zoran89

Komentiram, citam i smijem se te zelim covjeka koji se skriva iza nadima petpetica Niti sam iskaznjavan od strane policije, niti sam ogorceni gubitnik. Imam jednu prijavu, ako je to iskaznjavano onda je cijela hrvatska iskaznjavana... Peptetica, meni nije drago...drago mi je sto mogu ukazati covjeku kakav si ti...da ti ne bi slucajno povjerovao... Eh da, ako nisi primjetio nisam stavio G. ispred tvog nicka, zato sto to ne zasluzujes gospòdin m 〈zb. gospòda〉 Definicija: uglađen i pristojan čovjek, častan čovjek Nisi ni jedno od toga...tako da zalim...probaj s nečim drugim.

Nađi nekoga tko ima iskustva sa žalbama. Ne mora biti odvjetnik, nego netko tko ih je u životu napisao par komada. Ovoga ispod nemoj slušati baljezga za bezveze, on bi najrađe da svi sve plaćaju i da ih on usput vrijeđa. U žalbi navedi svoju situaciju, da ti je to prvi prekršaj, da si student, ne radiš, nemaš primanja....blablabla i nesto ce se vec srediti. vjeruj mi.... a odgovore od petpetice nemoj ni citati..

Pitanje? Kad pišem prigovor, kako svjedoke da navedem? Kod javnog bilježnika s njihovim izjavama i njima, ili? Hvala svima osim gospodinu petpetica.

Dobro, možda nemam iskustva s prometnim prekršajima. Ali zato imam iskustva s ovakvim ljudima kao što ste vi. Pošto ne želite prestati odgovarati, ja ću jednostavno prestati čitati vaše odgovore. A ako vas uveseljava, ili uzbuđuje vrijeđati ljude koji su se obratili za pomoć. Onda gospodine, bolje vam je da potražite forum za psihološku pomoć.

Nemoj se uvrijediti, ali malo sam citao po forumu i nisam nasao ni jedan post gdje ti nisi vrijeđao ljude i hvalio policiju. Ili napisi nesto konstruktivno, a ne samo kriv si pomiri se. Nije istina da su svi krivi koji su ovdje pisali. Zato i postoji pravosudni sustav koji ce to odluciti, a ljudi ovdje traze savjet sta da naprave i kako da sami sebi pomognu. Zato bih te zamolio da vise ne odgovaras na ovoj temi. HVALA!

Ne mogu za sebe tvrditi da sam preiskusan, ali vjerujem da nakon 100 000 km mogu reci da imam nekog iskustva. Zato sto vec 2 godine radim kao vozac preko ljeta. Imao sam s policijom jako puno iskustava (prometnom), jednom kaznu dobio. Zaustavio me sa 15 km/h iznad ograničenja. Na licu mjesta sam platio kaznu i svi sretni i zadovoljni. Ja priznao da sam kriv i gotovo. Nisam bio bezobrazan prema policajcu, što se toga tiče na početku sam bio veoma kulturan i čak se pravio uplašen i jadan. Samo me zanimalo zašto sam zaustavljen jel mi nije bilo jasno koji sam prometni prekršaj napravio. Nisam ništa potpisao, iako je on rekao da ce on predati moju izjavu sucu. Meni dan danas nije jasno kakvu moju izjavu? Jel ja nisam ništa službeno izjavio. I da, neću prihvatiti nikakvu kaznu. Makar ona bila 1 kunu. Zašto ? Ovo je pravna država. Ja nisam kriv. Moja riječ vrijedi jednako kao i njegova, a ja imam 2 svjedoka. I još jedna stvar, bio je jako bezobrazan,nekulturan, nije se ponašao u skladu s odorom koju nosi. Imaju i oni kodeks ponašanja prema kojem se trebaju ponašati. Tako da, pričao sam s odvjetnikom, s jednim policajcem još. I obadvoje su mi rekli da to sto je on napravio nije ni najmanje u redu. I da i ako jesam kriv, on se nije smio ponjeti tako kako se ponjeo. I preporucili su mi da podnesem prijavu u policiji na njegovo ponašanje. Ono unutarnju njihovo, ne kaznenu. Zato što imam svjedoke i sve. pa više nije moja riječ protiv njegove.

Situacija je ovakva. Prije 2 sata sam dosao u Osijek (studiram ovdje). Odvezao curu do novog studentskog doma da ostavi stvari, i onda smo se cimer, ja i cura na suvozačevom mjestu zaputili do našeg stana na Vijencu Ivana Meštrovića. Išli smo Vukovarskom ulicom. Na prvom semaforu, na tek treptavo zeleno sam skrenuo desno uz upaljeni žmigavac (kao i xxxxx puta do tada). Nakon nekih 100 metara primjetim rotirku iza sebe. Zaustavim se na parkiralištu, izađe policajac i odvija se sljedeća rasprava: JA: Dobar dan. Policajac: Prometnu i vozačku molim. (vidno ne dobre volje) JA: Izvolite, a jel mogu znati zasto ste me zaustavili? Policajac: Prošli ste kroz crveno svjetlo na semaforu, za to vam je predviđena kazna od 2 -5 tisuća kuna, oduzimanje vozačke dozvole i kazneni bodovi. JA: Kada? Nisam, tek je počelo zeleno treptati. Policajac: Uđite u auto i čekajte da vam vratim vozačku dozvolu. JA: Ušao u auto, zapalio cigaru, pitao suvozače šta su oni vidjeli. Obadvoje potvrdili da je bilo treptavo zeleno. I sada malo duže čekanje.... Policajac: Izvolite vaše dokumente. JA: I šta sada, ja nisam kriv, imam svjedoke. Necu nista potpisati. Policajac: Proslijedit cu prijavu sucu za prekrsaje s vasom izjavom. JA: Kakvom izjavom? Nisam nista izjavio niti potpisao. Jel mogu vidjeti ja tu izjavu? Policajac: Ne mozete. JA: Zašto? Policajac: Zato što ne možete, pozvat ćemo vas na sud pa tamo radite šta god hoćete. JA: Jel mi možete onda reći šta sam to izjavio ? Policajac: Ne. JA: Dobro, jel mogu onda dobiti broj vaše značke? Policajac: To možete. JA: (Vadim mobitel, ulazim u bilješke). Dobro, koji je broj? Policajac: Ako ga hoćete dođite si ga zapisati. JA: (DOđem do nejga, mrak ne vidim nista, jedva uz svjetlo mobitela zapišem broj značke). I šta sad, jel mogu nazvati svog odvjetnika ili šta ? Policajac: Nazovite ga i recite da ste prošli kroz crveno, on ce vas uputiti. JA: Pokušao nešto reći, on se zatvorio u auto, nešto još zapisao u bilježnicu i otišao. I šta sad? Nije mi dao nikakav papir, kaznu, nalog, ništa. Samo me dobrano preplašio, i uništio i ono malo povjerenja koje sam imao u našu državu i njene institucije. Šta da očekujem? Zahvaljujem se na vašem odgovoru! Zoran