Opatija15

Članak u punoj veličini dostupan OVDJE „ L' ora di Satana“ – Srebrenka Iveković, Ičići Izuzetno zahvalna toliko uočljivom senzibilitetu redakcija Novoga Lista za socijalne teme zadavljene zlom sviju zala kao i brizi mnogobrojnih dobrih prijatelja i poznanika za moju budućnost kao i onih što mi govore : Ča si nagrabusila kada si tako pametna – u svezi članka objavljenog (Novi list, 11. Studeni 2009. – „Uredno prodala teren, a sad joj prijeti pljenidba imovine“) dodala bih slijedeću izjavu , odnosno objašnjenje koje je – ne zbog cenzure – već zapravo zbog nedostatka ostalo buco nero, crna rupa u razumijevanju suštine problema kao produkta onih paklenjaka koji su pravosuđe u Hrvatskoj uvukli u buco nero : u dobu, dakle satane kako ga naziva Padre Livio Fanzaga (bestseller u Italiji) postala sam i ja kao i toliki mnogi koji sada čitaju i razumiju ; zanimanjem, interesom, „plijenom“, meni nepoznatih ljudi u njihovom nastojanju da mimo pravde („Držite se normi i budite pravedni“ ; Ranko Marijan) 'ćeraju krivdu praveći se pametni u gluposti i nasilju. Narečena gospoda iz navedenog članka postoje u svim sredinama, nije to ništa novo, pa su i u Opatiji prepoznati kao umrežena interesna družina koja se bavi opadanjem i proganjanjem ljudi iz sporta, zabave i staleške umišljenosti (kako Vam drago!) Kratkoće radi i obećanja uredniku prodah dakle TEREN (poljoprivredno zemljište namijenjeno obradi, a ne preprodaji) u Zalukima u prošlom stoljeću sa valjanim ugovorom i plaćenim porezom pa dok sam se ja bavila ratnom problematikom teren se preprodavao, a ja nisam nikom branila da se upiše u katastar jer sam bila NEVLASNIK i nisam više imala inguna papelitos. Sud je bio taj koji je odbijao tužbene zahtjeve i odbijao družini da se time bave ( „Loše sluge, goreg gospodara“ ; Molier) uputivši ih na vrlo strpljiv i opširan način utemeljen citatima mnogobrojnih paragrafa što ih je totalno razbjesnilo. A onda, EKIPA se na sudu promijenila, umrežili su se interesi, a ja sam na tom karakterističnom ljigavom idiomu postala TUŽENICOM, ŽALITELJICOM I OVRŠENICOM što nije ni čudo kada su mu temelji (struka će to riješiti) ukorijenjeni na krađi mesa, paleži, sofistici i eristici („Oblaci“ ; Aristofan), a protagonisti su u dugom postojanju pisane riječi nazivani LUPEŽIMA na prvom mjestu poslije doktora itd. (Morias Enkomion, 69,896) u čijoj je prirodi bića varanje klijenata, grabež i sl. Na kraju se „treći čovjek“ i uknjižio kod gospodina koji je zadužen za upisivanje) što je bilo dobro za sud i pravosuđe jer na taj način hrabri presedan ; osobno me se opet nije ticalo pošto uopće nisam bila vlasnik ni korisnik zemljišta niti ikakve TABULE osim RAZE pošto uvijek govorim, pišem i potpisujem istinu, a mene su nastavili dalje proganjati, diskvalificirati, difamirati i mučiti zajedno sa mojom obitelji iako mi nismo bili subjekti koji su prouzročili njihove probleme. Da zaključim, problematika toga slučaja nije u ovrsi, ovršnom pravu, već u krivotvorenoj montiranoj presudi (neka kažu stručnjaci , da li iz ne znanja ili paklene nakane treba utvrditi revizija ; uvjerena sam da se radi o ovom drugom, iako je ada odjednom sve u zastari i nemaju potraživanja) kojom se meni presudilo za nešto što više nisam imala pa ovršivali u toliko pokušaja nešto što nemam, ali bih mogla, htjela ili trebala imati pa štepaj dalje … Zanimljivo je da ista gospođa sa suda isto/ slično štepa i mojim susjedima, jedan gospodin mojoj poznanici itd., svi već lijepo odjeveni dok se goli đavo, paklenjak i satan čak i za crkvena zvona vješa tako ohrabren odbijajući kor, kor … kor, a gospodin Šeks istodobno sa TV dnevnika poziva „… te pametne ljude, te strance (Turke? Anžuvince? Mlečane? Mađare?) koji će nas uputiti, koji će nama pomoć…“ jer u nas nema pametne čeljadi. No, zato, eto, međutim, znamo kako „sreća hoće da učini sve, treba joj pustiti da sama radi i ne dosađivati joj“ – pisao je veliki Machiavelli ogorčen, prognan u strahu za goli život pa ću ja završiti parafrazirajući ga : „Neće li se zla sudbina Hrvatske tjerajući mene i tolike poštene građane na ovaj ili onaj način u nova progonstva iz voljene domovine već i sama zastidjeti?!“