se o mojoj svekrvi koja ima 82 godine i do sada je živjela sama (udovica je 2 god.) Mi se brinemo o njoj, pomažemo financijski, nosimo joj hranu, svaki dan je obiđemo muž ili ja, ali odnedavno više ne želi biti sama nego se hoće doseliti k nama. To po mišljenju mog muža, a i mom, ne dolazi u obzir, jer imamo dvoje djece, a ona je užasno depresivna i neugodna pa ne želim da im stalno zagorčava život. Naravno i nama je uvrh glave i jedva podnošljivo onih par sati kod nje, ne bi je podnijeli stalno.
Moramo li je primiti u stan ako ona inzistira?
Inače je i ranije imala običaj ucjenjivati da će se ubiti ako nije po njenom. Sada opet prijeti "da će si nešto učiniti" jer ne može izdržati koliko joj je dosadno. Muž i ja dosta radimo pa mi se čini da bi djeca bila izložena po cijele dane njenim jadikovkama.
Napominjem da smo već ranije živjeli jedno vrijeme s njom i to je bio pakao.
Kako se obraniti, a da joj ipak pružimo potrebnu brigu i njegu?
Što smo po zakonu obavezni?
Ona je vlasnica polovice stana u kojem živi, a druga polovica je mog muža. Može li ona s tim nešto učiniti da nam napakosti?
