Radi se o radnom sporu u kojem je supruga nakon povratka s porodiljskog dobila otkaz tj. metodom mobbinga je prisiljavanja na potpisivanje otkaza s njezine strane (što je odbila učiniti). Budući da su osim osobnih uvreda bile u igri i prijetnje, a vlasnik (stranac) ima kriminalni dosje, supruga se nije više usudila doći na posao, a nakon 3 dana je dobila izvanredni otkaz.
Na općinskom sudu je utvđeno (i od vlasnika, stranca, priznano) da su on (kao vlasnik) i direktorica prijetili i zlostavljali suprugu, te da je na njezino radno mjesto tijekom porodiljskog za stalno zaposlena druga osoba, itd... Županijski sud potvrđuje presudu Općinskog suda u korist moje supruge, a tužena se stranka žali Vrhovnom sudu. U međuvremenu se na Općinskom sudu pokreće postupak radi utvrđivanja iznosa naknade koju je tuženi dužan platiti, a onda stiže "presuda" Vrhovnog suda koji u potpunosti odbacije tužbu tužiteljice uz jedino obrazloženje da se nije pojavila na poslu 3 dana i da je izvanredni otkaz bio opravdan!! (???). A što je s odredbom da se osobi koja se vrati s porodiljskog 15 dana nakon prestanka zakonom zajamčenih prava (čl. 77. ZOR) poslodavac ne može otkazati radni odnos za vrijeme u kojem se koristi nekim od zakonom zajamčenih prava. Izvanredni otkaz uslijedio je naime 3 dana nakon što se supruga nije javila na posao zbog prijetnji. Inače se javila na posao prvi dan nakon isteka porodiljskog dopusta.
Naravno da je od poslodavca zatražila zaštitu svojih prava kao što zakon propisuje...
Ostaje li kao jedina nada još samo Strassbourg?
Mislim da je ovo jedan od rijetkih sporova u kojem radnik gubi radni spor.
