Sunshineee

prvo, hvala na odgovoru za alimentaciju. i hvala na upozorenju, nisam se naljutila. ali, naravno da necu svom djetetu zabranjivati da posjecuje svoga oca, i isto tako cu uciniti sve da njemu kada dodje u Hrvatsku osiguram najbolji moguci smjestaj. Samo se nadam da ce njegov otac pokazati interes da najvise sto moze i koliko mogucnosti dopustaju sudjeluje u zivotu djeteta. Nadam se da ce dolaziti u Hrvatsku, da ce nazivati, da ce ga pozivavati kod sebe.. A tako sam nespretno srocila pitanje zbog toga jer se bojim da on mozda nece negativno utjecati na nase dijete ako njihova vidjanja (bar dok je dijete ovako malo) ne budu pod mojim uvjetima i pod mojim nadzorom. ovo sada mozda vama cudno zvuci, mozda mislite da sam neka posesivna osoba ili control freak. Ali, imam razloga imati ovakve bojazni. Naime, otac moga sina je poprilicno nezrela i emocionalno nestabilna osoba... Uz to je i prgav i tvrdoglav, i najpametniji na svijetu i jako tesko komuniciramo radi toga. Ne vjerujem da bi on naudio svome djetetu namjerno, ali mislim da bi svojim cesto nekontroliranim ponasanjem i nesredjenim zivotom mogao dosta nastetiti djetetu.. npr. neznam kako bih mogla pustiti dijete samo k njemu ako on uopce ne zove dijete mjesecima, te ga se onda odjednom sjeti i od mene zahtjeva da posaljem maloga samoga k njemu. a ja jos uz to neznam kakav on zivot trenutno vodi, u kakvim on tamo uvjetima trenutno zivi, sa kim zivi itd... A ako recimo bude ovakav scenarij (a sve mi se cini da ce tako nekako i biti)- pa kako bih mogla samo tako pustiti dijete samo u tako daleku drzavu? Zar ne bi bilo logicnije da on dodje ovdje vidjati dijete? ... a ja se bojim da on zbog nekih svojih kompleksa i prgavosti nece pristati na moj prijedlog, nego da ce upravo zahtjevati svoje nimalo me ne postujuci.. i sta da onda radim? da riskiram? pa ne bih bas riskirala zdravlje i osjecaje svoga dijeteta. nadam se da me razumijete? oprostite na ovako opsirnom odgovoru, ali trebala sam nekako opisati situaciju da biste me razumjeli.

Otac moga djeteta zivi u drzavi clanici EU, bogatoj nordijskoj drzavi. Dakle, strani drzavljanin, nema dvojno, tj. nase drzavljanstvo i nismo bili u braku. On je priznao dijete, ali ne salje novac za djetetove potrebe.. Kome da se obratim za savjet sto uraditi da bih sudskim putem zatrazila alimentacijui da li to uopce mogu napraviti posto ne zivimo u istoj drzavi? Imam jos jedno pitanje – ima li on kao otac djeteta, ali istodobno i strani drzavljanin pravo na dijete, ima li pravo odlucivati o djetetovim aktivnostima i jesam li ja automatski jedina skrbnica? Fala unaprijed.