Poštovana gđo. Velikoslovka,
Budući da nisam ulazila u detalje zbog čega bih htjela ograničiti viđanja djeteta na vrijeme određeno pravomoćnom sudskom presudom, svjesna sam da moje pitanje zvuči strašno, ali stvari nisu tako jednostavne kako izgledaju, i u međuvremenu se dogodilo još koješta od čega navodim samo dio.
Zaposlena sam i, sva sreća, moj posao ne zahtijeva da ostajem prekovremeno, a i da zahtijeva, ja to ne bih mogla budući da sam sama (nemam roditelja), a moja primanja ne dopuštaju na platim osobu koja će to činiti umjesto mene.
Dijete je naviklo da ga odvodim u vrtić te da po njega dolazim ja (uvijek sam to i činila od prve godine njegovog života kada je krenulo u jaslice izuzev rijetkih situacija kada je po njega otišao otac ili njegovi roditelji). Dakle, u dane kada otac treba doći po njega u vrtić, djetetu moram reći da po njega u vrtić neću doći ja, nego otac. Kada umjesto oca dođu njegovi roditelji (ni otac kao ni njegovi roditelji naravno ne smatraju potrebnim javiti da će doći baka i djed) koji ga onda i dovedu kući, dijete je ljuto, agresivno, plače.
Moram napomenuti da očevi roditelji od djetetovog rođenja nisu pokazivali previše želje da provedu vrijeme s djetetom, i viđaju ga isključivo onda kada otac "ne može", a telefonski apsolutno ne komuniciraju s djetetom, te dijete nikada ne pita za njih i ne želi ići k njima.
Sve češće kad mu kažem da će po njega doći tata, kaže da ne želi da tata dođe po njega u vrtić. Tete u vrtiću su mi rekle da primjećuju kako se kod djeteta pojavila velika količina inata, jako je razdražljivo (često se rasplače u situacijama u kojima to prije nije činilo), a vrhunac je da mjesec dana nije željelo jesti ni jedan obrok u vrtiću. Kod kuće jede uobičajeno.
Otac je sa djetetom proveo dva tjedna ljetnih praznika (presudom su mu određena tri ali je rekao da nema vremena) i dijete mi kaže da je s njima bila tatina prijateljica. Ja u tome ne bih vidjela nikakav problem da mi dijete nije reklo da su spavali u istoj sobi te da citiram: "stalno su se drmali i bili su bučni, nisam mogao spavati". Ne znam šta bih rekla na ovo, ali doista mislim kako petogodišnje dijete ne bi trebalo prisustvovati očevim spolnim odnosima, tim više što otac ima mogućnosti, pa je mogao iznajmiti sobu više tako da svi imaju svoj mir.
Koliko dugo traje takva situacija, ne znam, ali pretpostavljam da otac živi s drugom ženom. S obzirom da živi u iznajmljenom jednosobnom stanu, a dijete kod njega spava dvije noći u mjesecu (u stanu ima dva kreveta jedan do drugoga), smatram da bi se doista mogao suzdržati dvije noći mjesečno, ili iznajmiti stan sa dvije sobe (mogućnosti mu to itekako dopuštaju).
Budući da mi je dijete često spominjalo tatinu prijateljicu s kojom se druži dok je s tatom, jednom sam prilikom gospodina pitala je li on s tom osobom u vezi da djetetu pokušam objasniti, naravno, gospodin se otresao da on s tom osobom trenutno druži i da se to mene ne tiče. Smatram neozbiljnim dijete upetljavati u trenutne veze, i duboko se nadam, s obzirom na okolnosti, da ta očeva veza nije trenutna nego da će potrajati.
Otišla sam kod djetetovog pedijatra i s nijim porazgovarala vezano uz to, te mi je predložio da odem s djetetom psihologu, što ću uskoro i učiniti.
I na kraju, moram napomenuti da ni otac kao ni njegovi roditelji nikada ne komunicira s djetetom telefonom, pa ga tako nije ni jednom nazvao puna tri tjedna koja dijete nije vidio u vrijeme mog godišnjeg odmora.
Pozdrav.
